Vijest da je u utorak, u 88. godini, preminuo fra Bono Zvonimir Šagi rastužila je mnoge. O pateru Boni ružne se riječi nisu čule. Bili vjernici ili ne, varaždinskog franjevca kapucina, teologa i publicista izuzetno su cijenili.

Fra Bono, kako su Varaždinci skraćeno zvali jednostavnog čovjeka sitnog tijela i ogromnog duha, preminuo je u Općoj bolnici Varaždin. Ondje se liječio od covida-19, izašao je na kućnu njegu i u bolnicu se vratio s embolijom pluća, posljedicom virusa.

Dvije godine ranije za lokalni je tjednik govorio da on "nema vremena biti star". Bilo je to uoči svete mise kojom je proslavio 60 godina svećeničkog služenja. - Što ne možeš napraviti trčeći, možeš šepajući. To je moj moto - rekao je za Regionalni tjednik.

Upozoravao na zlo

Kolutalo se očima u crkvenim krugovima kad fra Bono, primjerice, nije u cijelosti odbacio Istanbulsku konvenciju kao lošu. - Vidite, ima u toj Konvenciji i nešto dobro, ali to dobro se nije niti isticalo, nego se to izvrnulo protiv prirode - govorio je.

Pred slučajevima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi nije zatvarao oči. Nazvao je to velikim zlom. I rekao je ono što bi rijetki svećenik izgovorio: - Ali toga je uvijek bilo, nažalost, samo što se nekad o tome nije toliko puno govorilo. Crkva je tu sad jako stroga i ima pravo da bude stroga.

Prošao je fra Bono puno toga otkad se u prosincu 1932. rodio u Maruševcu. Bio je varaždinski gimnazijalac u vrijeme Drugog svjetskog rata, a potom i učenik zagrebačke Nadbiskupske klasične gimnazije. U kapucinski je red stupio prije točno 70 godina, a osam je godina kasnije, 2. studenoga 1958. godine, i zaređen. Prošao je brojne dužnosti u hijerarhiji Katoličke crkve, bio je predavač, glavni urednik revije za propovjednike, a napisao je i nekoliko stotina članaka te 17 knjiga.

Zagovarao skromnost

Među brojnim nagradama tijekom života dobio je i onu Hrvatskog novinarskog društva za kolumnu objavljenu 1996.

Nagrađivali su ga i njegovi Varaždinci, a tadašnji predsjednik Hrvatske Ivo Josipović odlikovao je fra Bonu Zvonimira Šagija Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Kroz život je zagovarao skromnost. Kad je fra Bono govorio o skromnosti, nikome nije zvučao licemjerno. Od naroda nije tražio ono čega se i sam nije držao. I na svojoj je svečanoj misi, za 60. godišnjicu svećenstva, sam propovijedao jer, rekao je, "ne želim da mi netko drži velike pohvale".

U politiku se nije miješao, iako bi ga svi rado vidjeli na svojoj strani. Bio je za to premudar. Slagali se s njegovim tezama ili ne, nitko neće dvojiti da je fra Bono bio velik čovjek.