Što se može reći nakon ovakvog poraza? Francuska je rukometna velesila i to se još jednom potvrdilo i u sinoćnjoj utakmici. Čvrstom obranom su nas uspjele stisnuti i nismo uspjele pronaći nikakva rješenja u napadu. Bilo je dosta tehničkih pogrešaka, dosta izgubljenih lopti, a poznato je da su Francuskinje u polukontrama i kontrama najjače i tu su nas uspjele kazniti. Od starta je sve krenulo loše. Bilo je tu nekoliko naših šutova na početku koji su završili u stativama i prečkama, jednostavno nam je u tim trenucima nedostajalo i malo sreće.
Ne bih rekla da su se naše cure uplašile u ovoj utakmici. Francuska ima jednu od najboljih obrana na ovom Europskom prvenstvu, to je bilo vidljivo iz utakmice u utakmicu. Čvrste su, a uz to su stavile i mali flaster na Ćamilu Mičijević, što nismo znali riješiti. Previše su se naše cure gurale unutra, a trebale su raširiti igru. Ali, protiv takve obrane kakva je francuska to i nije baš toliko lako. I naravno, na golu imaju vrhunske golmanice koje su i ono što je prošlo kroz obranu uspjele obraniti.
Unatoč uvjerljivom porazu, mislim da je i ovo povijesni uspjeh. Ipak smo došli do polufinala, a da nam je to netko rekao prije početka Europskog prvenstva, nitko mu ne bi vjerovao. Svaka čast curama, skidam im kapu. Sad je tako kako jest, ali ne treba spuštati glavu. I dalje imamo šansu za medalju i trebamo se boriti za tu broncu. Mislim da su i cure svjesne svega i koliko god je i umor već pomalo prisutan jer puno je bilo utakmica, a jako malo vremena za odmor, sigurna sam da su cure spremne za borbu. I ako osvoje tu broncu, ona će biti zlatnog sjaja.
Od početka natjecanja me najviše impresioniralo to zajedništvo u našoj reprezentaciji. Vidi se da cure igraju jedna za drugu, da se bore, da ostavljaju srce na terenu, nema nikoga tko odskače previše. Vidi se i da je u reprezentaciji lijepa i dobra atmosfera koja je cijelu zemlju podigla na noge. Zahvaljujući ovim curama, napokon je živnuo i ženski rukomet kod nas.
Nadam se da će ovaj plasman u polufinale biti temelj i za sljedeće godine, da neće ostati samo na ovom rezultatu. Jer nismo zaboravili igrati rukomet, samo treba vjerovati u nas, a jednako tako mi same moramo vjerovati da se može.