Odlična je ideja Festival rukometa u Poreču. Utakmice svih uzrasta, trenerski seminar, svi na okupu, rukomet u centru pozornosti. Jedina stvar koja je izostala bila je rezultatska neizvjesnost, što u sportu nikad nije savršeno, ali to je već zapisana tradicija. Zna se da Zagreb dominira, posebno kada nema uvijek raspoloženog za konkurenciju Nexea. Zna se da će netko biti iznenađenje. Ovaj put je to bio Trogir, ali za dvije utakmice u dva dana nije imao adute. I to je u našim okvirima - logično. Zna se da je jedino preostalo pitanje Lokomotiva ili Podravka. A u posljednje vrijeme je tako da ako jedni uzmi prvenstvo, drugi kup i da su na kraju svi sretni. Da budu presretni, malo je razloga. Realno.

Kako ojačati natjecateljski format Festivala rukometa, ostaje jako važno pitanje. Zagreb nije kriv ako dobije finale 19 golova razlike. Mnogima se to neće dopasti, ali treba se vratiti na činjenicu koja kaže da je 20 godina za redom Zagreb najbolji u kupu. Da se netko u 20 godina ne oklizne, to je ipak neki znak vrijednosti, svidjelo se to nekome ili ne.

Zagreb ove sezone lutao

Zagreb je i ove sezone ostvario cilj sa dva domaća naslova. Za totalno ispunjenje ciljeva nedostajalo je samo malo više sreće, možda malo više hrabrosti u Ligi prvaka u kojoj se već dvije godine ispadali za milimetar od konkurenata. Tu barijeru nisu probili ni ove godine. Ivica Obrvan je dobro postavio momčad, njegove zasluge za sve što se događa u posljednje vrijeme su velike i ne smiju se preskočiti. Slavko Goluža je dobro nastavio, njegov povratak u hrvatski rukomet je plus. Nosio se s teškim realnostima ponekad. Zagreb nije dobro izgledao uvijek. Bilo je tu žešćih lutanja, pa se ne može govoriti samo o slabom danu, ako se dogodi pet ili šest puta u sezoni. No, nitko to nije bio u stanju doma iskoristiti. Veliki problemi su trajali cijelu godinu, oscilacije nisu bile uvijek i samo rezultat problema s ozljedama.

Naravno da se u Zagrebu s time neće složiti, ali je činjenica da dobro treba podvući crtu i odgovarati na neka pitanja da bismo dobili pomak. Stalno je netko bio ozlijeđen. Borozan nije došao, Kos je kasnio u startu, Srna gubio ritam zbog uvijek istih problema, izgubio i reprezentativni status, pa je problem imao Kavčić, pred kraj Dodić koji nije donio prevagu što se možda očekivalo, pa sezonu nisu bili u stanju završiti Klarica i Sirotić koji na početku nije bio ni blizu, Leimeter je išao od briljantnog do svega i svačega. Kada toliko igrača fali, to je uvijek savršen alibi, ali od toga se nikako ne smije poći ako se problem želi riješiti. Jer, recimo za onaj poraz u Našicama ozljede nisu bile presudne, da se ne lažemo. Zagreb tako nije smio izgledati.

Kriterije treba podizati

Veliku ulogu u cijeloj priči igraju i financije, do njih nije lako doći, ali i s toliko koliko je imao Zagreb je kod kuće bio dominantan, u Europi jako blizu cilja, bolji od Wisle koja je zamalo završila na Final Fouru. Čudno zvuči, ali je tako i zato je važno znati da treba naći način za pomak, jer put do cilja postoji. I nije predugačak kako se nekad čini. Ono što igrači mogu dobiti u Zagrebu, ne mogu dobiti u našim okvirima nigdje, samo je stvar jer se netko s time može ili ne može nositi. Stvar izbora. Tu je možda i ključ cijele priče. U trenutku kada “legne” kako treba, cilj će biti jako blizu.

Kod cura? Je li Lokomotiva riješila probleme s naslovom? Nije. Je li Podravka riješila probleme s kupom? Nije. E kad riješe, onda ćemo moći očekivati više. Ovako, veselimo se reprezentaciji koja diše i bez toga. I ne prigovarajmo previše... Kriterije treba podizati, to vrijedi apsolutno za sve. Ako si kriterij sam sebi, onda si uvijek (ne)sretan i uvijek ti nešto fali. Stvar izbora. Festival je festival, ali nije svaki veliki šlager sezone. Nekad je i mali.