Ima gradova koji od svoje rijeke “bježe”. Veći je srećom broj onih gradova, pa tako i ljudi koji uz rijeku žive, u njoj uživaju, rastu, ali na njoj i ostvaruju velike sportske uspjehe. Jedan od takvih je Slavonski Brod. Šesti grad po veličini u Hrvatskoj, drugi u Slavoniji, ali prvi u kajaku i kanuu! I nije pretjerivanje, kazuje i čelni čovjek Europskog kajak-kanu saveza. No, o tom poslije. Brod na Savi iznjedrio je minulog petka prvu hrvatsku kanuisticu u povijesti na Olimpijskim igrama!
- U biti, ja sam sada zajedno s kolegicama koje su se plasirale, prve kanuistice u ovoj disciplini jer je ona nova u programu Olimpijskih igara - tako će Vanesa Tot, Brođanka i 45. hrvatska sportašica/sportaš za OI u Tokiju. Njezina disciplina, taj olimpijski novitet, je C1 ili kanu jednoklek na 200 metara. Tokio je dohvatila osvajanjem prvog mjesta na svjetskim, završnim kvalifikacijama u ruskom gradu Barnaulu. Iskreno, malo je tko za njega čuo, a nije baš ni da je malen grad (600.000 stanovnika).
- To je negdje u sredini Rusije, Sibir, ali na samom jugu. Blizu je granica s Kazahstanom, a i ni Mongolija nije puno dalje - malo nas je zemljopisno upoznala Vanesa. Naša nova olimpijka koju smo u subotu, nakon prospavane noći dozvali u daleko rusko prostranstvo.
- Još se sliježu dojmovi. Trener (Igor Krajina) i ja smo vjerovali od početka da možemo do Igara. Bilo je pitanje samo kada, gdje... Pobijedila sam svoju najveću konkurenciju onda kada sam trebala, bila sam najbrža, najbolja i dokazala da se trudom i radom može uvijek napraviti rezultat.
U olimpijskoj povijesti
Valja spomenuti da je u Barnaulu samo prvo mjesto vodilo do Tokija.
- Kada sam završila utrku bila sam uvjerena da sam druga, a dok sam izlazila iz čamca rekli su mi da sam pobijedila. Odmah sam pogledala trenera koji je već skakao, otrčala sam do njega, zagrlila ga i zahvalila mu. Zahvalila mu na nečemu što zapravo nitko iz Slavonskog Broda još nije napravio, pa i u Hrvatskoj. Ovim nastupom, da stvar bude veća, pišem i olimpijsku povijest jer je moja disciplina prvi put uvrštena u program Igara.
Vanesa je mlada djevojka, sada je u 22. godini, ali za svjetski kanu sport očito nije nepoznanica. Vanesu je naime, koliko smo upoznati “pratio” zadnje 3-4 godine i Međunarodni kajak-kanu savez.
- Bila sam u njihovom razvojnom programu. Oni rade trening-kampove i to traje po 2-3 tjedna i ja sam bila u dva kampa, ali su me uzeli i za stalno. Tako kada idemo na natjecanja oni nam znaju platiti troškove putovanja, da ne mora naš savez to raditi. Ljudi su očito prepoznali rad mene i mojeg trenera koji je dobio i međunarodnu licencu. On je jedini iz Hrvatske koji ima takav status.
Koliko dugo je Vanesa u kanuu?
- Krenula sam jako mlada, s 8,5-9 godina, a svidjelo mi se jer sam stalno bila na otvorenom, u prirodi, na vodi. Prvo sam u biti krenula s kajakom, da bi 2015. prešla u kanu. Zato jer su uvidjeli da tu mogu biti puno bolji rezultati. U biti, nisam ni bila toliko dobra u kajaku. To je bila sjajna odluka mojeg trenera i mene - veli Vanesa.
Ruska ‘teška voda’
Potvrda tomu su i rezultati, a oni su...
- Godine 2017. sam bila brončana na juniorskom EP-u na 500 metara, a imam i srebro 2018, u našem Metkoviću, na seniorskom EP-u u maratonu. Imam dosta i europskih i svjetskih finala, a s 22 godine ću biti jedna od najmlađih kanuistica na OI u Tokiju.
Vanesa trenira u Savi. U blizini Broda je jezero Petnja, ne znamo jel’ i to dobro mjesto za trening, koliko ste često na Jarunu u Zagrebu?
- A ne, ne idemo mi na jezera. Petnja nam je preplitka i malena, a na Jarun samo kada vidimo priliku, kad je neko natjecanje, da vidimo gdje sam zapravo.
Onda je točna dakle vaša izjava koju ste dali u petak u Rusiji da ste gotovo pa prvi put bili na jezeru i tuup, odmah Igre! Trenirati na rijeci kakva je Sava iziskuje strahovit napor jer Sava kod Broda osim što je puno šira nego u primjerice Zagrebu, ona je i nerijetko brza. Nisu baš idealni uvjeti ili se varamo?
- Razlike su velike između Save i jezera. Ja na Savi ne mogu nikada isplivati neku dionicu, a da znam da je to točno baš toliko i da znam vrijeme. To je ipak tekuća voda, nekad je visoka, nekad niska. Zapravo, svima kojima kažem da treniram na rijeci su iznenađeni da sam onda toliko dobra. Ja se u roku 2-3 dana moram prilagoditi onda na nove uvjete, na stajaću vodu.
Navodno je jezero u Rusiji, na kojem ste izborili Tokio, bila na stazi “teške vode” koja vama odgovara. Što to znači “teška voda”?
- Da je mirna, da stoji i imam onda dobar osjećaj dok veslam.
U kvalifikacijama, u četvrtak ste već bili u vrhu, ako se ne varamo prva. Jeste li već tada pomislili kako Tokio baš i nije nedostižan?
- Bila sam druga, brža je bila Gruzijka. Obje smo u istom razvojnom programu, prijateljice smo još od juniorskih dana i konkurencija. Stalno je ona nekako bila bolja od mene i onda sam si rekla, zašto ju konačno ne bi pobijedila. Tako je na kraju i bilo. Imala sam možda i malo sreće jer je puhao s lijeve strane malo u prsa, što mi odgovara više nego da je s desne. Uvijek treba malo imati i malo sreće.
Kakav je kalendar sada do Tokija?
- Za tjedan dana mi je već seniorsko EP u Poljskoj, tamo ću veslati tri discipline, nadam se finalima. Krajem lipnja imam juniorsko EP do 23 godine. Tu se nadam čak i nekoj medalji - veselo će iz Rusije Vanesa, koja se u svoj Brod vraća u ponedjeljak poslijepodne.