U subotu, 29. kolovoza, dva mjeseca nakon originalnog datuma, iz Nice će krenuti odgođeno, 107. izdanje najpoznatije svjetske biciklističke utrke Tour de France, koje je opasno bilo ugroženo pandemijom Covida-19, ali ćemo nakon tri tjedna uzbuđenja i prijeđenih 3470 kilometara 20. rujna na pariškoj aveniji Champs-Elysees doznati ime slavodobitnika.
Radi se, svakako, o jednom od najtežih sportskih podviga, za koji će pobjednik morati biti sposoban izbjeći sve zamke, čuvati se padova, ozljeda, a ove godine i novog koronavirusa, te uz sve to biti snažan i izdržljiv na usponima do vrhova u svih pet francuskih planinskih područja, kojih će na ovogodišnjem izdanju Toura biti u izobilju, iako se na trasi kojom će biciklisti prolaziti ne nalaze neki od mitskih uspona, kao što su onaj na Alpe d'Huez ili Mount Ventoux.
Biciklisti će samo dvaput ići preko granice od 2000 metara nadmorske visine i to oba puta tijekom "kraljevske", 17. etape od Grenoblea do Meribela, kad će na putu dugačkom 170 km imati dva uspona najviše kategorije: prvi preko 2000 m visokog vrha de la Madeleine te završni uspon dužine čak 21,5 km na vrh de la Loze koji se nalazi na 2304 m nadmorske visine.
Sprinteri će se moći boriti za žutu majicu vodećeg u prvoj etapi koja će početi i završavati u Nici, a biciklisti će zapravo napraviti tri kruga po nižem brdovitom predjelu tog dijela Azurne obale. Već u drugoj etapi, koja će također krenuti i završiti u Nici, na red će doći penjači i teško će im netko od sprintera do kraja utrke moći preoteti žutu majicu.
Prve dvije etape zapravo su samo zagrijavanje za ono što će uslijediti kad se biciklisti u drugom tjednu dovezu na dvije brdske etape u Pirineijima, a posebno kad u završnom tjednu stignu do francuskih Alpi na odlučujuće okršaje.
Iako će u prva dva tjedna također biti zanimljivo, prava borba za pobjedu na ovogodišnjem Touru trebala bi započeti sa 15. etapom koja će startati iz Lyona i završiti usponom najviše kategorije na na Grand Colombier. Kako ih nakon te etape čeka dan odmora, biciklisti će moći dobro isprazniti svoje 'akumulatore' uoči odlučujućeg tjedna.
Ako do 20. etape među vodećim biciklistima u ukupnom redoslijedu ne budu prevelike razlike, dan prije dolaska u Pariz i jurnjave oko Trijumfalnih vrata, mogao bi se pokazati odlučujućim, iako će pred natjecateljima biti najkraća etapa od 36,2 km. Naravno, radi se o pojedinačnom kronometru koji će ponovno biti namijenjen svestranim vozačima, jer će završnih šest kilometara biti uspon s prosječnim nagibom od 8,5 posto, što je posao samo za one najsnažnije i najizdržljivije.
U tu skupinu svakako pripada 30-godišnji najbolji slovenski biciklist Primož Roglič, prva zvijezda nizozemske momčadi Jumbo-Visma, koja će pokušati prekinuti nadmoć vozača nekadašnjeg Skya, a današnjeg INEOS-a, koji će na ovogodišnjem Tour de Franceu nastupati s dodatkom Grenadiers. Grenadieri su bili najspremniji i fizički najmoćniji pripadnici francuskih vojnih postrojbi u ratovima vođenim tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća.
Vodeći ljudi britanske momčadi odlučili su sve snage uprijeti u guranje 23-godišnjeg Kolumbijca Egana Bernala prema obrani prošlogodišnjeg naslova pa su, ne želeći ga opterećivati mogućom borbom unutar momčadi, s popisa natjecatelja izostavili Velšanina Gerainta Thomasa koji je osvojio Tour 2018. i uskratili mogućnost Chrisu Froomeu da se bori za svoj peti trijumf na najvećoj svjetskoj utrci, kojim bi se našao u doista odabranom društvu.
Naime, nakon što je dopingiranom Lanceu Armstrongu oduzeto njegovih sedam uzastopnih naslova (1999. - 2005.), samo su četvorica biciklista u povijesti uspjela pet puta trijumfirati na Tour de Franceu. Prvi kojemu je to uspjelo bio je Francuz Jacques Anquetil (1957., 1961. - 64.). Potom je taj podvig ponovio Belgijac Eddie Merckx (1969. - 72., 1974.), a treći je do pet naslova došao još jedan legendatni Francuz Bernard Hinault (1978. - 79., 1981. - 82., 1985.). Posljednji sa pet naslova i jedini koji ih je osvojio u pet uzastopnih godina, bio je glasoviti Španjolac Miguel Indurain (1991. - 95.).
