​Samo nekoliko dana nakon najvećeg biciklističkog događaja na svijetu, samo nekoliko dana nakon Tour de Francea i grandioznog uspjeha Slovenaca, sezona nije u mirovanju, niti je u zatišju. Zapravo, sezona se baš u ovih nekoliko tjedana zahuktala, i love se startne pozicije za sve ono što će se dogoditi u novoj sezoni, a jedan veliki događaj smjenjuje drugi.
Tako, nakon najvećeg francuskog sportskog događaja i jednog od najvećih svjetskih, dolazi novo iskušenje koje će, doduše, trajati samo nekoliko dana, ali sam siguran da će biti jednako uzbudljivo i vrlo zahtjevno.

Dani Svjetskog prvenstva na kronometru i na cesti, za seniore i seniorke, koje će prethoditi novom velikom događaju, a to je Giro d’Italija, i onda za kraj sve će kulminirati s trećim Grand Tourom - španjolskom Vueltom, koja je najavljena kao najnoviji, a možda i konačni obračun na vrhu slovenskog biciklizma. Naime, prema pisanju španjolskog sportskog dnevnika AS, Roglič i Pogačar će nastaviti utrku za usponom na Himalaje upravo u Španjolskoj. Prednost je, čini se, na strani Rogliča.

​Iako je završio na drugom mjestu Toura, a zlato je izgubio na utrci na kronometar, ostao je čvrst i korektan do kraja i prvi se priključio čestitarima mladog, 22-godišnjeg sunarodnjaka, s vrlo zanimljivom izjavom.

- Želio sam biti pobjednik, a zasluženo sam drugi.

Ta izjava i iskrenost Primoža Rogliča čak je i neke tvrdokorne bivše profesionalce oborila s nogu, tako i Amerikanca Lancea Armstronga, koji je u nekom prvom životu sedam puta osvojio Tour, i to sedam puta zaredom, a u drugom posramljen i izbačen iz sporta koji mu je obilježio život. No, i Armstrong, pa i njegov vjerni general George Hincapie iskreno su priznali veličinu Rogličevog poteza, a Armstrong je pritom glatko priznao:

- Rogliču svaka čast, ja ne bih bio u stanju, nakon svega što se dogodilo na utrci, isti čas čestitati suparniku.

​Brojni su se komplimenti dijelili, jedan od najvećih ili možda čak najveći, stigao je na račun Pogačara od BBC-ja u kojem su pothvat mladog Slovenca usporedili - već sada - s karijerom i veličinom Belgijanca Eddieja Merckxa koji je za mnoge najveći biciklist svih vremena.

Ipak, ono o čemu je Pogačar svih ovih dana uživao bio je mir i pripreme za cestovnu utrku prvaka svijeta, u koju ulazi široka srca i prepun ambicija. Što je posve normalno za nekoga tko je ostvario takav rezultat.

Sportski multitalenti

​Naime, reći da je Pogačar senzacionalni pobjednik Tour de Francea možda je preslaba riječ. Način na koji je on dominirao u utrci sa svim velikim dečkima svjetskog biciklizma nezamisliv je u posljednjih stotinjak godina, jer ne radi se samo o podatku da je suparnicima po putu ostavio tek neke mrvice, stigao ih je skupiti i prije nego što su ti protivnici došli do njih.

​Tko zna što bi se dogodilo, ali u sportskim biografijama neke stvari nikada ne možemo doznati, da je Tadej Pogačar umjesto bicikla starijeg brata ganjao nogometnu loptu, koja mu je bila prva ljubav. Ili što bi se dogodilo da Roglič nakon relativno težeg pada na jednom natjecanju u skijaškim skokovima na Planici nije odlučio sreću potražiti u biciklizmu. Takvih primjera ima u mnogim sportovima, gdje su akteri multitalentirani, pa je, eto, prva tenisačica svijeta, Australka Ash Barty bila dovoljno dobra da jedno vrijeme teniski reket zamijeni kriket palicom i osvoji naslov prvakinja s jednom ženskom ekipom ili da ovih dana na poluprofesionalnom turniru u golfu također osvoji prvo mjesto. I spremna je napraviti još koji korak. Kad su je pitali ima li još koji sport, spomenula je triatlon, nasmijala se i neki su bili sigurni da misli ozbiljno.

​Primož Roglič je 30-godišnjak, stariji je od Tadeja Pogačara i logično je da se na njegovim rezultatima rodila i stvorila biciklistička revolucija u Sloveniji. Slovenija je uvijek imala bicikliste koji su bili dovoljno dobri da bi zaslužili ugovor i u nekoj od boljih profesionalnih momčadi, ali nikada nisu imali dva ovakva momka koji su se preko noći katapultirali na vrh svjetskog biciklizma.

