‘Nemamo više kruha, što je posebno frustrirajuće zato što se nalazimo doslovno pored pekara...‘

Sve što Ivica Kostelić radi, radi kao natjecatelj. To je jednostavno u njemu. Dok je obavljao posljednje pripreme za start utrke Transat Jacques Vabre, najjače jedriličarske transatlantske utrke za dvojce, svjestan da njegov brod iz 2013. nije konkurentan najboljima, odnosno najnovijima iz Klase 40 u kojoj se natječe, ciljeve je sažeo u...

- Prije svega završiti utrku, a drugi cilj je završiti u prvoj polovici flote i gledajući prema naprijed. Ako sve bude u redu mi možemo biti među 15 i to bi bio vrhunski rezultat. Naš brod je starija generacija brodova u ovoj klasi i jasno je da se za poziciju moramo prvenstveno izboriti dobrim, hrabrim jedrenjem.

Pogled na rezultate otkrit će da je Ivica u dosadašnjem dijelu utrke premašio i svoja i očekivanja svih ostalih. Brod Croatia Full of Life s Ivicom i njegovim partnerom Callisteom Antoineom posljednja 24 sata se držao stalno uz najbolje u klasi, odnosno - bio je među najboljima u klasi! Većinu vremena su Ivica i Calliste držali 4. mjesto, a od ponoći do 5 sati ujutro u subotu bili su - treći.

Osim što je bio fenomenalan skijaš, osim što mu ide dobro i na moru, Ivica i sjajno piše pa je najbolje pročitati njegove oceanske zapise s Atlantika...

19. studeni, 12. dan utrke

Proslava uz paketić iznenađenja, kompot od kruške i dva deci Calvadosa

Le Havre, 7. studenoga:

Ja: Idemo prijeći ocean!

Striček: Može! Ali prvo idi na jug.

Biskajski zaljev, 3 dana
kasnije:

Ja: Možemo li sad prijeći ocean?

Striček: Ne! Idi na jug!

Madeira, 7 dana kasnije:

Ja: Je l’ možemo sad?

Striček: Ne! Idi dalje na jug!

Kanari, 9 dana kasnije:

Ja: A je l’ možemo sad?

Striček: Ne još! Idi na jug!

Cape Verde, 12 dana kasnije i 2200 milja južnije:

Ja: A sad?

Striček: E sad može, kad si tak dosadan.

Ja: Jeeeej...

Yup, folks! Tehnički, tek sada počinjemo prelazak Atlantskog oceana, nakon što smo odjedrili preko 2200 milja za zagrijavanje.

Prolazak kroz Zelenortske otoke znači i prelazak pola puta, a ako još k tome zauzimate 6. mjesto u floti, onda je mala proslava sasvim u redu. Callisteova djevojka Carline pripremila nam je paketić iznenađenja posebno za ovu prigodu, a sami sebe smo nagradili kompotom od kruške i dva deci Calvadosa.

Nakratko smo zapeli u zavjetrini otoka Boa Vista pa dobili povoljan vjetar od 15-20 čvorova za koji se nadamo da će potrajati što duže jer nas stavlja u dobru poziciju.

Vani je sparno, oblačno. More vrvi životom: poletuše, tune, dupini pa čak i morski pas... Što se tiče kopna, tj. otoka, za sada baš ne opravdavaju svoje ime. Možda je i tu posrijedi neki trik riječima kao kod Grenlanda?

Nemamo više kruha, što je posebno frustrirajuće zato što se nalazimo doslovno pored pekara. Da, susjedni brod se zove “La Boulangere” (pekar).

Što se tiče visoke pozicije u floti, osim vlastitih zasluga uspjeh moramo djelomično pripisati i laganim uvjetima vjetra zadnjih dana koji nam idu na ruku odnosno koji ne dopuštaju scow dizajnima da iskoriste svoj potencijal. Ali tako je to u mnogim sportovima na otvorenom. U skijanju nekome više odgovara mekši snijeg, a nekome tvrdi snijeg...

18. studeni, 11. dan utrke

Favoriti koji su zaostali počinju brinuti zbog manjka hrane

Prije svega moram reći koliko smo veseli i ponosni što se nakon polovice regate nalazimo među deset najboljih. Da mi je netko prije regate rekao da ćemo biti pri vrhu poretka kod Zelenortskih otoka, rekao bih da je preveliki optimist. Potajno sam se nadao da bismo mogli biti medu prvih dvadeset ili čak petnaest, ali ovo premašuje sva očekivanja!

Noć je donijela neočekivano zadovoljstvo: bezvjetrica je izostala, a dobili smo povoljan vjetar od oko 12 čvorova te klizili po gotovo mirnoj površini mora ravno prema otoku Sal. Nebo je prekrivala gusta naoblaka, ali umjesto mrklog mraka, kakvog bismo mogli očekivati, oblaci su ravnomjerno i blago rasporedili mjesečevu svjetlost po cijelom morskom krajoliku. Brod se lagano ljuljao, klizeći kroz more sto je stvaralo ugodan zvuk u kabini. Kako je lijepo zaspati uz taj šapat nakon noćne gvardije! San umornog mornara dublji je od oceana ispod njega.

S obzirom na neka predviđanja prema kojima bismo mogli biti na moru do početka prosinca, medu posadama su počele kolati informacije o zalihama hrane i vode uz neizbježni cinizam, u kojem ima i mnogo istine. Nemojmo zaboraviti da nekoliko vrhunskih posada, uključujući i neke favorite, znatno zaostaje iza vodećih, a nisu predviđali tako dugu regatu i vjerojatno nisu uzeli toliko hrane i vode kao one posade koje ne očekuju vrhunski rezultat. Za sada je sve kao šala, ali svi ćemo morati zaviriti u svoje zalihe prije ili kasnije. O stanju naših zaliha izvijestit ću vas poslije Zelenortskih otoka.

Sukladno prilici, ispričao sam mojem Francuzu priču o njegovom sunarodnjaku koji se zvao Jean Michel Nicolier. Da se ne zaboravi...

Calliste će uskoro završiti radove na krpanju rasparanog spinakera.