Maida Arslanagić bivša je hrvatska reprezentativka i sa zanimanjem prati nastupe svojih nasljednica na Europskom prvenstvu u Danskoj.

- Djevojke su iznenadile u rezultatskom smislu, na početku nitko nije očekivao da će doći do polufinala. U igračkom smislu možda i nije iznenađenje jer su cure već jako dugo zajedno, pod vodstvom istog trenera, poznaju se jako dobro. Krasi ih to što su klapa, među njima vlada veliko zajedništvo. Na terenu “ginu” jedna za drugu, a osmijeh im je stalno prisutan na licu. U Dansku su otišle u opuštenoj atmosferi, bez ikakvog pritiska i napravile povijesni rezultat za hrvatski ženski rukomet, ali i općenito za nas ženski sport - smatra Maida.

Ne odgovara nam stil

Maida je igrala u Danskoj i ističe kako ljudi tamo rukomet i sport doživljavaju na potpuno drugi način nego mi. U čemu su temeljne razlike?

- Opet je to ta sportska kultura. Neki nisu ni znali da su rukometašice jedno vrijeme, do 2010. godine dokad je trajao rukometni boom, bile najplaćeniji sportaši u cijeloj državi. Dvorane su bile pune, i danas su, odnosno bile su do korone. Ljudi tamo uživaju u rukometu i bez obzira na to što nisu u finalu, vjerujem da bi se tražila karta više za finalni dan. To je ta sportska kultura koja nama nedostaje. Dok sam bila u Danskoj, igrali smo nedjeljom u 11 ili 11.30 sati, najgori mogući termin. Međutim, tada su roditelji ili djedovi i bake mogli dovesti djecu u dvoranu prije ručka da gledaju sport. Pratim prijenose na danskoj televiziji, imaju puno emisija o ženskom rukometu i o samom prvenstvu, uključuju se gledatelji, navijači. Cijela država živi rukomet. Mi smo ne tako davno imali muško Europsko prvenstvo u Areni, a tribine su se punile samo na utakmici Hrvatske. Ostali svjetski igrači nisu baš zanimali previše ljudi...

Maida Arslanagić

DAMIR KRAJAC/CROPIX

Našim rukometašicama slijedi borba za medalju, a Danska je nezgodan suparnik.

- Bit će teško, ne odgovara nam najviše skandinavski stil igre. Igraju brzo, kažnjavaju svaku pogrešku kontrom ili polukontrom. To smo mogli vidjeti u polufinalu s Norveškom, igru s puno trke i dinamike. Ključno je da mi odigramo smireno, da ne gubimo lopte prelako i da im ne dozvoljavamo lagane golove. Osim toga, skandinavske ekipe ne vole kad ih se “tuče”, pa s dobrom, agresivnom obranom možemo napraviti velik posao. I, jasno, iz napada se moramo brzo vraćati natrag.

Otvorena utakmica

Zanimljivo je kako su Dankinje doživjele svoj put do polufinala.

- Malo su poletjele nakon utakmice s Rusijom koju su odigrale stvarno vrhunski. Nakon toga davale su izjave pune samopouzdanja, vjerujem da ih nije puno poljuljao taj poraz protiv Norveške. Čak i oni smatraju da je velik uspjeh ući u polufinale s obzirom na ekipu koju trenutačno imaju.

I njihov je mentalitet malo drugačiji.

- Kad sam igrala tamo, bilo mi je čudno kad je trener došao nakon poraza i rekao “idemo vidjeti koje su pozitivne stvari”. A meni nakon poraza nije ni do čega, samo me pusti na miru. Međutim, oni razmišljaju drugačije, odmah se izvlači pozitiva, ide se dalje, razmišlja se prema naprijed. Budite uvjereni da su oni već zaboravili Norvešku i izvukli ono što je bilo dobro, a to je njihova dobra igra i vodstvo tijekom 45 minuta polufinala.

Poruka za vaše nasljednice?

- Dosad su već pokazale da se mogu nositi s jakim protivnicama. Očekujem otvorenu utakmicu za broncu, a u takvim je utakmicama sve moguće. Izađeš na teren, igraš, daješ 300 posto od sebe. Izgledaš kao da si s drugog planeta u takvim trenucima. Vjerujem da će cure isto tako izaći, dati svoj maksimum i izvući ono nadljudsko, jer još ih samo 60 minuta dijeli od sjajnog ostvarenja - istaknula je Maida Arslanagić.