Hrvatska traži rješenja, a vremena je sve manje. Njemačka će pokazati imamo li se čemu nadati u budućnosti

Uskoro se okuplja muška rukometna reprezentacija Hrvatske nakon posljednjih kvalifikacija za Euro protiv Grčke i Belgije. Duga je bila stanka, makar je nakon toga bilo okupljanje u lipnju koje se ipak ne može svrstati u istu kategoriju.

Ono najbitnije, početkom studenog kada se okupi tim, najveći broj igrača na jednoj akciji dosad - njih 36, nećemo igrati utakmice. Samo će se trenirati, jer logika kaže da je to jedini način za tako nešto u prenatrpanom kalendaru u kojem su se okupljanja svela na dane službenih akcija gotovo bez zajedničkog treninga.

E sad, je li to pogodak ili ne pokazat će vrijeme, a vremena je jako malo i nedvojbeno da će nam isto nedostajati kada se tim skupi u priprema za Euro koji će koji u siječnju igrati u Njemačkoj, u prvom krugu protiv Španjolske, Rumunjske i Austrije.

Na prošlim velikim akcijama vidjeli smo da neke stvari jednostavno ne štimaju i da ih treba mijenjati, Nizozemska u kvalifikacijama to je samo potvrdila, ali na sreću nije Belgija koju nimalo lako nismo dobili u Rijeci. Moramo formirati tim koji će nas nositi u narednom periodu, a on je vrlo važan, jer naredni period nosi sve i svašta. Prvo Euro, pa potom vjerojatno kvalifikacije za OI, pa nadajmo se OI, pa nakon toga SP kojem smo domaćini 2025. godine. Sve to će doći u samo godinu dana i unutar toga neće biti ni vremena ni mogućnosti za neke velike promjene. Ono što izvedemo u Njemačkoj u siječnju trebalo bi nas nositi u periodu koji smo spomenuli. Naravno da su ozljede te koje mogu puno odrediti, ali zato postoji širi popis i moramo biti na čisto tko ulazi ako netko ne može. To ne smijemo improvizirati.

RONALD GORSIC Cropix

Da nemamo definiranu situaciju potvrđuju i nadolazeće pripreme, jer da imamo na njima ne bi bilo 36 igrača nego najviše 20. To je razlog da ne idemo na jake turnire i ne uigravamo se, jer i sam izbornik je zaključio nakon prošla kratka dva okupljanja, u svom mandatu jedina dva, da je razlog da nemamo formiran tim kriv da ne možemo igrati na turnirima i prosipati ugled.

E zato se sada očekuje da se situacija rasplete, da nakon sljedećih priprema u studenom dobijemo tim koji će nas bez pretjeranog traženja nositi u skoroj budućnosti. Možda smo to očekivali već sada, ali situacija očito nije tako bajna. Osnovno pitanje svima bit će tko to može izdržati, a tko ne može, drugo, tko pravila koja slijede može prihvatiti i odraditi bez problema, a tko ne može. Kada to obavimo, možda konačno riješimo problem u koji smo upali proteklih godina. Možda ne smije biti odgovor, niti u jednom slučaju.

JOZO CABRAJA

Jedino je izvjesno, vremena će nam uvijek nedostajati, jer kada se ‘pročišćeni‘ tim nađe na pripremama za Euro, sigurno će nam nedostajati utakmice za uigravanje i zato sve što radi stručni stožer Perkovac – Dvoršek – Matošević mora biti na tragu rješenja. Ona su nam nužna u ovom trenutku. Trebao znati tko je prvi, tko drugi, tko treći na poziciji, trebamo znati kako ćemo i što ćemo igrati u budućnosti.

Svako veliko natjecanje je jako važno, jer Hrvatska u svijetu rukometa nije bilo tko. Euro koji slijedi prvi u Njemačkoj, nije ključni ni za što, ali je bitan da vidimo na kojem smo tragu i čemu se uopće imamo pravo nadati u budućnosti. Zato to mora postojati cilj, a realno to je u ovom trenutku proći skupinu, u drugom krugu se boriti za polufinale, biti mu najbliže moguće ako već ne možemo do njega, što ne bi bilo neko čudo s obzirom na posljednje godine. Ovo ne mora biti posljednje okupljanje na kojem nećemo igrati, ako je to jedina šansa da nešto napravimo, ali mora biti posljednje okupljanje sa 36 igrača. Bilo bi idealno da su svih 36 top, ali ne treba pretjerivati. I ne zaboraviti na selekciju domaće lige koja se tako često spominjala, jer to bi bio jako zanimljiv potez. Uostalom, ovih 36 koji će uskoro doći, uglavnom su došli iz nje. Dakle, ima nešto, makar se tako puno puta ne čini. Al‘ to je već druga tema.