U čudu je gledao Tunižane kako tuku. Pogled je govorio “jeste vi, ljudi, normalni?” Nije to bio njegov rukomet, bilo je previše brutalnosti, ali, eto, stare kosti i to moraju istrpjeti.
Ivano Balić igra svoj treći olimpijski turnir, ima zlato i četvrto mjesto. Ima 8 godina više nego u Ateni. Ne starta u postavi, Duvnjak je taj, ali čim je neka posebna situacija na terenu - evo ga. Sve je dosad riješio, posebno upečatljivo Hansena protiv Danaca. Protiv Tunisa je primirio momčad, ali nije to definitivno bio njegov rukomet.
- Nenormalno je igrati takvu utakmicu, reagirali smo jer smo vidjeli da ide daleko, da nas ne štite. Bilo je važno dobiti.
Jesmo li mi bili problem sami sebi?
- Recimo da nam je lopta u napadu išla malo sporije, što je bio razlog da nas toliko udaraju. No, najvažnije je da se nitko nije ozlijedio i da se sad lijepo odmorimo i pripremimo za Francusku.
Na kraju je bilo mirno, makar najmanje uvjerljivo dosad.
- Glupo je bilo ganjati dojam u takvim okolnostima, važnije se bilo sačuvati. Čim smo ulovili svoj ritam obranom i kontrom, zaustavili smo ih i onda mirno priveli sve kraju. To je najbitnije. Ovo su OI, a mi u polufinalu.
Ne dišemo najbolje protiv oštrine?
- Ne radi se tu o oštrini, nego u čupanju s leđa, to nije oštrina. To se mora vidjeti.
Tuku i Francuzi?
- Ma da, ali oni onako više gospodski, da se ne vidi, a to je ipak prihvatljivo. Ovo, iskreno rečeno, nije.
Veliki protivnik?
- Najveći mogući, olimpijski pobjednik i svjetski prvak, ali znamo se...
Gledali ste ih?
- Neki više neki manje, ne baš puno, mislim da nema previše novosti.
Kažu mnogi, finale prije finala?
- Ja kažem da je finale u nedjelju.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....