Rukometni turniri na Olimpijskim igrama u Tokiju nisu donijeli neke posebne novine. Nije ni bilo za očekivati u pretrpanoj sezoni začinjenoj COVID-om 19. Dominirali su najkompletniji. Realnosti s ozljedama usmjeravale su stvari, a u najgori tren su pogodile Španjolsku, kojoj je ovo bila možda posljednja prilika da se popne na tron s ovom generacijom igrača.
Pred Španjolcima je najveća promjena, jer nakon Tokija reprezentaciju će napustiti mnogi. Zasad je potvrđen tek odlazak Raula, ali treba očekivati da slične odgovore pošalju Aguinagalde, Morros, Guardiola, Maqueda, Robledo... E sad što je uspio s B selekcijom protekle dvije godine napraviti Jordi Ribera, vidjet ćemo na Euru u Slovačkoj i Mađarskoj na koji će potpuno izvjesno doći sasvim nova Španjolska.
Hansenu su 33 godine
Guigou i Abalo napuštaju francuski sastav, a ako je po godinama suditi blizu im je i neuništivi Nikola Karabatić, pa i Gerard i posebno Genty, znači oba vratara. No, s Nikolom nikad ne znaš, jer dok može on će biti top. Bez trojice trostrukih olimpijskih zlatnika Karabatića, Abaloa i Guigoua, to neće biti ista priča, ali u ovom slučaju Francuzi su kud i kamo spremniji od Španjolaca. Osim na vratarskom mjestu na kojem će morati vući drastične i zasad nedorečene poteze.
Veliko pitanje Danaca je Mikkel Hansen kojem su 33 godine i bit će mu iz godine sve teže držati taj ritam. Za tri godine u Parizu nije realno očekivati Lassea Svana, Möllgaarda i Henrika Tofta, ali svi oni su zamjenjivi osim Hansena. Za njega Danska zamjenu nema, jer to je nemoguće. I treba očekivati promjenu koncepcije na koju su se dosad oslanjali.
Nijemci bi do Pariza trebali ostati bez Bittera, Gensheimera i Weinholda, no za njih imaju zamjene, pa ne treba očekivati bitnije promjene. Slično je s Norvežanima koji bi se mogli oprostiti od Myrhola, Jondala i Bjornsena, dok su kod Šveđana u tom smislu najupitniji vratari, jer su Palicka i posebno Aggefors u ozbiljnim sportskim godinama. I bit će zanimljivo već na Euru u siječnju vidjeti u kom pravcu se to razvija.
Francuzi su pobijedili, jer se vratio Nikola Karabatić i jer je Gille donio odluke i tako formirao sastav. Danska je bila vrh, najrentabilniji rukomet igrala je Španjolska, a najveće otkriće je ipak, bez obzira na sve, bio Egipat, tim više jer je selekcija sprema za budućnost, izuzme li se ljevak El Ahmar. No, kada tu imaju Yahiju, nije toliko dramatično, posebno ne kada su juniori prije dvije godine bili svjetski prvaci.
Treba znati da na Olimpijskim igrama nije bilo Hrvatske, Slovenije, Islanda, Mađarske, a na njih sigurno treba računati u skoroj budućnosti, baš kao i na Portugal, koji već sad ima reprezentaciju za Pariz.
Ženski rukomet se raslojio. Postoje tri top selekcije, od koji su Francuska i Norveška stalno dobre, a Rusija kada dođe s pravom ambicijom. To se dogodilo u Tokiju. Francuska je iznenadila bez Lacrabere, Kanour i odigrala iznad očekivanja. Norveška suprotno, Rusija s ozlijeđenom Vijahirevom i s jednom vratarkom nije mogla više od srebra.
Francuskinje prema 35+
Sve ostale selekcije spremne su iznenaditi, baš onako kako je Hrvatska iznenadila na Euru. A u Tokiju nije bilo ni Hrvatske, ni Srbije, ni Danske, ni Rumunjske koje su na razini ispod spomenute udarne trojke.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se do Pariza 2024. razvijati situacija s Francuskinjama, jer tamo bi većina danas nezamjenjivih bila na 35+, a tako neće ići. U tu skupinu idu obje vratarke, Derleux i Leynaud, Lacrabere, Dancette, Edwige i Pineau. Ima li Olivier Krumbholz spreman odgovor ključno je pitanje. Nocandy i Foppa sasvim sigurno bit će nositeljice nove Francuske koju ćemo vidjeti u Parizu.
Mađarice dobro stoje
Crna Gora bi do Pariza zbog godina realno mogla ostati bez Radičević, koja im je udarna snaga. Crnoj Gori je svaki odlazak težak, pa će tako biti i ovaj. Nizozemska bi trebala ostati bez Groot, no treba računati na povratak Polman, pa tu nema drame. Za Norvešku sigurno neće više braniti Lunde i igrati Frafjord, a vjerojatno ni Herrem, no Norveška i bez njih ima top ekipu.
Mađarice dobro stoje, makar će otići Tomori i Szucsanski, dvije ključne igračice, ali Mađarska ima odličan mladi sastav koji dolazi s Klujber, Hafrom, Vamos, pa i Biro, a to je super temelj. Rusija će morati potražiti nove vratarke, jer Sedojkina vjerojatno odlazi u mirovinu, a pred realnim oproštajima je i cijeli niz igračica koji ih je nosio zadnji desetak godina poput Kuznjecove, Bobrovnjikove, Managarove, Fomine, Gorškove, Sen... Slijede velike promjene, ali s Anom Vijahirevom, kojoj je tek 26, sve će biti lakše.
Španjolkama će otići Cabral, Navarro i Martin, ali su spremne na promjenu, dok u ovom trenutku najbolje stoji Švedska koja je promjenu s odlaskom Gullden odradila sjajno i s velikim optimizmom gleda dalje.
Od izvaneuropskih selekcija Brazil bi mogao imati ozbiljne probleme, jer Nascimento, Arenhard, Amorim i Rodriguez gotovo sigurno neće dočekati Pariz.
Važno je znati da je naš prosjek oko 26 godina i da ako nastavimo kontinuirano puniti sastav mladima i biti konkurentni najboljima imamo priliku stići do Pariza, za koji će presudno biti SP u Danskoj i Norveškoj 2023. godine na kojem treba biti za priliku među prvih sedam.
Rukometašima će za plasman na OI u Parizu ključ biti SP kojem će 2023. domaćini biti Poljska i Švedska. Plan moramo imati već danas. Da nam se ponovi London, a ne Tokio.