Četverostruki pobjednik Chris Froome (2013., 2015. - 17.) na pripremnim utrkama u Francuskoj, koje su prolazile nekim od dijelova ovogodišnjeg Toura, nije pokazao dovoljno dobru formu da bi ga se smatralo legitimnim kandidatom za novi trijumf na Touru pa je stoga i zato možda izgubio mogućnost da se s momčadi koja ga je proslavila, a koju napušta na kraju sezone, još jednom pokuša domoći najvrednije nagrade u svijetu biciklizma.
INEOS je dao pobjednika na pet posljednjih izdanja, a bogata britanska momčad je osvojila sedam od posljednjih osam žutih majica za ukupnu pobjedu. Sve je počelo 2012. s Bradleyjem Wigginsom, a jedini koji je uspio prekinuti tu dominaciju bio je Talijan Vincenzo Nibali koji je uvjerljivo uzeo naslov 2014. vozeći za Astanu.
Ovogodišnji Tour je, prema onome što su biciklisti pokazivali otkako su se vratili 'u sedlo' nakon prisilne stanke zbog koronavirusa, spao na borbu zvijezda dvije momčadi. Sve priče se vrte oko borbe Primoža Rogliča i Egana Bernala, odnosno Jumbo-Visme i INEOS Grenadiersa.
Roglič i Jumbo-Visma su svoju veliku moć pokazali na trodnevnom Tour l'Ainu, na kojem je Slovenac pobijedio u dvije etape, a u prvoj u posljednjim metrima ispustio pobjedu. Ništa drugačija slika nije bila ni na Criterium du Dauphineu, sve do pretposljednje, četvrte etape, na kojoj je pri jednom spustu Roglič pao i zaradio ozljede zbog kojih je morao odustati od nastupa u zadnjoj etapi i borbe za još jednu ukupnu pobjedu.
To se dogodilo samo dva tjeda prije predviđenog starta Tour de Francea, a u istoj etapi je nizozemska momčad primila još jedan težak udarac, jer je izgubila važnog Rogličevog pomagača Stevena Kruijswijka, koji je pri padu polomio rame i propustit će utrku na kojoj je prošle godine osvojio ukupno treće mjesto.
Stoga ne čudi izjava prošlogodišnjeg pobjednika španjolske Vuelte izrečena na predstavljanju momčadi dva dana uoči početka najveće utrke u karijeri:
"Sretan sam što sam uspio biti spreman za start Tour de Francea. To je za mene dobra vijest."
Roglič će najvećeg saveznika, ali i mogućeg konkurenta za ukupnu pobjedu, imati u momčadskom kolegi, NIzozemcu Tomu Dumolinu, nekadašnjem pobjedniku talijanskog Gira (2017.) i drugoplasiranog na Touru (2018.).
"Naš je cilj biti blizu postolju u zadnjem tjednu Toura", rekao je 29-godišnji Nizozemac istaknuvši da će momčad bez Kruijwijka u sastavu "morati malo promijeniti taktiku".
Momčadski gledano Jumbo-Visma je još uvijek najbolje pokrivena ekipa u pelotonu, s ljudima koji su sposobni odraditi sve vrste poslova potrebnih da bi se najboljeg među njima, bio to Roglič ili Dumoulin, izguralo do konačnog trijumfa.
Međutim, i Egan Bernal se ima na koga osloniti, jer od ove godine u INEOS-u aktualni pobjednik Gira Ekvadorac Richard Carapaz, tu je i svestrani 23-godišnji Rus Pavel Sivakov, uz starosjedioca poput Poljaka Michala Kwiatkowskog.
Ostaje nepoznanica oko stanja Bernalovih leđa, koja su prema navodima momčadi, bila razlogom za njegovo povlačenje s Criterium du Dauphinea nakon tri završene etape, u kojima je možda više nastradao njegov ego, jer ga je Roglič uvjerljivo nadmašio.
Ostaje pitanje može li itko iskoristiti borbu dvojice vozača i njihovih momčadi te iz prikrajka napasti? Napada će zasigurno biti mnogo. No, za pobjedu na Tour de Franceu treba imati nevjerojatnu dozu izdržljivosti.
Francuzi će se nadati da će ju ove godine imati 30-godišnji Thibaut Pinot (Groupama-FDJ), koji čak četiri puta u karijeri nije uspio završiti Tour, a najbolnije je bilo prošlogodišnje odustajanje tijekom 19. etape, u kojoj mu je pukao kvadriceps, dok je još bio u poziciji boriti se za ukupnu pobjedu.
Domaćeg pobjednika na Tour de Franceu nije bilo od 1985. godine i posljednjeg trijumfa Bernarda HInaulta. Francuze je jako veselilo što je Julian Alaphilippe (Deceuninck-QuickStep) na prošlogodišnjem izdanju u čak 14 etapa nosio žutu majicu vodećeg, ali je ostao bez nje dvije etape prije kraja, kad ju je prezeo kasniji pobjednik Bernal. Ovogodišnji Tour je bitno različit od prošlogodišnjeg. Više će se vremena provesti u planinama, što ne ide na ruku Alaphilippeu, ali prošle je godine pokazao koliko veliko srce ima i da s pravim pristupom može biti opasan suparnik glavnim favoritima.
