Bilo kuda, Danska svuda! Moći na terenu, moći i izvan terena i kada se te dvije stvari poklope to je sila

Danska olimpijski pobjednik, Danska seniorski svjetski prvak, Danska europski doprvak kod rukometaša. Danska juniorski svjetski prvak kod rukometaša, Danska olimpijska bronca rukometašica, svjetska bronca, europsko srebro, Danska druga na svijetu i druga u Europi kod kadetkinja, druga u Europi kod juniorki. Eto, zato je Danska najbolja reprezentacija rukometne današnjice. Ljudi rade, stvaraju, ulovili su kontinuitet, našli način kako će svoje mlade igrače i igračice promovirati u seniorski rukomet. U izuzetnoj nadgradnji stvaranoj godinama, postali su svjetska velesila.

Oni su moći na terenu, ali su moći i izvan terena i kada se te dvije stvari poklope to postaje sila. To nije i ne može biti slučajno. Ključne riječi tog danskog uspjeha su rad, selekcija, kontinuitet i kao vrh piramide uspjeha: rezultat. A iz rezultata uvijek dođe neka nova zvijezda, pa recimo Mikkel Hansen nije dugo čekao da ga na tronu zamijeni Mathias Gidsel ili Simon Pyplick ili Emil Nielsen. Oni su produkt kontinuiteta, ekstra dodatak na sve te priče.

A u nedjelju su mali Danci postali svjetski juniorski prvaci u rukometu. Ta generacija u tom godištu uvijek je bila pri vrhu, ali nikad na njemu u protekle četiri godine svog razvoja. Počeli su kao kadeti na Euru 6. mjestom, pa su nastavili, svjetskim srebrom kao kadeti, kao juniori lani bili treći u Europi, izgubili su polufinale od Španjolske koja je sad deveta, a oni su protiv Portugala koji je lani s tom Španjolskom igrao finale, otišli do naslova svjetskog prvaka. Prošlo je 20 godina od vremena kada su u Mađarskoj 2005. godine posljednji puta u tom uzrastu bili na svjetskom tronu. Sigurno se sjećate - Lasse Svan, Mogensen, Rene Toft Hansen, tek se pojavljivao neki Mikkel Hansen, a iza njega i neki Niklas Landin. Mi smo ih ‘šili‘, bili smo u Europi ispred njih, imali Duvnjaka, Pešića, Štrleka, Karačića… Opstali smo, u našim realnostima koje su nešto drugačija nego danska, a oni su tako, malo po malo, izgradili u ono što danas predstavljaju u svjetskom rukometu.

Malo puno su se u cijeloj toj priči i osilili, pa ih ne vole svi pretjerano, jer diktiraju tempo ne samo na terenu, ali može im se sve u ovom trenutku – apsolutno. I mora im se priznati da rade sjajan posao.

Bacili su rukavicu svima, posebno Nijemcima koji su se na njihovoj kvaliteti poprilično rukometno izgradili. A za Francuze su i tako uvijek najveći izazov i njih se jedino Danci boje danas.

Ova generacija promovirala je neke nove sjajne igrače, možda ne klase poput Gidsela ili Hansena, ali sigurno će se čuti za njih. Recimo desno krilo Magnus Pedersen, pa desni vanjski Nikolaj Larson, pa srednjak Frederik Pedersen kojeg ćemo vidjeti ove sezone u dresu GOG-a u Ligi prvaka u Zagrebu, kao i prvospomenutog Pedersena, ali vratara Frederika Wolff Mollera jednog od junaka finala SP-a. Danska ide dalje, ‘štanca‘, postala im je to rutina i sada je pitanje tko ih od toga može odviknuti.