HRK Katarina mostarski je klub koji je afirmirao na desetke poznatih rukometašica, među njima i aktualnu prvu violinu hrvatske reprezentacije Ćamilu Mičijević.
Katarina je bila jedan od simbola Mostara. Za utakmice djevojaka iz Katarine nekoć se tražila karta više. Njihovi derbiji s gradskim suparnicama iz Zrinjskog ili Lokomotive punili su dvorane na Bijelom Brijegu ili u Sjevernom logoru. Igrala je Katarina protiv Zrinjskog i 25. rujna ove godine susret 2. kola Premijer lige BiH pred svega stotinjak gledatelja. Zrinjski je pobijedio 26:9. Bio je to tužan kraj hoda mostarskog kluba. Na sljedećoj utakmici rukometašice Katarine nisu se pojavile. Jednostavno, klub nije mogao izmirivati više ni najnužnije obveze, isplatiti službene osobe ili pokriti troškove organizacije utakmice.
Sudbina kraljice Katarine
Bio je to i najtužniji sportski dan za legendu mostarskog rukometa Joška Stanića. Prije rata Stanić je sudjelovao u stvaranju velike Lokomotive predvođene Jasnom Merdan, Dajanom Blažević, Željanom Kovačević i drugima, a poslije rata u podijeljenom Mostaru u kojem su već djelovali Zrinjski i Galeb, na lijevoj obali Neretve, te novoosnovani Zrinjski na desnoj obali osnovao je još jedan klub po imenu Katarina, u spomen na posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču.
Na žalost klub je doživio sudbinu svoje imenjakinje. Kraljica Katarina morala je pred osmanlijskom najezdom napustiti Bosnu i pobjeći u Rim, a Rukometni klub Katarina morao je napustiti Premijer ligu BiH u kojoj igra od njezina osnivanja i preseliti se u amatersku Prvu ligu Herceg-Bosne.
Katarina je pravi rasadnik odličnih rukometašica. Najviši domet ostvarila je Ćamila Mičijević, ali za hrvatsku reprezentaciju igrala je i jedna od najboljih rukometašica Katarine, danas trenerica Gruda, Kornelija Rajković-Leko. Ivana Krešić je preko Stryna stigla do hrvatske izabrane vrste. Katarina je iznjedrila i reprezentativke BiH, Mirjanu Pehar, Katarinu Mikulić, Jelenu Kekić, Klaudiju Knezović...
- Naš rad godinama se bazirao na entuzijazmu i pomoći roditelja djevojčica koje su kod nas trenirale i ljudi koji su nam željeli pomoći. Zahvaljujući tome i mogli smo izgurati sezonu s 21.000 KM (oko 80.000 kuna). Na žalost više nije ni toga bilo. Pomoć grada je samo u osiguranju dvorane, četiri-pet sati kroz tjedan i pokrivanju troškova liječničkih pregleda. Sportski savez grada Mostara koji okuplja 105 klubova na godišnjoj razini izdvoji kroz grantove istima samo 250.000 KM, što je neusporedivo manje u odnosu na druge gradove ili općine u BiH. Na žalost, dalje nismo mogli - kaže 82-godišnji Stanić koji je u rukometu više od šest desetljeća.
- Do sada smo ispadali u niži rang zbog rezultata na terenu, pa se opet vraćali, ali ovo je najteži trenutak kluba. Naše su rukometašice igrale po 60 utakmica u godini, nastupali smo na državnim natjecanjima svih uzrasta, putovali smo diljem Europe na različitim turnirima. Na žalost, Mostar to nije prepoznao.
Nitko ni da trepne
Dodaje da je dobio brojne poziva bivših igračica koje su s nevjericom primile vijest, te da će nastaviti i dalje rad s najmlađima.
U sličnoj poziciji našli su se, podsjetimo i rukometaši Zrinjskog, koji su osvojili Kup BiH 2017. godine, bili u samome vrhu Premijer lige BiH. Samo godinu kasnije zbog besparice su morali otići u najniži razred. Klub koji je iznjedrio Marina Marića, Igora i Ivana Karačića, Vedrana Delića, Bernarda Mandarića, Filipa Vistoropa i druge jednostavno je nestao s “rukometne karte”, a da nitko nije “ni okom trepnuo”. Sad se isto događa Katarini.