U srijedu navečer liniju cilja u francuskom gradu Les Sables D'Olonne presjekao je Charlie Dalin na jedrilici Apivia nakon 80 dana non-stop jedrenja oko svijeta, i to je bio znak da – drama zvana Vendée Globe može početi, piše Yachts Croatia. Naime dvoje takmaca iza njega imali su bonus sate dodijeljene zbog spašavanja Kevina Escoffiera iz podivljalog Atlantika u prvoj trećini regate, njemački jedriličar Boris Hermann imao je šest, a Francuz Yannick Bestoven 10 sati nadoknade i sat je počeo otkucavati.
Taman u to doba, nekih 90 nautičkih milja od cilja Hermann se sudario s ribaricom i naposljetku jedva završio utrku s velikim zaostatkom. Ali iznad Biskajskog zaljeva još je bila tamna noć dok se 48-godišnji francuski jedriličar Yannick Bestaven kroz kišu i dva metra visoke valove probijao prema cilju najteže svjetske regate jedreći 'kao da ga svi vrazi gone', te uspio ući u cilj malo manje od osam sati iza Dalina i zasluženo nakon osamdesetak dana osvojiti Vendée Globe.
Nakon što je malo poslije tri sata ujutro u četvrtak jedrilica Maître CoQ IV prošla cilj, Yannick Bestaven je postao najstariji jedriličar koji je pobijedio na regati svih regata. Bez obzira na konačni poredak jedriličarski svijet se divi i njemu i Dalinu koji je primjerice viseći na podigaču usred Pacifika popravljao jedrilicu karbonskim dijelovima koje je sam napravio…, i nakon toga odjedrio maestralno, ali ne dovoljno dobro da pobijedi upornog Yannicka koji je regatu i vodio oko Rta Horn, u međuvremenu izgubio prednost od 400 milja i vratio se u igru za pobjedu doslovno u zadnji čas.
Yannick Bestaven je na moru po korigiranom vremenu proveo ukupno 80 dana, 3 sata, 44 minute i 46 sekundi i u tom je vremenu ukupno prejedrio 28580, 80 nautičkih milja uz prosječnu brzinu od 14,78 čvorova. Charlie Dalin na drugom mjestu je po korigiranom vremenu zaostao 2 sata, 31 minutu i 1 sekundu, a treći Louis Burton je stigao sa 6 sati, 40 minuta i 26 sekunda.
'Osjećam se kao da živim san, još uvijek haluciniram. Iz potpune samoće dolazim u ovu zabavu, u ova svjetla, u ljude koji su me došli dočekati unatoč pandemiji i složenom svijetu u kojem trenutačno živimo. Ja sam još uvijek u utrci. Osvajanje Vendée Globea bio je moj dječački san. Imao sam nesreću 2008. kada sam ostao bez jarbola nekoliko sati nakon samog starta regate i to me dugo proganjalo. Za ovaj Vendée cilj je bio završiti regatu. To je bila osnova, a kako su mi se otvarale prilike, tako su i rasle moje aspiracije. Kada sam bio među vodećima, shvatio sam kako postoje šanse i za pobjedu', praktički je u jednom dahu pričao Yannick Bestaven.
Premda je francuski jedriličar imao stariju generaciju jedrilice IMOCA (bivši Safran), u ovom slučaju to je bila njegova prednost. Vendée Globe je maraton u kojem trebate imati pouzdan brod na kojeg se možete osloniti kao na najboljeg prijatelja. Kada pogledate statistiku regate, vidjet ćete kako Yannick Bestaven nije na listi najbržih jedriličara niti na listi jedriličara koji su prejedrili najviše milja u jednom danu. Kao najiskusniji u floti Bestaven se odlučio na konstantnost i kada je nanjušio krv, iskoristio je svoju priliku.
Ruta koju je izabrao u samom finišu regate nije bila idealna za sve jedriličare nego za njegovu jedrilicu i izbor jedara koji je imao na raspolaganju. Sve se poklopilo, a ostalo je povijest… Ta kombinacija taktičkog razmišljanja, pouzdanog broda i naravno sreće na koncu je bila dobitna. Uz dvije karakterne crte koje je Yannick Bestaven izdvojio prije starta regate.
‘Moja glavna kvaliteta? 'Tvrdoglavost'. Moja glavna mana 'Tvrdoglavost'. 'Također sam vrlo izdržljiv, priznao je Bestaven koji je u dugogodišnjoj karijeri offshore jedriličara osvajao Mini-Transat i Transat Jacques Vabre.
Upravo taj miks tvrde glave i otpornosti, naravno, uz sve kvalitete, omogućio je Yannicku da uđe među jedriličarske besmrtnike.
