DUVNJAK O PROBLEMIMA NAŠIH 'Napor je ogroman, ponekad neljudski...'

Najbolji hrvatski rukometaš Domagoj Duvnjak već je nekoliko godina vođa rukometne reprezentacije. Nakon što je 2007. ušao u reprezentaciju kao član momčadi za SP u Njemačkoj, a zatim bio dijelom ekipe koja je osvojila srebro na EP-u u Norveškoj 2008., “Dule” je bio “ispomoć” Ivanu Baliću kao organizatoru igre, a zatim je postao “alfa i omega” kada Balić više nije bio u momčadi, od SP-a u Španjolskoj 2013.

Iste te godine Duvnjak je i službeno bio proglašen najboljim igračem svijeta od strane Međunarodne rukometne federacije.

Jedan od najboljih koje je Hrvatska imala u dugoj i bogatoj rukometnoj povijesti, sada je član njemačkog Kiela nakon što je igrao u Đakovu, Zagrebu i Hamburgu.

Na pripreme je Domagoj došao pomalo načet i iznuren, ali od njega se opet očekuje najviše, pa i da sam riješi poneku kriznu utakmicu kao što je to često bio slučaj:

- Ozlijeđen sam malo, muči me taj zglob, no svakim je danom sve bolje jer sam pošteđen na većem dijelu priprema otkad sam došao poslije Nove godine. Imam problema, ima ih i Karačić, Kopljar, Marić...i još neki dečki, no sve će se to zaboraviti, bol će nestati čim stupimo na teren jer će adrenalin sve to izbrisati. Uvjeren sam da ćemo biti pravi...

• Nakon dužeg vremena nitko zbog podmlađene momčadi ne najavljuje vrh, koliko je to olakšanje, nema pritiska?

- Znamo za što i za koga igramo, mi predstavljamo hrvatski rukomet, a zna se da to ima neku težinu. Svjesni smo da moramo biti pravi, vidjet ćemo dokle ćemo dogurati, ali ne idemo turistički u Poljsku. To što možda nismo moćni na papiru ništa ne znači.

Ljudi iz vodstva saveza malo su se zaigrali izjavama da su te ozljede većeg broja igrača posljedica nebrige pojedinaca i nedovoljnog treniranja. Domagoj ne misli tako:

- Ne znam za druge, mogu govoriti samo u svoje ime. Igrao sam svaka tri dana tijekom sezone, napor je ogroman, ponekad neljudski. Kad dobijem taj jedan slobodan dan, a to je jako rijetko, moram ga koristiti da odmorim tijelo. Teško je, ritam je ubitačan, mijenjam hotele, gradove, putujem, znam se ujutro probuditi pa se ne mogu odmah sjetiti u kojem se gradu nalazim. Odigrao sam 35 utakmica ove sezone i to je razlog umoru, a onda i ozljedama. Tako je vjerojatno i drugim igračima koji igraju u takvom napornom ritmu.

Istina je, Domagoja u Kielu, kao i prije u Hamburgu, treneri “mrcvare” i iz njega izvlače maksimum te je često iscrpljen kad dolazi u reprezentaciju. Problemi s očima s čime se borio, danas više ne postoje:

- Nikakvi, sve je u najboljem redu. Nosim leće i tu više nema problema.

• Neki kažu da nam nikad kao sada nije trebao pravi Duvnjak, koji je nekad sam morao dobivati utakmice kad drugima nije išlo:

- Nadam se da mogu biti dobar, iako mi je zglob još uvijek bolan od tog 5. prosinca kad sam ga iskrenuo. Dat ću sigurno maksimum, kao i uvijek, no rukomet je momčadski sport. Jedan igrač ne pobjeđuje, moramo biti dobri kao momčad, a u to uopće ne sumnjam, kao ni u maksimalni angažman svakog od naših igrača.

• Ostatak konkurencije je standardno dobar, mnogi su isto načeti ozljedama. Tko su najveći favoriti u Poljskoj?

- Prema meni je Španjolska prvi favorit. Prvenstveno zato što nemaju previše problema s ozljedama, osim toga bili su dobri u prijateljskim utakmicama. Kao papagaji smo svi i uvijek ponavljamo, ali to je činjenica - na europskim prvenstvima nema slabih momčadi, sedam-osam reprezentacija može nešto postići, nadam se da smo mi jedna od njih. U stvari, siguran sam.

• Skupina s Bjelorusijom, Norveškom i Islandom ipak ne bi smjela biti preveliki problem za lakši nastavak i križanje s Francuskom, Poljskom i Srbijom (Makedonijom)?

- Primarni nam je cilj prijenos ta četiri boda, to znači tri pobjede u prvom krugu jer na osnovu toga možemo dalje nešto 'graditi'. Znamo da se križamo s Francuzima, Poljacima, s reprezentacijama iz skupine favorita i to bi onda moglo presuditi, pa bi čak i jedna pobjeda uz dobar rasplet u drugom krugu mogla biti dovoljna za nešto više...

• Kao i uvijek, svaki igrač još jednu stvar “papagajski” ponavlja - mora se ići iz utakmice u utakmicu ne razmišljajući previše o onom što dolazi kasnije. Bjelorusija je, dakle, jedino o čemu treba razmišljati?

- Prvo krećemo s njima, dosad su nam bili 'mušterije', no to sada ne znači ništa, ozbiljna su reprezentacija, ovo je nova utakmica i ne treba sanjati da ćemo s njima lako na kraj. Imaju praktično dvije postave, jedna igra 6-0 obranu, druga pak kombinira iz 5-1 u neku 3-2-1 pa i 3-3, nekog 'divljaka'. Bit će nam opasni, nitko tu na EP-u ne može bilo koga razvaliti, presuđivat će lopta ili dvije u mnogim utakmicama. Tako treba pristupiti i ovoj koja bi formalno trebala biti najlakša.

• Problemi s ozljedama kao i momčad puna “novaka” nisu utjecali na moral?

- Nimalo, to nas je malo ojačalo, kao i onaj poraz od Slovenije. Izvukli smo pouku, bila nam je to škola. Već ćemo u petak pokazati da nismo zaboravili igrati rukomet. Bilo mi je teško sa strane gledati taj poraz od Slovenije jer nisam igrao. To je puno teže nego biti na terenu. Najvažnije je ipak to da je atmosfera u momčadi odlična, nabrijana kao uvijek. Ponovit ću, mi predstavljamo hrvatski rukomet, a to ima veliku težinu...