Brojke i statistika postali su prava znanost kada je u pitanju sport. Puno je primjera u kojima se sportaši, treneri, odnosno kompletna filozofija određenog sporta ili discipline uvelike oslanja na brojčane pokazatelje. Vrijedi to i za biciklizam, gdje tablice i statistike nisu nužno “sveto pismo”, ali da mogu biti od velike pomoći vozačima i momčadima da dođu pobjede, to svakako stoji.

Može se potrošiti i 6000 kcal

Kako izravno u praksi izgleda korištenje matematike u biciklističke svrhe već smo mogli vidjeti na dosadašnjim izdanjima CRO Racea, najveće profesionalne cestovne biciklističke utrke u Hrvatskoj, a zasigurno ćemo nove dokaze dobiti i na jubilarnom desetom CRO Race, koji nas čeka sljedećeg tjedna, od 30. rujna do 5. listopada.

Kada bismo dublje krenuli u analizu i publici koja možda samo površno prati profesionalni biciklizam, postoji nekoliko ključnih faktora koji najbolje pokazuju koliko je biciklizam zapravo sport matematike i taktike.

- Jedan je profil snage, koji prikazuje koliku snagu biciklist može proizvoditi kroz etapu, drugi je aerodinamika vozača i bicikla, te treći energetska ravnoteža, odnosno potrošnja i unos energije tijekom utrke - u uvodu će Sandy Kovačević, Koprivničanac u momčadi Bahrain Victorious, jednoj od najboljih svjetskih biciklističkih momčadi te odmah kroz konkretne brojke objasniti energetski faktor.

- Na brdskim etapama profesionalci mogu potrošiti i više od 6000 kilokalorija (kcal) u jednom danu. Ako unos hrane i pića zaostaje za tom potrošnjom, tijelo u jednom trenutku jednostavno ostaje bez goriva i biciklist naglo pada u izvedbi. Suprotno tome, ako biciklist unosi više energije nego što potroši, već kroz nekoliko etapa sakuplja višak kilograma, što ga čini sporijim i manje konkurentnim. Upravo zato održavanje energetske ravnoteže predstavlja delikatan ples po žici, toliko važan da vrhunske ekipe zapošljavaju po pet ili više nutricionista koji prate svaki detalj prehrane svojih biciklista.

Kovačević je inače i sâm strastveni biciklist, ali za ovu priču važnije, stručnom terminologijom, radi kao “performance support” u Bahrain Victoriousu, odnosno zadužen je upravo za brojke i njihov učinak na izvedbu biciklista kao što su Matej Mohorič, Phil Bauhaus, Lenny Martinez, Santiago Buitrago i ostala zvučna imena iz spomenute World Tour momčadi, a u kojoj je i naš Fran Miholjević.

- Profil snage je nešto kao “otisak prsta” svakog biciklista jer prikazuje koliku snagu može proizvoditi kroz vremenske intervale - od nekoliko sekundi pa sve do nekoliko sati. Sprinter će, primjerice, imati ekstremno visoke vrijednosti na pet sekundi, brdaš će dominirati u duljim intervalima od 20 minuta ili više, dok će klasični specijalisti imati uravnotežen profil. Razlikujemo apsolutni i relativni profil snage. Apsolutni pokazuje ukupnu snagu u wattima i otkriva, primjerice, tko je najsnažniji sprinter na ravnom. Relativni profil snage, pak, prikazuje snagu u odnosu na tjelesnu masu (W/kg) i ključan je na usponima, gdje je važno koliko snage biciklist može proizvesti po kilogramu težine.

U peletonu i 90-95% manji otpor

Spomenuo je i aerodinamiku, a tu u priču ulazi za laike nepoznat termin: CdA.