​Roglič je korak po korak gradio svoju karijeru u nizozemskoj momčadi Jumbo Visma, i to je bilo do te mjere planirano da, kad se dogodilo ono što se dogodilo dvije etape prije cilja Tour de Francea, malo tko je mogao povjerovati da se to upravo njemu događa.

A čini se da je jedan čovjek to vrlo dobro znao, iako je rijetko o tome govorio. Pogačar je rano postao zvijezda momčadi Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa analogno tome i svjetska zvijezda, rano se najavio prvim velikim početnim rezultatima, kao što je bio trijumf na utrci po Kaliforniji, ali je malo tko mislio da bi se nešto ovako romantično i brzo moglo dogoditi u trenutku kada je gotovo cijela biciklistička sezona gotovo preko noći nestala i sve najveće svjetske utrke su se odgađale. Srećom ne do kraja.

Vuelta - konačni obračun

​Biciklistička svjetska federacija je imala dovoljno strpljenja gurnuti svoje najveće utrke na kraj kalendara, pa će sada, nakon Toura, uslijediti Svjetsko prvenstvo u biciklizmu, pa Giro, na kraju Vuelta, ali i serija velikih jednodnevnih klasika, gdje Tadej Pogačar utrkom po Lomabardiji ima namjeru okončati sezonu. I vjerojatno, poboljšati ugovor koji je već ionako dovoljno visok, jer samo se za najbolje rade takvi ugovori.

​Bilo je izvjesno da dva moćna Slovenca neće ukrstiti koplja na Giru, i jednom i drugom to nije bila želja, a ni mogućnost u lovu na veliki rezultat jer je previše blizu Touru da bi bili zainteresirani. Uostalom, čini se da i njihove momčadi imaju neke druge ideje, pogotovo Jubo Visma, koji priprema Nizozemca Stevena Kruijswijka kojem će dati svu moguću potporu u borbi za višeetapnu pobjedu u Italiji, nakon što Kruijswijk nije mogao zbog ozljede nastupiti na Touru. A možda je i to jedan od razloga zašto je Rogliču izmaklo prvo mjesto...

Sada je, čini se, scena pripremljena za konačni obračun koji bi se trebao dogoditi na Vuelti, borba za očuvanje pozicije u svjetskom biciklizmu. Roglič je zadržao prvo mjesto na svjetskoj rang-listi ispred Pogačara, siguran sam da u ovoj burnoj završnici želi tu prednost i zadržati. Nakon serije briljantnih rezultata Slovenaca posljednjih tjedana, njihova je ukupna dominacija u momčadskom sportu također zavidna, jer ne samo da je Roglič prvi na pojedinačno rang-listi, već su ukupno gledano Slovenci vodeći na momčadskoj rang-listi. A da to nije samo slučaj u biciklizmu i nekim zimskim sportovima, dovoljno je baciti pogled prema Goranu Dragiću, koji toliko briljantno vodi Miami, a i tko zna gdje će ga dovesti, svi znamo da NBA liga ima neke druge favorite.

Neke su se stvari u biciklističkom svijetu počele mijenjati, možda će britanska momčad Ineosa osvajanjem Gira spasiti sezonu, jer u svojim redovima ima branitelja naslova, Ekvadorca Richarda Carapaza te negdašnjeg pobjednika Toura, Velšanina Geraitna Thomsa, a novi dvogodišnji ugovor je za ovu moćnu britansku momčad potpisao 35-godišnji Australac Richie Porte, koji je napustio Sky - današnji Ineos - da bi potražio sebe u solističkoj karijeri. Imao je uspjeha, bio je treći na ovogodišnjem Touru, ali čini se da su u Ineosu shvatili i prihvatili da im je Porte potreban kao zaštitnik Egana Bernala, da bi upravo on trebao voditi Kolumbijca do novih pobjeda.

Neki novi standardi

​Koliko se u ovih nekoliko tjedana promijenio svijet biciklizma, teško je reći. Činjenica je da su Slovenci ostvarili ili postavili neke nove standarde i sigurno je da barem još jedno određeno vrijeme neće krenuti nizbrdo. To se, naravno, više od svih odnosi na Pogačara, jer način na koji je dominirao Tourom, brojem pobjeda i majica koje je osvojio, sugeriraju samo jednu stvar...
Bez obzira kako gledali na stvari, bez obzira što je Tadej Pogačar pokorio svijet, njegovo vrijeme, vrijeme velikih pobjeda tek dolazi.