Vendée Globe se još jednom pokazao kao sinonim pravi jedriličarski klasik. Najteža svjetska regata je intenzivna, tehnički i psihički izazovna, mučna, a ponekad i smrtonosna. Vendée Globe je regata ekstrema u kojoj jedriličari pomiču svoje granice, ali isto tako i granice broda, spavajući nekoliko sati dnevno sakupljajući dragocjene minute odmora i tjerajući svoje karbonske aerodinamične ‘ljušture pod jedrima’ da idu još brže i brže.
O tome koliko je ova regata zahtjevna za ljude koji u njoj sudjeluju, govori činjenica da skiperima treba u prosjeku punih mjesec dana da uspostave koliko-toliko normalne životne navike nakon povratka s regate. Na koncu konca, to je regata u kojoj trećina natjecatelja zbog tehničkih poteškoća, poput pucanja jarbola, razbijenih podvodnih ‘peraja’, rasparanih jedara ili sudara na oceanu, ne uspije stići na cilj.
Organizatori se vole hvaliti rečenicom kako je više ljudi bilo u svemiru nego stiglo do cilja, jer je regatu prije izdanja 2020./2021. završilo samo 89 ljudi. Često se u različitim medijima naziva i jedriličarskim Mount Everestom jer zahtijeva jednako puno odricanja, strasti, znanja, ali i sreće kao uspon na najviši svjetski vrh.
No, Vendée Globe je još žešći i ekstremniji od Everesta, a mi bismo kazali kako je više usporediv s utrkom na svjetsku najveću planinu, jer ga morate prijeći u regati, jedreći protiv najboljih oceanskih jedriličara današnjice. Nazvana po francuskom departmanu na atlantskoj obali gdje regata započinje i završava, Vendée Globe starta svake četiri godine, a 8. studenoga prošle godine doživio je svoje 9. izdanje.
Čak 33 skipera i skiperica iz devet zemalja krenulo je uz karakteristično Bonne Route (‘dobro more’ bi glasio približan prijevod) na dvadeset pet tisuća milja dugu avanturu oko svijeta s najjednostavnijim mogućim pravilima: Obići svijet što brže, sami, bez zaustavljanja i bez ikakve pomoći u jedrilicama duljine 60 stopa (18,28 metara).
Brodovi klase IMOCA 60 najmoćniji su jednotrupci na svijetu za samačko jedrenje, prave regatne ‘beštije’ koje uz pomoć današnje foiling tehnologije niz vjetar, koliko smo saznali od 'friško iskrcanih' natjecatelja, mogu juriti više od 32 čvora.
Naime, u ovom je izdanju više nego ikada do sada do izražaja došla nova tehnologija, pa je Vendée i poligon za isprobavanje najnaprednijih rješenja koja se koriste u jedrenju. U prvom se redu to odnosi na jedrenje iznad površine mora na posebno konstruiranim perajama, po uzoru na hidroglisere iz prošlog stoljeća, čiji je engleski naziv foils.
Danas je ‘foilanje’ ušlo u globalni vokabular, ali kada pokušavate jedriti oko svijeta lebdeći iznad površine onda to poprima posve novo značenje – to je jedriličarski ‘new deal’ koji omogućuje dosad neviđene performanse. Ali i velika naprezanja za jedrilice, koje su izrazito neugodne za jedriličare. Već je Vendée, održan 2016./2017., pokazao koliko je učinkovita takva tehnologija, koja je tada prvi put viđena u oceanskom jedrenju i bila prilagođena tadašnjem dizajnu brodova. S novim jedrilicama klase IMOCA 60 koje su još više ‘foiling friendly’ očekivao se kvantni skok.
Međutim, ono što je ova regata pokazala jest da jedrilice jednostavno ne mogu izdržati maksimalna opterećenja jer kada s 30 čvorova brzine slete s visine od nekoliko metara na morsku površinu, puno kalkulacija bukvalno pada u vodu. Kvaka je u tome što nije problem napraviti čvrst brod, ali svaki gram se broji, posebno u pramcu koji ‘leti’ iznad površine, pa je pravo umijeće napraviti najlakši, a dovoljno čvrst trup.
Stoga su mnoge jedrilice prije starta regate dodatno ojačane, a najhrabriji dizajn britanskog skipera Alexa Thompsona na jedrilici Hugo Boss više-manje se raspao već na Atlantiku (Thompson je bio favorit mnogima). Ali prave zaključke ćemo izvlačiti mjesecima nakon završetka regate. Ostaje činjenica kako je deveto izdanje Vendéea dobila IMOCA starije generacije, no pobjednik Yannick Bestaven smatra kako je ovo pravi smjer razvoja za offshore jedrenje.
