Hrvatski veslači su napokon dočekali priliku da se na svom terenu okušaju s ponajboljima na svijetu. Zagreb je od danas do nedjelje prvi put domaćin jedne regate Svjetskog kupa, a prema prijavama na startu bi se trebale naći posade iz 27 zemalja. Inače, ovo je i prvi Svjetski kup od 2019. godine, jer je lani koronavirus zaustavio i ovo natjecanje.

Kako je ovo i dalje specifično vrijeme u kojem puno toga diktira upravo koronavirusa konkurencija će biti slabija nego što bi to bila da su normalne okolnosti. Primjerice, ne dolaze uopće Britanci, a oni su velesila u ovom sportu, nema ni Rumunja, neke zemlje šalju mali broj posada... Dodatni problem je i činjenica da je Europsko prvenstvo bilo početkom travnja, završne kvalifikacije za OI su već za dva tjedna, a osim toga na prve regate Svjetskog kupa tradicionalno ne dolaze Australci i Novozelanđani.

Kod kuće, a među elitom

U nekim disciplinama će zbog spomenutih razloga biti poprilično “tanko”, ali kad su samci u pitanju, iako ni ovdje ne dolaze svi, bit će “vatreno”. Dovoljno je napisati da dolaze dva posljednja svjetska prvaka - aktualni Nijemac Oliver Zeidler, koji je i “friški” europski prvak, te Norvežanin Kjetil Borch, koji je svjetsko zlato osvojio 2018. Ali najveće ime je bez sumnje Čeh Ondrej Synek, koji se nakon pokušaja u dvojcu na pariće, vraća u svoju disciplinu u kojoj je čak pet puta osvojio svjetsko zlato.

U Zagrebu je i Litvanac Mindaugas Griškonis, koji ima dvije svjetske bronce u samcu, a svima njima je domaćin naš srebrni olimpijac iz Rija Damir Martin.
- Čudan je osjećaj na Jarunu trenirati sa svim tim facama, a ne s kadetima, juniorima koji su nam inače društvo na treninzima. U našem dvorištu imati toliko jakih, stranih posada - prokomentirao je Martin pripremajući se za trening dan prije početka Svjetskog kupa u Zagrebu.

Čudan i prekrasan osjećaj...
- O da, lijepo je nastupiti na ovakvom jednom natjecanju doma, na ušminkanoj stazi, među elitom.
A kakav će Damir Martin biti u eliti?
- Vidjet ćemo. Dobro se osjećam, dobro sam trenirao nakon Europskog prvenstva, neću reći da sam se popravio za 10 sekundi i da ću odmah sad pobijediti Oliver Zeidlera, jer to nije točno, ali siguran sam da sam napravio korak naprijed.
Jeste li se vidjeli sa suparnicima?
- Jesam, a kaže mi Synek da se nije niš’ promijenilo u odnosu na 2000. kad je ovdje veslao. Osim što nije zapamtio Malo jezero pa pita jesmo li ga nedavno napravili. Morao sam ga razočarati i reći da je sve isto još od 1987. godine. Vidio sam i Zeidlera i Borcha, njegov trener je zaboravio čamac, pa smo mu posudili jedan od naših.

Teško je prognozirati

Veslači su povezana zajednica, na stazi ljuti suparnici, ali izvan nje se odlično slažu pa je tako i Damir s mnogima u odličnim odnosima. I starijima poput Syneka, ali i mlađima kao što je Oliver Zeidler.
- S Oliverom sam se upoznao na jednoj utrci Head of the Charles u SAD-u. Tamo je običaj da veslači nisu u hotelima, nego kod neke obitelji pa smo mi bili zajedno smješteni i družili se. Pomoglo je i to što govorim njemački, a Oli se odmah dopao i mojoj supruzi jer je jedini od veslača bio za “šopingiranje” ha, ha.

U Zagrebu ćemo imati dva povratnika u samce koji su zapravo planirali u Tokiju veslati u dvojcima na pariće. Jedan je spomenuti Synek, a drugi Litvanac Mindaugas Griškonis, inače brončani u Riju u utrci u kojoj su braća Sinković osvojila zlato.
- Synek mi je na EP rekao da nije zadovoljan kako ide dubl, a Česi su si upravo to EP stavili kao test da vide mogu li biti konkurentni za najveće stvari. Nisu baš dobro prošli i Synek se odlučio vratiti u samac. Znam da ni Griškonis i Ritter nisu bili zadovoljni kako je prošao njihov čamac na EP (nisu uopće prošli u polufinale, op. a.) pa pretpostavljam da je to razlog što obojica ovdje nastupaju kao samci. No, kod Griškonisa nikad ne znaš kakav će biti, taj zbilja vesla “šareno”.
Prognozama se Damir Martin ne želi zamarati, pogotovo što i vremenska prognoza ovaj vikend nije naklonjena veslačima.
- Prema prognozi za nedjelju, finalni dan, sve je moguće, najavljuje se i dosta vjetra. Iako, nadam se da neće ispasti baš tako loše vrijeme kako se najavljuje. Zbilja je teško prognozirati, ima nas za finale jako dobrih, a sad kako će sve završiti...

Ne javljaju se ni kuk ni leđa

Kako god ispalo ovaj vikend, jasno je da je Svjetski kup u Zagrebu našim veslačima poseban jer je prvi naš, ali je i tek jedna stepenica prema najvažnijem cilju ove godine - OI u Tokiju.
- Volio bih ono što radim na treningu pretočiti u utrku i ako to uspijem bit ću jako zadovoljan, a mislim da je to realno. To bi mi dalo i stabilnost za nastavak priprema za Tokio. Ne mogu doista reći da sam spreman za borbu kakva je bila u Riju, ali do Tokija ima još 2,5 mjeseca i to je dosta vremena da budem spreman kao tada.
Ozljede su ga puno mučile nakon Rija, ali trenutačno nema nikakvih problema, “ne javljaju” se ni kuk, ni leđa...
- Baš ništa, sve je dobro. Ne zovemo ih pa se ni na javljaju - našalio se i otišao odraditi trening.