Borbena nacija. Očito smo to. Nas Hrvata nema puno, ali svaki tjedan “plasiramo” nekog na najveću svjetsku sportsku, u posljednje vrijeme sve više iz borilačkih sportova, a točku na i stavljaju boksači. Za oproštaj od prošlog tjedna je Luka Plantić izborio Olimpijske igre, početak ovog je začinila s istim dosegom Nikolina Ćaćić. Preko predolimpijskih kvalifikacija u francuskom Villebonu, u kategoriji do 57 kg, djevojka iz Sesveta otisnula se na drugi kraj svijeta, u Japan.
- Čula sam se s mojima doma koji su... a što reći. U šoku! Potpuno su u šoku.
Tako će Nikolina u ponedjeljak navečer iz pariškog predgrađa.
- Ja sam se, naravno, nadala. I kada sam se spremala za turnir i kada sam došla ovdje, ali onda, kada se to stvarno i dogodi... Malo ostanete bez teksta.
Činjenica da je ispisala i doslovno povijest hrvatskog boksa jer je postala prva Hrvatica koja se ikad plasirala na Igre...
- Ma, kakvi! Ne, ne, nemam pojma! Stvarno nisam. Nisam toga svjesna. Možda mi sutra dođe u glavu. Mislim, sve ja to znam, ali svjesna... Ni govora! Možda za koji dan. Trenutačno znate što jedino želim? Doći u sobu, otuširati se, najesti se i onda možda sutra shvatim kaj se dogodilo. Znate, baš sam sad sjedila u sobi na dopinškoj kontroli i oko mene cure, koje su dosta starije i koje sam, kada sam ja krenula boksati, gledala kao vrh svijeta. Ono, vauuu, nadala sam se da ću i ja kao one ići na velika natjecanja. I sada, sjedim u svlačionici zajedno s njima, tim istima, koje isto idu u Tokio i onda shvatiš da je sve u životu moguće! Samo treba dati malo vremena, trebaju se lijepo posložiti zvijezde, imati vjeru, nadu i naravno dobre ljude oko sebe.
Borba iz Nikolinine prizme? Gledajući stream iz dvorane, zbivanja u ringu, činilo nam se dosta “prljavo”, s puno natezanja, povlačenja...
Gusto i ‘prljavo’
- Gusto i da, bilo je dosta “prljavo” jer je ona takva u boksačkom smislu. Prve dvije runde su bile baš jako guste, neizvjesne, a onda mi je prije treće Franjo (trener Kristić, op. a.) rekao da moram stisnuti jer da mi ta runda donosi sve ili ništa. I onda sam “stisnula” i to je to.
Znali ste rezultat nakon prve dvije runde, znali ste da Güldagi bodovno vodi, da su joj suci dodijelili drugu rundu, čak dosta premoćno (4-1) iako ste u njoj izrazito dominirali. Je li to u vas tada probudilo osjećaj ljutnje ili nemoći ili...
- U ringu ne osjećate ništa. Nema tu mjesta ni ljutnji, ne nemoći. Mislim u konačnici da nisam uopće zaostajala za njom, ali kada mi je trener rekao da ako ne stisnem, sigurno gubim meč, jednostavno sam jurnula naprijed. Postavila sam se u treću rundu izrazito ofenzivno.
Nikolina je otkrila još nešto.
- U stvari mi je jako dobro došlo što po dolasku ovdje u Francusku, nismo mogli izlaziti nikuda van iz hotela. Potpuno sam se fokusirala na boks, na svaku borbu.
Natjecateljski duh
Malo prije ste spomenuli kako za uspjeh treba imati “vjeru, nadu, dobre ljude oko sebe i malo vremena”. Koliko je to “malo vremena” u vašem slučaju? Sada vam je tek 20 godina.
- U boksu sam sada sedmu godinu. To je u stvari dosta malo jer tu su cure oko mene koje boksaju po 15-16 godina.
Što je vas, jednu djevojčicu u dobi od 13 privuklo i odvuklo u ring?
- Imam natjecateljski duh oduvijek i to me dosta odvojilo od lošeg društva, te sam se u tomu našla. Volim taj osjećaj borbe, napetosti.
Počeli ste u BK Sesvete, odakle i dolazite, ali onda prelazite u Boksački klub Omega koji je gotovo pa u središtu Zagreba, blizu Kvaternikovog trga. Zašto?
- U Omegi sam četvrtu godinu, ali cijelo vrijeme s istim trenerom. Jednostavno, tako se poklopilo, odlični uvjeti.
Sad, kada govorimo o uvjetima, u kojoj su mjeri oni odlični odnosno je li vam što nedostaje? Je li teško pronaći sparing-partnerice? Jeste li uspjeli ući u program Ministarstva obrane?
- Što se sparinga tiče, pronađe se. Ima par cura koje redovito treniraju, ali osim toga mi dosta temeljimo pripreme na inozemnim kampovima, dok doma radimo na tehnici i bazi. A Ministarstvo obrane... Nažalost, nisam ušla, a silno sam željela i voljela bih, te se nadam da ću sada, u sljedećem terminu. To bi mi bilo od jako velike pomoći. Mene dosad stalno financiraju trener, klub mi daje sve moguće, roditelji ulete kada je “stiska”. Hrvatski boksački savez nas dosta podupire i što se priprema i opreme i prehrane tiče. Stvarno mogu reći da sam okružena dobrim ljudima koji mi žele uspjeh.
Koji vam je cilj u Tokiju?
- Proći što dalje, ali u stvari, ne... Prvo što želim je uživati u svemu tomu. To se možda doživi i samo jednom u životu, naravno da se ja nadam da će biti više, ali stvarno želim doći tamo, uživati u boksu, bez ikakvog presinga. S guštom to odraditi kak’ spada. I normalno... ipak bih ja i osvojila medalju!
Kako će se u Francuskoj proslaviti izboreni status olimpijke?
- Mogu vam otkriti da ću večeras popiti pivu. Stvarno, mislim da sam zaslužila.
Dobro, ne treba biti skroman u ovakvim trenucima, možete slobodno i dvije. Zaslužili ste.
- He, to mi je već malo preveć iskreno. Mislim da bi me druga piva prevrnula, zato ostajem ja na jednoj.