Nema ljepšeg nego gljive skuhati vani u kotliću, na otvorenoj vatri, ali nema razloga da odustanete od ovog jela i ako nemate tu mogućnost.
Iako se gljivarski kotlić obično kuha od više vrsta gljiva, veliki ulov prosenjaka i njihov specifičan izgled naveo nas je, a prema ideji fotoreportera Damira Krajača koji nas je i odveo u šumu na svoje gljivarske terene, da upotrijebimo samo njih, i to onako kako se pripremaju špek-fileki. Naime, prosenjaci s donje strane klobuka imaju specifične krhke bodljike, pa kad se narežu na rezance, izgledaju baš kao tripice.
Priprema:
U kotliću na vatri zagrijali smo mast i u njoj propirjali nasjeckan luk. Kad se luk malo zastaklio i opustio, ubacili smo na kockice narezanu slaninu. Kad smo i nju malo popržili, dodali smo par zdrobljenih češnjeva češnjaka, kratko promiješali da ne zagori i na to ubacili gljive narezane na trakice. Nismo mjerili količine, ali gljiva je bilo više od kilograma, a dvije glavice luka bile su srednje veličine. Čim su gljive malo omekšale pirjanjem, dodali smo im na kockice narezan krumpir, malo promiješali te zalili vrućim mesnim temeljcem (može i povrtni, a može i samo vruća voda), posolili, popaprili i dodali dva lista lovora. Nakon pola sat kuhanja kad se sve malo reduciralo, dodali smo veliku čašu pasate od rajčice. Nakon ukupno sat vremena, dodali smo laganu zapršku, u koju smo umiješali i mljevenu slatku papriku, jer nam se činilo da tri krumpira nisu dovoljno zgusnula jelo. Sve smo prokuhali još desetak minuta, i pustili vatru ispod kotlića da se sama ugasi.
