Nekome je problem što ne smije jesi, ili barem ne smije jesti onoliko koliko bi htio, a nekome je problem jer mora puno jesti. Jako puno. Joe Thomas je spadao u ovu drugu skupinu. Kroz cijelu svoju karijeru bio je prisiljen jesti svaka dva sata iz jednostavnog razloga - njegov je posao ovisio o tome.
Obrok svaka dva sata
Thomas je bio NFL igrač, konkretno “offensive tackle” u Cleveland Brownsima, a to je značilo da mora biti “masivan”. Koliko? Nije se smio spustiti ispod 140 kilograma što je značilo da u sebe mora svakodnevno trpati ogromnu količinu hrane.
- Ako sam propustio jesti nakon dva sata došao bih u napast odsjeći vam ruku i pojesti ju - karikira Thomas kako da bi dočarao koliko je hrana dominirala njegovim životom.
- Stalno mi je bilo u glavi “ako propustim obrok mogao bih izgubiti na težini, a to znači da ću biti u problemu”. Vagali smo se svaki ponedjeljak i ako bih imao 2 kilograma manje trener bi mi priredio pakao.
Svi oni koji su na dijeti i san im je “počistiti hladnjak bez grižnje savjesti” vjerojatno ne mogu shvatiti koliko svakodnevnu muku koju je Thomas proživljavao. Prejedanje nije nimalo ugodno, a konstantna žgaravica je bila samo jedan od Thomasovim problema s kojima je svakodnevno živio.
Karijeru je završio 2018. i odjednom...
- Kad počnete jesti i vježbati kao normalno ljudsko biće utjecaj na zdravlje je nevjerojatan - ispričao je Thomas u velikoj priči za ESPN.
Više nije pio gomilu lijekova, koža mu se pročistila, nije patio ni od napuhanosti i žgaravice. U šest mjeseci se otopilo oko 30 od njegovih 150 kilograma. Transformacija je bila takva da su to primijetili i mediji pa je u jesen 2019. završio i u članku s naslovom “Bivši debeli tip iz NFL-a sad izgleda kao grčki bog”.
- Dobro sam se nasmijao, ali zar to nije tipični život NFL linijaša? Provedeš 11 godina u NFL-u i ljudima si poznat samo kao “nekadašnji debeljko iz NFL-a”.
Priča Joea Thomasa nije iznimka, on je samo jedan od NFL igrača koji su se nakon kraja karijere okrenuli normalnom, zdravom životu, a ESPN je o njima napravio veliku priču i upozorio što se sve krije iza slike ogromnih tipova koje vidimo na terenu.
Doniranje odjeće
Joe Staley, dugogodišnji igrač San Francisco 49ersa, donirao je pet ogromnih vreća odjeće nakon što izgubio više od 20 kilograma, bivši igrač Baltimore Ravensa Marshal Yanda u tri je mjeseca izgubio 30-ak kilograma, a dnevni unos kalorije smanjio je s 6000 na 2000. Nick Hardwick, Jeff Saturday, Alan Faneca i Matt Birk samo su neki od onih koji su se vratili u “normalne proporcije”. Ali nije to jednostavno putovanje, nakon godina i godina “trpanja hrane u sebe” preokrenuti život i promijeniti navike je teška utakmica. Mnogi se bore s dijetama, pate od poremećaja prehrane, nesigurnosti i većih ili manjih posljedica nezdrave prehrane i uzimanja lijekova tijekom godina i godina karijere, a većina nezdravu “vezu” s hranom započinju već na koledžima.
- Doslovno se morate “reprogramirati”, morate napustiti obrazac u kojem se bili godinama, a to je veliki izazov - kaže Thomas.
Ono što je bilo poželjno na terenu, njima definitivno nije bio plus u svakodnevnom životu.
- Uvijek sam bio nesiguran kad bih želio upoznati neku ženu, pozvati ju van. Nisam želio biti toliko ogroman, ali morao sam biti jer sam volio svoj sport i to je bio moj posao - priznaje bivši Joe Hawley, bivši igrač Tampa Bay Buccaneersa i Atlanta Falconsa.
Kod većine prejedanje i debljanje počinje upravo s “volio sam svoj sport i to je bio moj posao”, jer kako kaže Gross “nema puno prirodno toliko krupnih ljudi”, a biti takav za linijaše je nužnost ako žele igrati na najvišoj razini i zaraditi novac.
