Kad je tamo u ožujku, čim je krenuo kvalifikacijski ciklus za Olimpijske igre, Franko Grgić nekoliko tjedana nakon 16. rođendana ostvario norme za Tokio na 800 i 1500 slobodno, svima iole upoznatima sa zakonitostima plivanja bilo je jasno da na splitskom Zvončacu raste nešto veliko. Iako se tada nije previše uzbuđivao...

- Rezultati su očekivani, za ovo smo radili godinu dana - pun samopouzdanja djelovao je ovaj dječak, koji je od nedjelje dvostruki svjetski juniorski prvak i svjetski juniorski rekorder na 1500 slobodno.

Ali opet je reakcija bila vrlo slična.

- Samo sam uzeo ono po što smo došli u Budimpeštu.

Prvi nakon Draganje

Množina je tu zbog trenera Mate Ružića, ali i starijeg kolege te uzora Marina Mogića, koji je u Areni na Dunavu svesrdno navijao za velikog prijatelja. I “ekipa za Tokio”, kako ih se prozvalo ranije ove godine, dočekala je priliku za novo veliko slavlje. Jer je Franko Grgić u Budimpešti uspio nadmašiti sam sebe, uvjerljivo iza sebe ostaviti sve Australce, Amerikance, Ruse, Francuze, Talijane... i napraviti ono što je od naših plivača uspjelo samo Duji Draganji, koji je tamo na početku ovog stoljeća rušio svjetske juniorske rekorde na 50 i 100 slobodno.

Uglavnom, kad dođemo u ovu sferu, kad jednog još uvijek mlađeg juniora (Grgić je 2003. godište, a 2001. je izlazno juniorsko) usporedimo s najvećim hrvatskim plivačem svih vremena, uz Đurđicu Bjedov jedinim osvajačem olimpijske medalje u ovom sportu, tu previše dileme nema.

Pogotovo jer u plivanju postoji egzaktan pokazatelj. Taj je rezultat, odnosno vrijeme s kojim je Grgić u Budimpešti došao na 71. mjesto svih vremena, a samo 20 plivača u povijesti je 1500 slobodno isplivalo brže od nedjeljnih 14:46.09. Dalje, s tim rezultatom bio bi šesti na srpanjskom Svjetskom prvenstvu, onom pravom seniorskom te peti na Olimpijskim igrama u Riju prije tri godine. Uostalom, do nedjelje je svjetski juniorski rekorder na 1500 slobodno bio Mack Horton, aktualni olimpijski pobjednik na 400 metara, a Franko je plivao brže i od Suna Yanga, čijih 14:46.84 iz Rima 2009. (tada je veliki i kasnije zbog još uvijek aktualnog doping-slučaja osramoćeni Kinez bio izlazno juniorsko godište) FINA nije ratificirala kao rekord.

- Blizu sam svjetskom juniorskom rekordu, ali moj cilj onaj seniorski (14:31.02 - Sun Yang na OI 2012. u Londonu) i ne mislim da je to nemoguće, uz rad i disciplinu se sve može!

Ovo je Grgić izgovorio točno pet mjeseci prije no što će u Budimpešti skinuti osobne rekorde za osam (800) i deset (1500) sekundi. Stoga nemojte sumnjati da će s trenerom Ružićem nastaviti u istom smjeru. Jer dva treninga dnevno, tijekom kojih je barem četiri sata u bazenu, isplivanih i 100 kilometara tjedno na vrhuncu priprema, ustajanje prije sunca dok traje školska godina kako bi prije odlaska u klupe mogao odraditi trening... sugerira da “rad i disciplina” nisu problem.

Cilj je olimpijsko zlato

U svemu ovome Franko ima veliku podršku roditelja, koji ga voze na treninge i u školu, a i geni su sportski jer mu je djed po kojem je dobio ime plivao u Mornaru, istim sportom se bavila i tetka, tata Mate igrao je mali nogomet, a stariji brat Sony je prije teške ozljede koljena bio perspektivan košarkaš. Najmlađi Grgić je pak kao dijete trenirao nogomet, taekwondo, boks i rukomet, da bi se s deset godina fokusirao na plivanje.

- Mama mi je naredila da se moram odlučiti za jedan sport i sugerirala mi da bude pojedinačni, pa sam tako izabrao plivanje.

U međuvremenu je POŠK zamijenio Jadranom, u kojem je i danas. Jedan od sportskih uzora mu je boksač Anthony Joshua, a uz Hajduk je i veliki navijač Liverpoola. Na jesen će pak Franko krenuti u treći razred srednje škole za strojarstvo i mehatroniku.

- U početku je bilo problema, ali profesori imaju više razumijevanja za moje izostanke otkad su shvatili koliko sam dobar.

Toliko dobar da je već danas, godinu dana prije Igara u Tokiju, prilično jasno da hrvatsko plivanje ima jakog aduta za najmanje olimpijsko finale.

Iako je s trenerom Ružićem i Marinom Mogićem letvicu postavio puno više.

- Marin i ja imamo samo jedan cilj, a to je olimpijsko zlato! - poručio je puno prije Budimpešte.

Sada je valjda svima jasno da se nije šalio...