'Znam da se razvila velika debata oko jedrilica s velikim foilovima jer su imali puno tehničkih problema, ali nema nikakvog razloga ostajati na manjim krilima. Veliki foilovi su kao turbo, u pravim vremenskim uvjetima jako ubrzavaju brod. S druge strane, svi u IMOCA klasi trebamo vidjeti gdje su njihove slabe strane i kako spriječiti prodor mora kada se dogodi puknuće, ali ovo je put kojim trebamo nastaviti', pojasnio je Yannick Bestaven.
Paralelno s jedrilicama razvila se i ostala tehnologija. Softver za planiranje rute i vremensku prognozu puno je precizniji, a većina potrebnih radnji odvija se unutar brodova, pa romantična slika jedriličara koji se konstantno na palubi bore s vjetrom i morem polako odlazi u prošlost. Većina brodskih kabina pruža dobru zaštitu i u njima jedriličari gotovo stalno borave, jer je boravak na otvorenom gotovo nemoguć radi ekstremnih uvjeta koji najčešće vladaju na ovoj regati.
Iako je kolijevka oceanskih nadmetanja susjedna Engleska, danas je Francuska miljama ispred svih, a njihovi ponajbolji skiperi uglavnom zauzimaju vodeća mjesta na offshore regatama. Osim skipera, tu su i konstruktori, i ono što je u ovom skupom sportu najvažnije – bogati sponzori koji omogućavaju da se ovaj ekstreman i ekstremno skupi sport razvija dalje, a procjenjuje se da budžet favorita utrke prelazi pet milijuna eura.
Premda se na ovom Vendéeu više letjelo, nego jedrilo, regata je ukazala na jednu bitnu stvar – sva tehnologija i znanje kojim jedriličari do sada vladaju još uvijek nisu dovoljni da bi se pobijedila majka priroda. Odustajanja i nesreće favorita, spašavanje na olujnom moru, impresivan popravak strukturnih karbonskih dijelova usred oceana, piljenja puknutih foilova i sudaranje s podvodnim objektima osakatili su i udaljili iz utrke niz favorita i prije nego su se okušali u najtežim uvjetima.
Istodobno, velike simpatije izazvao je šezdesetjednogodišnji (!) Jean Le Cam koji je cijeli Atlantik ‘izdržao’ na trećem mjestu (završio na sedmom) s jedrilicom stare generacije dokazujući kako tehnologija nije sve, a nekih 800 milja od Rta dobre nade uspio je spasiti skipera jedrilice PRB Kevina Escoffiera iz splavi za spašavanje.
'Kevinovo potonuće imalo je veliki utjecaj na čitavu flotu. Kada me direktor regate nazvao i pitao hoću li se pridružiti u spašavanju – odgovor je bio samo jedan. Okrenuo sam brod i krenuo jedriti u vjetar. Čuo sam se s Jeanom Le Camom koji je bio užasno razočaran jer je izgubio kontakt s Kevinom. To je bila noć iz pakla. Na palubi sam usred tame, po teškom moru i tražim Kevinovu splav. Što je više vremena prolazilo, imao sam sve manje nade u spas. Kada smo čuli vijest da je Kevin u redu, trebalo nam je neko vrijeme da se vratimo u normalu. Naravno, pitanja poput može li se to dogoditi i nama ostalima motala su mi se po glavi cijelo vrijeme', ispričao je Yannick Bestaven.
Vendée Globe je zapravo višemjesečni 24-satni jedriličarski maraton koji većinom prolazi beskrajno pustim dijelovima oceana na kojem vrebaju mnogobrojne opasnosti. Magla, usnuli kitovi, sante leda, neki od petnaest tisuća kontejnera koji svake godine s brodova padnu u more zamke su koje u jednom trenu mogu prekinuti nečiji jedriličarski san.
U tom neprekidnom slalomu između tropskih vrućina i polarnih hladnoća, na bonacama koje testiraju ljudsko strpljenje,te jakim vjetrovima i valovima koji lome sve pred sobom, jedriličari tehnologiju, vještinu i izdržljivost podižu na nivo koji prije nije postignut. Kao i svaka samačka regata, Vendée Globe je prvenstveno borba sa samim sobom koja vas prisiljava da budete najbolja vrsta čovjeka koja možete biti. Jer nema opravdanja. Svaki dan morate ići dalje. Morate se suočiti sa svakim izazovom.
Zbog toga su svi koji završe regatu jednako cijenjeni bez obzira na kojoj poziciji uđu u cilj. To je najveća ljepota Vendéea.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....