- Aerodinamika je jedan od ključnih elemenata cestovnog biciklizma i većina poteza na cesti svodi se na smanjivanje potrošnje energije pametnim smanjenjem aerodinamičkog otpora, bilo vožnjom u grupi ili optimizacijom položaja tijela i opreme, u što spadaju bicikli, kaciga, kotači... Budući da su svi vrhunski biciklisti vrlo blizu granica ljudskih mogućnosti, razlike u snazi koju mogu proizvesti, izuzmemo li nekolicinu “nadnaravnih” biciklista, često su male. Upravo zato aerodinamička prednost često odlučuje pobjednika. Ključni pokazatelj je vrijednost CdA, umnožak koeficijenta otpora zraka (Cd) i frontalne površine biciklista i bicikla (A). Frontalna površina smanjuje se niskim i optimiziranim položajem tijela, dok se Cd poboljšava pažljivim odabirom i testiranjem opreme, a to je područje u koje profesionalne ekipe ulažu ogromne resurse.

Sandy Kovačević

Sn

Koliko je aerodinamika važna najbolje pokazuje primjer sprinterskog fotofiniša na drugoj etapi CRO Racea 2022., kada je Jonathan Milan za dlaku pobijedio Pierrea Barbiera u jednom od najtijesnijih fotofiniša u povijesti biciklizma. Razlika je, naime, iznosila 0.0004 sekunde.

- U situacijama gdje o pobjedi odlučuje tisućinka sekunde, razliku može napraviti naizgled sitan detalj: odabir kacige, aero čarape, način pričvršćivanja startnog broja, pa čak i kroj dresa. Promijeni li se samo jedna od varijabli, ishod tog sprinta gotovo sigurno ne bi bio isti. Biciklist, bez obzira na svoju fizičku superiornost, nema izgleda za vrhunski rezultat, ako njegova aerodinamika nije dovedena do savršenstva.

Znano je kako vožnja u skupini, u pelotonu “štedi” vozačevu energiju zbog smanjenog otpora zraka, no može li se i brojčano izraziti razlika potrošnje energije u odnosu na solo-vožnju?

- Peloton drastično smanjuje snagu koju biciklist treba uložiti da bi održavao istu brzinu. U idealnim uvjetima vozač u sredini pelotona može imati i do 90-95% manji otpor zraka u odnosu na solo vožnju. Drugim riječima, dok vozač sam mora trošiti stotine watta, u srcu pelotona mu je za istu brzinu često dovoljno tek nekoliko desetaka watta. Brojna istraživanja potvrdila su ove učinke, ali mjerenje točnih vrijednosti u stvarnim uvjetima nije jednostavno. Peloton stalno mijenja brzinu, smjer vjetra se mijenja, a na usponima se efekt smanjuje jer dominira sila gravitacije, a brzina je niža. Najveća korist od zavjetrine osjeća se na brzim ravnim dionicama, osobito uz jak vjetar “u prsa”. Efekt pelotona jedan je od ključnih elemenata cestovnog biciklizma jer u velikoj mjeri oblikuje taktičku dimenziju utrke. Bez zavjetrine i prednosti koje peloton donosi, cestovne bi se utrke svele na individualno tempiranje snage, slično kronometru ili brdskom biciklizmu, gdje presudnu ulogu imaju izdržljivost i raspored snage, a ne timski rad i taktičko nadmudrivanje.

Pogačar ‘slomljen’ na Touru

Često se spominje da potrebna snaga raste s kubom brzine. Što to znači u praksi i koliko više watta treba za samo par km/h bržu vožnju?

- Snaga za održavanje brzine raste puno brže od same brzine jer je otpor zraka proporcionalan kubu brzine. U praksi to znači da profesionalac za održavanje 30 km/h treba, ugrubo, oko 140 watta, dok mu je za 40 km/h u jednakim uvjetima potrebno već oko 290 W, više nego dvostruko. Ako brzinu poveća s 40 na 50 km/h, snaga skače na otprilike 480 W. Dakle, samo 10 km/h razlike može značiti dodatnih skoro 200 watta.

Postoji li trenutak kad i najbolji favorit jednostavno ne može pratiti, ne zato što nema volje, nego zato što je “izračun” tijela gotov?

