Hrvatska je izgubila šanse za polufinale. Bili smo dobri protiv Danaca, ali ne dovoljno dobri da bismo to pretvorili u bodove. Nažalost, Danska je bila prejaka za nas, što smo zaključili i u uvodu utakmice.
Hrvoje Horvat mlad je i ambiciozan trener, ali je nakon utakmice napravio grešku kakva se rijetko viđa i upozorava da nije lako biti izbornik. Poručio je onima koji kritiziraju, da im je utakmicom s Danske zatvorio usta. No, dapače, čak im ih je više i otvorio, jer postavlja se logično pitanje: zašto barem donekle tako nismo igrali i protiv Crne Gore?
Da je bilo tko drugi reagirao, a ne olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, Horvatove riječi bi prošle, jer ljudi samo jako vole rukometaše, a ovako su samo zaslužile ono što su dobile od riječi "ako se ne možeš nositi s tim, odstupi". Novinarski je izašlo iz slavnih igrača, koji su uvijek znali što je reprezentacija. To nije lako i zato kapa dolje Peri Metličiću i Boži Joviću. Zato se najbolje bilo pokriti po glavi i ne lupetati svašta. Batina uvijek ima dva kraja.
Korona je, nije bilo mogućnosti ni vremena. A dva dana slobodno prije Crne Gore, a Pilipović na golu, Maraš u sastavu protiv Danske. Kako to da je za to bilo vremena. Uostalom, čemu uopće polemizirati, zar ne smiju misliti ni oni koji znaju za zlata?
Ova reprezentacija postoji od '92. godine, ostvarila je puno uspjeha i nitko, pa ni Horvat nema si pravo uzeti tako nešto. Povijest je pokazala da nitko nije veći i bitniji od reprezentacije, a imali smo i najveće u toj priči. Uostalom, on je taj koji poziva i bira i baš nitko mu se nije miješao u posao. Jer, on bira, on je odgovoran za rezultat i nikad nije nebitno kakav će rezultat Hrvatska imati na velikoj sceni. Znamo mi i što je pomlađivanje i kako se radi, ne treba ljude koji su to sve stvarali negirati. Reprezentacija je sustav u kojem je Horvat samo kotačić i jako je važno da to shvati i da više nikad ne izleti kako je izletio kao nakon utakmice s Danskom.
Mladost i ambicioznost su za apsolutni respekt, ali samo kada svi dišu zajedno, Hrvatska ide na visoke pozicije. Sada ne dišu zajedno i tako je kako je. Zašto? Uvijek najbolje zna onaj koji je to birao. Mladi igrači su sjajni, na njih nitko nema nijedan prigovor, ali pomladiti možeš kada imaš s čim, a ne kada nemaš. Ima masa logičnih pitanja koja se postavljaju bez da ijednog mladog igrača obezvrijedimo ili da kažemo da netko nije dobar.
Recimo, Marin Šego i Igor Karačić su neželjeni, ljudi koji su vodeći sa svojim klubovima u Ligi prvaka, koji igraju vrhunski. Da se radi o tome da ne igraju, da je u pitanju samo rejting, onda OK, ali ovako... Ako je razlog pomlađivanje, onda je zanimljiv izbor Gadže uz Cindrića, a ne recimo mladog igrača poput Vistoropa. Pričati da je razlog korona nema smisla, jer da je bilo na vrijeme možda ne bi ni bilo korone. Pa recimo, Marić bez priprema dolazi u zadnji tren, a dokazano je naš najbolji pivot posljednjih natjecanja. Zašto?
Pa, Lučin dolazi na završne pripreme tek kada Cindrić i Duvnjak dobiju koronu. Pa, Musa, koji nije bio na popisu, uletava protiv Srbije i odigravao super obranu, a recimo Grahovac, koji je tamo, ne dobije priliku. A Mamića priključimo ozlijeđenog i onda ga izgubimo prije nego je i krenuo. A isti se slučaj kao s Musom dogodi s Gojunom, koji isto nije na popisu, uopće, makar Zagreb igra dobro, makar su uz Musu i Gojuna stasali mladići poput Srne i za šest mjeseci postali reprezentativci. Prebrzo, nekad se to ni u snu nije moglo.
