ČERVARU I RUKOMETAŠIMA LETVICA JE POSTAVLJENA VISOKO, ALI S RAZLOGOM Posljednjih godina su nas razmazili i sve osim zlata navijači će teško prihvatiti

Iako je projekt Europskog rukometnog prvenstva davno krenuo, sad kad smo došli do završne faze, sve se rasplamsalo i svi su u očekivanju velikog događaja, ali i velikog rezultata.

Pogotovo jer imamo vrlo potentnu reprezentaciju, na kormilo se vratio Lino Červar, a kad je tako, onda su ambicije uvijek visoke, ponekad i nerealne. O tome je ovih dana, i ne samo ovih dana, nešto rekao i Červar, kojeg je daleko zanimljivije i ljepše slušati kad se prestao baviti politikom, ili barem to radi u neko svoje privatno vrijeme. A kad je takav, onda je lako krenuti istom stranom ulice i prihvatiti neke njegove teze.

Visoke ambicije

Ovih je dana, govoreći o skorašnjem Euru, Červar rekao nešto s čime bih se apsolutno mogao složiti. Pa iako će netko primijetiti da, kao i obično, unaprijed traži alibi ako rezultat ne bude onakav kakvog ga javnost očekuje, mislim da alibi u ovoj situaciji nije potreban. Ali i Červaru i svima nama je jasno da sve osim zlatne medalje neće zadovoljiti našu javnost jer su mnogi to zlato već upisali. A prvaci Europe još nismo bili, ali smo u rukometu zato bili i prvaci svijeta i olimpijski pobjednici pa je onda potpuno jasno otkud visoke ambicije.

Červar će reći da gleda samo visoko jer mu je tako visoko postavljena i letvica. No, to je realnost jer kad je netko toliko dobar kao što je Hrvatska svih ovih godina bila dobra u rukometu, onda je logično očekivati da kompletiramo ono što mnogi sanjaju, a svi priželjkuju i to je upravo zlatna medalja na Prvenstvu Europe.

Uostalom, letvicu nisu tako visoko podigli samo navijači ili oni koji vole rukomet, letvicu su visoko podigli ponajprije sami rukometaši. Lino Červar došao je na klupu reprezentacije da bi osvojio tu zlatnu medalju, došao je nakon što na visoko postavljene ciljeve nije baš najbolje odgovorio Željko Babić, ili nije barem prema mišljenju rukometnih bogova.

I Babić je osvojio medalju, broncu na EP-u, ali je nakon poraza u četvrtfinalu na OI ponudio ostavku, koja nije prihvaćena, da bi šest mjeseci kasnije dobio otkaz jer je Hrvatska bila “samo” četvrta na SP. A to samo je u navodnicima jer ako i nije ono što smo očekivali, nije to loš rezultat, osim ako Babić nije pao jer smo medalju izgubili u borbi sa Slovencima.

Červar će reći da mu ne smeta visoko postavljena letvica kada bi ona takva bila u svemu kod nas Hrvata, ali nije tako. Naravno da nije tako, jer nismo u svemu toliko dobri kao u rukometu ili sportu, pa onda moramo prihvatiti da su neki u sportu ravnopravni a neki ravnopravniji.

Što bi, uostalom, mogao značiti uspjeh u vremenu rukometnom osim najvišeg vrha, na kojem smo toliko puta i bili, a sada nam se pruža prilika kompletirati sliku osvajanjem zlatne medalje.

Letvica je visoko podignuta ne samo u rukometu, ima još sportova koji su to napravili, poput vaterpola. A vaterpolo je isto kao i rukomet imao viziju, imao je Pericu Bukića, koji je imao ideju, koji je doveo Ratka Rudića, da bi Rudić ostavio reprezentaciju u ruke Ivice Tucka, a konačna slika je gomila medalja, zlatnih, koje smo osvojili u vaterpolu. I koje ćemo osvajati i u vremenu koje dolazi nakon trijumfa na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj.

Slovenia won the bronze medal on handball world...

I kad imaš igrače i organizaciju, s više ili manje uspjeha možeš se ravnati i držati letvicu tamo gdje jest, a tamo gdje nema ni rezultata, pa ponegdje ni igrača, možeš balansirati i nadati se da će jednog dana biti bolje. Kao u košarci, a za košarku kakva nam je danas, letvica nije ni potrebna.

Zato je veliko pitanje što je uspjeh a što nije, ovisi o rezultatu a u sportu smo još uvijek puno bolji nego u nekim drugim disciplinama, za što nam je dovoljno pogledati samo jednu sjednicu Sabora.

Slično i u vaterpolu

Ono što će biti uspjeh za rukometaše, ono je što nam je rukomet dao svih ovih godina, a za njih to na EP može biti samo zlato, a sve osim toga naša javnost neće prihvatiti. Takvi smo i tu se nećemo mijenjati.

Lako je govoriti o uspjehu koji će postići nogometaši jer za Šukera i društvo je uspjeh kada se kvalificiramo za veliko natjecanje, a senzacija ako prođemo prvi krug.

U tome je, eto, razlika između rukometa, vaterpola i nekih drugih sportova. Tamo je visoka letvica postavljena s razlogom, jer kad je netko toliko dobar, onda mora i letjeti visoko. I zato će sve ispod zlata, ako se dogodi, biti neuspjeh, a ne bi tako trebalo biti.

Ima još medalja i još rezultata koji bi osnažili ono što znamo o našem sportu, u ovom slučaju o rukometu.