U trenucima dok se planet još uvijek bori s pandemijom i dok nam taj nesretni koronavirus, htjeli mi to ili ne, svima upravlja životima, misli nekoliko tisuća sportaša iz cijeloga svijeta usmjerene su prema Japanu. Na današnji datum obilježavamo točno 100 dana do Olimpijskih igara u Tokiju, do svečanog otvaranja koje će se dogoditi 23. srpnja na Japanskom nacionalnom stadionu.
Olimpijske igre koje su se trebale održati lani i koje su prvi put u povijesti odgođene (ranije su triput otkazane zbog svjetskih ratova) ovoga bi ljeta trebale ići prema planu, o tome više ne dvoje ni lokalni Organizacijski odbor, ni Međunarodni olimpijski odbor.
Jedine dvojbe, točnije vrlo otvoreni otpor, izražavaju stanovnici Japana. I najnovija anketa koju je provela agencija Kyodo News pokazuje da više od 70 posto Japanaca ne želi Olimpijske igre ovoga ljeta. Konkretne brojke kažu da ih 39,2 posto želi otkazivanje Igara, a 32,8 posto njihovu novu odgodu. Samo 24,5 posto ispitanika želi da se najveći svjetski multisportski događaj održi prema planu.
Drugačije od svih dosad
Ono što je potpuno sigurno jest da će predstojeće Igre biti drugačije od svih dosadašnjih. Stranim navijačima već je i službeno zabranjen dolazak u Japan, a pitanje je i koliko će lokalnog stanovništva smjeti biti na tribinama. Sportaši će morati imati instalirane dvije aplikacije na svojim mobitelima, jednu koju će morati uključiti još i prije dolaska u Tokio i svakodnevno upisivati u nju svoje zdravstveno stanje i drugu koja će ih pratiti u Japanu kako se ne bi “zaigrali i izašli izvan granica Olimpijskog sela ili sportskih borilišta. Maske, mjerenja temperature, testiranja i ostale “sitnice” koje su nam svima promijenile živote se, dakako, podrazumijevaju.
Mnogi će se složiti da će ovakve mjere uvelike ubiti dušu Olimpijskih igara, ali sportaši s kojima smo posljednjih mjeseci razgovarali su jednoglasni - bolje išta nego ništa. I nije teško shvatiti takav stav. Jedni su sada na vrhuncu forme, u najboljim godinama, i jasno je da im eventualno otkazivanje Igara ne ide u prilog. Jer, tko zna što će biti za tri godine. Drugima je ovo možda i posljednja prilika za olimpijski nastup jer su na zalazu karijere. Treći žele prikupiti iskustvo za neke buduće Igre na kojima će napadati vrh. A svima im je zapravo zajedničko da im je puna kapa treniranja “u prazno”, uz strah da će natjecanje za koje se pripremaju biti otkazano. S time su u proteklih godinu dana imali jako puno iskustva.
Što se Hrvatske tiče, u ovom trenutku imamo 40 evidentnih olimpijskih kandidata iz 11 sportova. U Hrvatskom olimpijskom odboru očekuju još desetak pojedinačnih normi (mi smo optimistični, pa ćemo reći da vjerujemo i u pokoju više) te možebitno i još jednu momčad, mušku košarkašku reprezentaciju koju očekuje kvalifikacijski turnir u Splitu. Optimistična procjena HOO-a kreće se oko 65 sportaš(ic)a. U svakom slučaju, Hrvatska je samo u Barceloni 1992. imala manji broj sportaša (41). Je li to razlog za zabrinutost? U nekoj mjeri jest, ali ne treba pretjerivati s pesimizmom niti od toga praviti tragediju. Češka, koja ima dva i pol puta više stanovnika od Hrvatske, trenutno ima 44 evidentna kandidata za OI.
Rekordni Rio da Janeiro
Ono što je važnije je da među ovih 40 sigurnih kandidata imamo velik broj jakih kandidata za odličje. Od braće Sinković, preko Sandre Perković i Sare Kolak, do Tina Srbića, sjajnih strijelaca, jedriličara, taekwondoaša, vaterpolista... A ne treba zaboraviti ni one koji još službeno nisu na popisu putnika, a veliki su kandidati za medalje, poput teniskog para Mektić/Pavić ili karatista Ivana Kvesića.
Uopće ne sumnjamo da će nam naši sportaši i u Tokiju priuštiti puno radosti. Možda ne kao u Riju u kojem smo osvojili rekordnih deset medalja, ali ni takvu mogućnost ne treba otpisati...