Ako smo rekli pomlađivanje, onda izaberemo prvog vratara, stavimo dobrog Matu Šunjića koji ima 34 godine, a ne stavimo Šegu koji ima 36 godina i kojeg smo izgradili kao prvog vratara, a ne stavimo ni mlade Kuzmanovića i Mandića, ako smo već pomlađivali, nego gurnemo u vatru dobrog Mirka Alilovića. Ili recimo, u razmišljanjima se ne pojave Kušan, Grubišić ili Godec, koji su bili u akcijama nakon Montpelliera, pa se pita s razlogom zašto nisu i danas. Zašto su zaboravljeni? Zašto nakon Mandića i Mihića, nitko nije pomislio na Štrleka? Bi li Pavlović da je i zdrav uopće bio dio reprezentacije u Mađarskoj, iskreno?
Pitanja je bezbroj. Odgovor je samo rezultat. Treba razgovarati otvorenih karata uz respekt prema svakome. Horvat je dobar i mlad trener, velike perspektive, ali ne može baš sve i u svakom trenutku. Mnogi će prozvati i Linu Červara koji ga je predložio, a Lino je to učinio s dobrom namjerom i Lino je kako god i što god tko mislio institucija hrvatskog rukometa s pravom reći što vidi i što misli, bez ikakve potrebe braniti se, jer njegov status koji je stekao velikim stvarima nikad i ništa u hrvatskom rukometu ne može poremetiti.
Horvat je opasno naljutio javnost. Istina je da imamo problem s koronom, ali u nekim stvarima korona nam je samo pomogla da prođemo prvi krug, da se ne lažemo. Imamo i mlade igrače, ali nemamo stare, nego samo one koji igraju dobro ili loše i to je jedino mjerilo ulaska u reprezentaciju iz koje se teško izlazi. To je zanemareno i nema veze s pomlađivanjem koje u ovim okolnostima treba biti polaganije. Prvo smo dobili Mandića i Šipića, pa Martinovića, pa sada Lučina, Načinović igra u Montpelieru, Maraš u Pelisteru, Jaganjac će u Löwen, Jelinić u Meškovu, Srna u Zagrebu...
Ti dečki su dali u Mađarskoj sve od sebe i svi zaslužuju pljesak OD PRVOG DO ZADNJEG. Pitanje je samo koliko su te mogućnosti za velike stvari odmah i još trebaju puno raditi i igrati, potvrđivati se da dosegnu razinu koju ima Hrvatska.
Najbolje je rekao Tin Lučin kada je zaključio "sretan sam da sam ušao, ali samo s dobrim igrama u klubu taj status moram potvrditi i u budućnosti". On sam ne misli da je siguran na popisu sada, a igrao je briljantno. Bravo Tine, to je prvi preduvjet da ćeš uspjeti.
I ne trebamo se prozivati, postoji samo uspjeh ili neuspjeh. Za sve drugo postoje stručni ljudi u Upravnom odboru HRS-a, koji će diskutirati i odlučiti što je sve ovo bilo. Kako god odluče, javnost će se složiti, jer voli Hrvatsku. Čak i kada izgubi od Crne Gore i kada za to nema opravdanje.
Da, i još nešto. Nije još gotovo, dvije su utakmice do kraja i s dvije pobjede možemo otići podignute glave. Hrvatska to može, pokazala je protiv Danske... Nitko im ne zamjera ni Francusku, ali Crnu Goru... Nećemo se lagati. Horvat je mlad, mora kao i mladi dio reprezentacije još puno učiti, naravno, ako sâm misli tako. Njegov izbor.