- Naravno, takvi trenuci događaju se i najvećim favoritima. Rezultat u biciklizmu uvijek je zbroj brojnih mjerljivih i nemjerljivih faktora, od varijabilnosti pulsa, koja ugrubo pokazuje u kakvom je stanju organizam, preko kvalitete sna i punjenja energetskih zaliha, tjelesne mase i kompozicije, razine stresa i hormonske ravnoteže, pa sve do osjetljivosti na toplinu i uvjete na cesti. Ako je samo jedan od tih čimbenika toga dana nepovoljan, može se dogoditi da tijelo jednostavno “povuče kočnicu” i da ni najveći favorit više ne može pratiti ritam, neovisno o volji ili motivaciji.

Tadej Pogačar najbolji je, možda i najpripremljeniji biciklist današnjice, ali i njemu se prije par godina dogodilo da je “ušao u crveno”, kako biciklisti vole reći, i da nije imao snage za pratiti rivale, koji su ga, doduše, momčadskim naporom i taktikom do kraja iscrpili.

- To je bilo na 11. etapi Tour de Francea 2022. Momčad Jumbo-Visma tog je dana vozila gotovo savršenu kolektivnu strategiju: Roglič i Vingegaard napadali su više puta na Col du Télégraphe i Galibieru, dok su ih iz bijega čekali timski kolege poput Van Aerta, Laportea i Benoota. Matematički gledano, svaki od tih napada tjerao je Pogačara, da bi ostao u kontaktu sa supanicima, na kratke sprintove od nekoliko stotina watta iznad njegovog praga. Iako je mogao odgovoriti na osam ili devet ubrzanja, svako je trošilo energetske rezerve koje tijelo više nije moglo nadoknaditi. Fiziološki, riječ je o kumulativnom efektu: anaerobne zalihe glikogena brzo se prazne, dok se laktat i umor gomilaju. Pogačar je pokušao uzvratiti vlastitim napadom na Galibieru, ali se pritom dodatno iscrpio. Na posljednjem usponu, Col du Granon, “račun tijela” došao je na naplatu. Unatoč dobroj prehrani, energetski deficit bio je prevelik. Kada je Jonas Vingegaard napao, Pogačar jednostavno više nije imao fiziološkog kapaciteta odgovoriti i izgubio je gotovo tri minute, razliku zbog koje je kasnije izgubio cijelu utrku. To je savršen primjer kako pametno tempirani timski napadi, čak i protiv fizički jačeg pojedinca, mogu matematički slomiti njegove energetske sustave i odlučiti utrku.

Mohorič dobio Vingegaarda

No, ne trebamo ići na Tour de France, imali smo i na CRO Raceu primjera kada je “matematika pobijedila snagu”.

- Također iz 2022., kada je Matej Mohorič skupljanjem bonifikacijskih sekundi pobijedio baš Vingegaarda, tadašnjeg pobjednika Toura i na papiru znatno snažnijeg vozača. Mohorič, poznat po svojoj matematičkoj preciznosti na biciklu, u mladosti je nastupao i na natjecanjima iz fizike, pokazao je da uz vrhunsku snagu posjeduje i izniman taktički instinkt jer je iskoristio sve prednosti pametne taktike i dozu sreće kako bi osigurao ukupnu pobjedu.

CRO Race poznata je po tome da je profil etapa, odnosno cijele utrke posložen tako da se pobjednik odlučuje tek u posljednjem danu, da je doslovno svaka sekunda važna. Tako će zasigurno biti i ove godine, pa će i sljedećeg tjedna u svih šest dana vožnje po hrvatskim cestama ponovo matematika i svi ovi navedeni faktori o kojima smo govorili biti u glavama vozača, a sve kako bi “ukrali” koju sekundu u odnosu na konkurente.

- Aerodinamika i timska matematika najviše će doći do izražaja na otvorenim i ravnim dijelovima cesta, gdje brzine prelaze 40 km/h, a vjetar igra presudnu ulogu, pogotovo na cestama uz obalu Jadrana. Na kraljevskoj etapi, s više uspona nego na ostalim etapama, prevladava omjer snage i tjelesne mase (W/kg), no i ondje pozicija u grupi prije i nakon Učke te pravilno raspoređivanje timskih resursa često presuđuju ishod - zaključio je Kovačević.

Cro Race 2024.

SPRINTCYCLINGAGENCY