StoryEditor
 RONALD GORSIC/CROPIX
INTERVJU S LEGENDARNIM DVOJCEM

Igor Vori došao i odmah promijenio neke stvari: ‘Mislim da će taj pristup svima dobro doći za budućnost‘

Odmah nakon imenovanja za trenera PPD Zagreba, Igor Vori se prihvatio posla.
Autor: Dražen PinevićObjavljeno: 10. lipanj 2020. 23:17

Gospodine treneru Vori, može intervju?

- Može, ali ide i Dempa sa mnom. On je moj prvi suradnik, pred njim nema tajni.

I došli su obojica. Zadovoljstvo ih je vidjeti, toliko godina nakon Atene kada su obranom pomeli svijet, da su ostali u svemu tome. Treneri, malo čudno zvuči, kada ih znaš kao klince, ali brzo se čovjek navikne.

U utorak je bio prvi trening na klupi Zagreba. Po prvom treningu nikad ne biste rekli da je Vori prvi puta u ulozi prvog trenera. Skupio je momčad na dva tjedna, dočekat će sredinom idućeg tjedna pojačanja, a onda će ih nakon kratkog rada otpustiti do sredine srpnja kada će početi pripreme za novu sezonu.

- Jednostavno, stanka je jako duga, što dakako za sportaše nije dobro, pa smo to odlučili popuniti. Cilj nije da sad jako treniramo, nego da se upoznamo, da bismo od sredine srpnja krenuli s pripremama za sezonu. Još uvijek ne znamo kako će to izgledati, kada će sve krenuti, ali definitivno moramo postaviti stvari i simulirati situacije na način kako želimo da to funkcionira ubuduće. Bit će sigurno promjena u način rada i funkcioniranja, ali radi se o profesionalcima i tu neće biti nikakvih problema. Da ne bude zabune, nema tu izmišljanja tople vode, sve su to stvari koje se rade i drugdje, koje smo svi mi prošli u svojim karijerama. Taj neki odnos je temelj stvaranja priče. Kako će zaživjeti, dokud će doći, to ćemo vidjeti.

Vori na klupi kao trener, to je malo tko realno mogao očekivati. Igrač, rezerva, posudba, kapetan, medalje, direktor, sada trener...

- Igrao sam čak i krilo, da se ne zaboravi, i to je bitno spomenuti - našalio se, pa ozbiljno nastavio.

- Razgovarali smo dugo o tome i puno prije. U trenutku kada je uslijedio poziv od Zagreba, a Zagreb je u mom životu to što je, osjetio sam želju okušati se i vidio priliku za nešto novo u životu. Privilegija je i čast i ponos biti trener Zagreba. Taj klub je veliki, traje 25 godina na vrhunskoj razini, a da ne radi dobro sigurno ne bi trajao toliko. Zato sam poziv shvatio kao prvilegiju. Naravno da sam razgovarao i s obitelji i s ljudima koji me okružuju. Nije lako kada iz jednog posla ulaziš u neki sasvim drugačiji. Ali kada imaš podršku obitelji, suradnika onda je sve puno lakše. Ja je imam i zato sam odlučio prihvatiti izazov.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

Napustili ste jako dobar i siguran posao u HRS-u, na račun vrlo nesigurnog na trenerskoj klupi Zagreba?

- Teško je raditi dva posla paralelno, ustvari to je nemoguće stići, ako se želiš posvetiti, a da bi uspio moraš se posvetiti. Sa sigurnog na nesigurni stolac, možda je to nekom čudno, ali moje je mišljenje da ništa nije sigurno, jer i u toj stolici u kojoj sam bio sam odgovoran i dok ima rezultata sve je OK. Moja cijela karijera je izazov. Nisam išao lakšim putem i da ne vjerujem da to mogu, sigurno se ne bih prihvatio ovakvog posla. Ja jesam na trenerskom početku, to je definitivno. Isto tako je sigurno da je teško početi u Zagrebu, ali teško je svugdje početi, a ako želiš biti 100 posto moraš se tome i dati. Zato sam rekao da je Zagreb i čast i ponos i privilegija.

