Svjetsko prvenstvo rukometaša u siječnju u Francuskoj početak je olimpijskog ciklusa prema Tokiju, prvo natjecanje nakon Olimpijskih igara u Riju. Ovih je dana u Švedskoj Euro, koji je početak olimpijskog ciklusa rukometašica, i mnoge reprezentacije pokazuju novo ruho, makar primjeri rukometaša i rukometašica nisu isti. Rukometašicama je teže i zato je uz sve hrabrost izaći s idejom bez čekanja.
Zašto teže? Zato što je dogodine SP rukometašica, za njega se treba boriti rejtingom na Euru, koji je iznimno jako natjecanje, koncentracija kvalitete. Pa onda nakon toga se još izboriti kroz doigravanje, uz dodatak da na SP-u sudjeluje 12-13 europskih selekcija, a da je na Euru 16, što je bitna razlika, jer na SP je puno teže stići.
Uglavnom, na početku ciklusa Hrvatska je išla na rezultat, nije ga ostvarila, a nije u tome svemu uspjela promovirati ni nove mlade snage, koje bi nas nosile do Tokija. Gdje smo bili, nigdje... Ušli smo u još veći rizik i samo je pitanje hoće li nas posljedice više koštati od poraza u Švedskoj jer ne otići na SP bio bi samo još korak niže. Optimizma je, sudeći po rezultatima klubova, koji su neki temelj priče, sve manje.
Propušteno vrijeme
Rukometaši imaju bolju situaciju. Prvo, domaćini su Eura 2018, za koji ne moraju u kvalifikacije. Rukometašice tu šansu nisu iskoristile prije dvije godine, kad je domaćinstvo prokockano ispadanjem u prvom krugu natjecanja. A da su tada krenule barem malo drukčije, planirajući nešto više, danas bismo imali nešto. Ovako, s istim jurišamo već godinama, a pomaka nema. Nisam siguran da imamo ideju. Vidim samo da se dokazuje da svaki prethodnik nije bio u pravu, a to je potpuno nebitna stvar. I zato je treba prekinuti i smisliti plan jer uvjeren sam, ima se s čim, makar kasnimo...
U Francuskoj će rukometaši krenuti u akciju, koja nas treba pripremiti za Euro 2018. u Hrvatskoj. U Riju, ruku na srce, nismo dobili ništa, ni pomak mladih, koje čekamo od Poljske kada se krenulo u promjene, ni rezultat, već samo nedoumice, nezadovoljstva, lutanja, strah, jednom riječju - probleme. I samo zbog toga je Francuska važna jer nitko ne očekuje suludo obećavanje rezultata, ali očekuje Hrvatsku s čistom vizijom, s kojom godinu dana kasnije treba napasti zlato koje nam jedino nedostaje. Za razliku od rukometašica, koje tek ove godine pokazuju konkretne pomake na planu mladih selekcija, ali na žalost, nema se hrabrosti krenuti s tim jer svatko gleda sebe, a malo tko rukomet. Sve manje, u pravu je Mrđen... Makar se više nema što izgubiti.
Kod rukometaša je stvar puno bolja, jer tu je cijeli niz kontinuirano prisutnih mladih selekcija iz kojih treba selektirati sastav i dati mu odgovornost da nas nosi sljedeće četiri godine, pa i dalje. No, opet s druge strane mladost ne smije biti alibi za rezultat, jer rezultat je temelj na kojem se gradi sustav, a hrvatski muški rukomet ga je sagradio, složio se netko s tim ili ne. To treba učiti nositi. I poštovati, jer sustav određuje kriterij uspjeha, a ne pojedinac.
Sjećam se novinarskog iskustva s jednom legendom koji je stalno kao mladi igrač tvrdio da ga “derem”, da drugi dobivaju za neka izvedbe petice, a on za takve iste trojku. Moj je odgovor bio da on zato ima tretman zvijezde, ali ako želi, može i kao ostali, makar dobio peticu. Nije pristao. Danas je sjajan trener, a obožavam ga “poderati” nakon što izgubi. I nikad više ne pita... Taj je odnos trajna vrijednost. Imao sam jednog i u nogometu... Isto.
Babić ima argumente
Željku Babiću nakon Rija sigurno nije bilo lako. Odgovornost je velika i samo će hrabrost i mudrost odlučiti što će nakon Francuske ponuditi kao argument za dalje. Naučio je što to znači u Riju, pa i nakon Eura u Poljskoj, a u vezi s tim. On najbolje zna koju je razinu u toj priči dosegnuo. On je hrvatski izbornik, dobio je povjerenje ljudi koji su osvajali zlata, koji su gradili sustave i to sigurno ima težinu u cijeloj priči. I zato treba vjerovati da ima sve argumente da SP u Francuskoj napravi savršenim uvodom u Euro, kojem ćemo biti domaćini u siječnju 2018. Danas će dati popis na koga računa za Francusku. Nadam se s vizijom i hrabrošću da tamo dobijemo istinski “chateaubriand” za Euro. To je ključ svega. Tko god je to imao, uspio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....