Nema sumnje da slovenski biciklizam prolazi kroz svoje najslavnije razdoblje, s Rogličem kao vodećim biciklistom svijeta i 21-godišnjim Tadejom Pogačarom (UAE Team Emirates) kao čovjekom za budućnost. Debitirat će na Tour de Franceu, nakon što je u prošlogodišnjem debiju na Grand Tour utrkama, na španjolskoj Vuelti, osvojio ukupno treće mjesto, ponašajući se pritom kao glavni Rogličev pomagač, iako ne voze za istu momčad. Nešto slično možemo očekivati i na ovogodišnjem Touru, a ukaže li se mladom Slovencu prilika za nešto više, ne treba sumnjati u njegovu spremnost da je ugrabi.
Bit će zanimljivo vidjeti za što je sposoban 30-godišnji Kolumbijac Nairo Quintana, koji prvi put na Tour dolazi s francuskom momčadi Arkea-Samsic. U španjolskom Movistaru je osvojio Giro (2014.) i Vueltu (2016.), ali na Touru nije mogao do vrha - dvaput je bio drugi, jednom treći. Prema konfiguraciji njemu bi ovogodišnji Tour trebao savršeno odgovarati. Ostaje samo pitanje je li Quintana dovoljno spreman ili su njegove najbolje godine ostale iza njega. Ovo mu je vjerojatno posljednja prilika za kompletiranje Grand Tour kolekcije.
Iz prikrajka će svoju priliku čekati i mnogi drugi, poput Španjolca Mikela Lande ili još jednog Kolumbijca Rigoberta Urana, ljudi koji imaju ogromno iskustvo i dovoljno kvalitete da se upuste u borbu s najjačima.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da će ovogodišnji Tour biti drugačiji od svih dosadašnjih te da se u krojenje konačnog redoslijeda može uključiti i koronavirus. Jedan pozitivan test može značiti kraj svih nada.
Vozači će biti u strogo kontroliranim uvjetima, organizatori će kontrolirati broj gledatelja u ciljnim ravninama i na najpopularnijim usponima, ali od ovog virusa, to smo već dobro naučili, još uvijek nema stopostotne zaštite. I to je dio pritiska s kojim će se natjecatelji sljedeća tri tjedna nositi.
Možemo se samo nadati da ovogodišnjeg pobjednika neće odrediti koronavirus, odnosno pozitivan test na Covid-19, već da će u žutoj majici do cilja na Champs-Elyseesu doista doći onaj koji pokaže najveće biciklističko umijeće.
Etape Tour de France 2020.
Etapa 1 (29.8.): Nica - Nica (156 km - brdovita etapa)
Etapa 2 (30.8.): Nica - Nica (186 km - srednje planinska etapa)
Etapa 3 (31.8.): Nica - Sisteron (198 km - ravničarska etapa)
Etapa 4 (1.9.): Sisteron - Orcieres-Merlette (160,5 km - brdovita etapa)
Etapa 5 (2.9.): Gap - Privas (183 km - ravničarska etapa)
Etapa 6 (3.9.): Le Teil - Mont Aigoual (191 km - brdovita etapa)
Etapa 7 (4.9.): Millau - Lavaur (168 km - ravničarska etapa)
Etapa 8 (5.9.): Cazeres-sur-Garonne - Loudenvielle (141 km - planinska etapa)
Etapa 9 (6.9.): Pau - Laruns (153 km - planinska etapa)
DAN ODMORA (7.9.)
Etapa 10 (8.9.): Ile d’Oleron - Ile de Re (168,5 km - ravničarska etapa)
Etapa 11 (9.9.): Chatelaillon Place - Poitiers (167,5 km - ravničarska etapa)
Etapa 12 (10.9.): Chauvigny - Sarran (218 km - brdovita etapa)
Etapa 13 (11.9.): Chatel Guyon - Puy Mary Cantal (191,5 km - srednje planinska etapa)
Etapa 14 (12.9.): Clermont Ferrand - Lyon (194 km - ravničarska etapa)
Etapa 15 (13.9.): Lyon - Grand Colombier (174,5 km - planinska etapa)
DAN ODMORA (14.9.)
Etapa 16 (15.9.): La-Tour-du-Pin - Villard-de-Lans (164 km - planinska etapa)
Etapa 17 (16.9.): Grenoble - Meribel Col de la Loze (170 km - planinska etapa)
Etapa 18 (17.9.): Meribel - La Roche sur Foron (175 km - planinska etapa)
Etapa 19 (18.9.): Bourg-en-Bresse - Champagnole (166,5 km - ravničarska etapa)
Etapa 20 (19.9.): Lure - La Planche des Belles Filles (36.2 km - pojedinačni kronometar)
Etapa 21 (20.9.): Mantes-la-Jolie - Paris Champs-Elysees (122 km - ravničarska etapa)