A koliko im masa pomaže na terenu toliko im postaje veliki neprijatelj kad je u pitanju zdravlje. U svibnju je USA Today objavio i članak o tome jesu li baš oni podloženiji komplikacijama od Covida-19.
- Posljedica prejedanja je pretilost koja utječe na njihovo srce, pluća, bubrege i njihov mozak. Nije dokazano, ali može biti povezana i s Alzheimerovom bolesti - upozorava dr. Archie Roberts, bivši igrač koji je postao kardiokirurg.
Neki od njih se zbog kvalitete života nakon karijere odluče i uspiju dovesti u “normalne proporcije”, ali puno je onih koji u tome ne uspiju.
- Igrao sam se s kćeri na podu i nakon igre sam se podigao bez problema. Za mene je to bilo “wow, ne mogu vjerovati” - sjetio se Alan Faneca trenutka u kojem je osvijestio koliko mu je gubitak 15-kilograma učinio život boljim, i lakšim.
Bol i stalno znojenje
Thomas kaže kako ga je u vrijeme kad je imao 140 kilograma cijelo tijelo boljelo kad bi morao stajati duže od nekoliko minuta, a Gross se prisjeća što je njega posebno mučilo...
- Cijelo vrijeme sam se prekomjerno znojio.
Mnogima, poput Nicka Hardwicka prvi poticaj za mršavljenje je bila baš želja da smanje pritisak na tijelo, a prema članku koji je izdao Harwardski medicinski fakultet svakih pola kilograma viška težine koju nosimo stavlja oko 2 kilograma dodatnog pritiska na zglobove naših koljena.
- Želite nositi i moderniju odjeću, odjeću koja vam bolje stoji, a i ljudi prestanu zuriti u vas svaki put kad se negdje pojavite. Jednostavno, ponovo se osjećate ugodno u svojoj koži - kaže Hardwick, a Joe Staley otvoreno priznaje u čemu sad posebno uživa:
- Linijaše svi percipiraju kao velike, debele, nesportski građene tipove. Uživam kad sad u ogledalu vidim mišiće kakve sam uvijek želio imati.
Onima koji su prirodno krupni i skloni skupljanju kilograma puno lakše je održavati potrebnu kilažu tijekom karijere.
- Ja bih valjda sa svakim udahom dobio 2 kilograma i nikad mi nije bio problem držati težinu koja se od mene zahtijevala - kaže Damien Woody, dugogodišnji linijaš, a trenutačno ESPN-ov analitičar.
Za one druge dobivanje kilograma se pretvara u iscrpljujući sport unutar sporta. Doslovno trpanje u sebe i to ne samo tijekom dana...
- Imao sam običaj namjestiti alarm koji me budio u 2 sata ujutro. Pokraj kreveta sam imao pripremljenu bocu shakea, a sadržavala je valjda 2000 kalorija, popio bih to i nastavio spavati - sjeća se Staley.
Mnogi igrači koje je ESPN intervjuirao za priču rekli su kako se osjećaju puno bolje i sviđa im se kako sad izgledaju, ali nije se salo kod svih pretvorilo u “pločice”, mnogi se bore i sa strijama i obješenom kožom koju je jedan od njih odstranio kirurškim zahvatom.
Uče normalno jesti
Hardwick i Gross upozoravaju i na ono što se njima dogodilo - toliko su postali opsjednuti gubitkom kilograma da je to otišlo predaleko.
- Jedan dan sam stao na vagu i ona je pokazala 91 kg, a ja sam u sebi samo pomislio “odlično, još 2 kilograma i bit ću ispod 90”. A onda sam ugledao svoj profil u ogledalu i nisam se prepoznao. Shvatio sam da moram stati, pametnije se hraniti. Sad održavam težinu između 100 i 105 kilograma što je za mene taman - kaže Hardwick.
Oni koji su uspjeli “stesati liniju” slažu se u jednom - ako ne počneš gubiti kilograme u prvoj godini nakon kraja karijere vjerojatno nećeš nikad. I da, još nešto - teško je. Cijeli taj put je težak jer nije u pitanju samo gubitak kilograma, nego doslovno promjena života.
- Najvažnije je “prepraviti mozak”, naučiti jesti samo se ne utaži glad, a ne jesti sve dok ne možeš više jesti.