Lino Červar imao je sigurno svoje prste u tome?

- Sigurno da je utjecao na mene, definitivno. Već smo puno toga radili skupa, zadnjih godina čak i ured dijelili. Njegovo iskustvo je ogromno i puno sam naučio. Tema s njim je uvijek rukomet, pa kada završi rukomet tema je 5-1, pa onda 6-0 i tako stalno. Lini sam uvijek rekao svoje mišljenje, je li se on složio ili nije to ne znam, ali on je šef, on je najodgovorniji za rezultat. Ja sam tu ne da mu proturječim, nego da mu sugeriram. A što se tiče stresa, cijeli naš život je stres, što pozitivan, što negativan. Vuče te adrenalin kroz karijeru. Sigurno da nije isto biti trener i igrač. Kao igrač dođeš na trening, odradiš svoje, a kao trener moraš stati pred 20 ljudi, imati plan, što kako, znati sa svima porazgovarati i izvući do njih sve što je važno. A svaki od njih 20 je drugačiji i tih 20 treba sklopiti u jedno. A to jedino možemo napraviti razgovorom, da oni vjeruju meni, a ja vjerujem njima, da skupa vjerujemo u to što radimo. Uzajamno povjerenje je najbitnije. Bit će uspona i padova, ali svi se spremamo na to. Ne možeš uvijek biti spreman na sve, ali moraš se znati nositi s izazovom.

Spomenuli ste mladu momčad koja će se morati nositi s divovima u Ligi prvaka. Kako?

- Mlada smo momčad jako, mislim da je prosjek 23 godine. Pritisak rezultata, ne opterećuje me, naučio sam se nositi s tim. I sam sam bio dio toga.

Naglasili ste u prvom govoru kako će mladi imati priliku, a stranci moraju biti pojačanja. A što s mladima koji na priliku ne odgovaraju adekvatno, a vrijeme prolazi, čekanje ne daje rezultata?

image
RONALD GORSIC/CROPIX

- Svaki igrač govori o sebi. Ne možemo sigurno zaključiti u mjesec dana vrijedi li to ili ne, a posebno ne koliko vrijedi. Kad si došao u Zagreb, došao si zato što imaš nešto. Znam da je teško iz jednog sustava ući u drugi, jer nije lako odmah biti Duvnjak. No, mi moramo paziti da ne izgore, ali moraju znati da trening nije dovoljan za njihov napredak. Mladi igrač mora imati sustav rada. Primjer, igra se u subotu, on ne igra, u nedjelju lakši trening, u utorak već na put, u srijedu utakmica, opet ne igra dovoljno. I on je izgubio četiri dana ni za što, a to se mladom igraču ne smije događati i toga mora biti svjestan. Imat ćemo plan rada za svakog. I garantiramo da će ići na bolje - kaže Vori.

Ubacio se Špoljarić.

- Gle mi smo nekad išli iz kluba da bismo igrali, Igi je bio u Italiji, ja u Karlovcu. Ak niš' naučio sam si skuhati, popeglati, naučio sam živjeti sam. Danas su okolnosti drugačije, to mladići moraju znati. Ne možemo reći da će svih 15 biti top, ali uz dva-tri takva, a ostali da se dignu na 20 posto, to je već super korak.

Dobro funkciniraju i u intervjuima, nema što. Rezultat je obveza, klub živi do rezultata, što za mladu momčad nije lako.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

- Nemamo s tim problema, jer smo i sami kroz to odrastali. Pritisak je po meni u sportskom smislu dobar. Mislim da još nismo ni kompletni da bismo procjenjivali, netko će još vjerojatno i doći. No, bitno da imamo ideju, da ona danas i sutra vrijedi isto, a ne da je mijenjamo kod neke prve prepreke ako ne bude pokazala rezultat. Greške moramo eliminirati, držati se sustava... To su sve pametni dečki, s kojima se može raditi. Da pričamo koliko momčad vrijedi, teško je. To ćemo vidjeti. Napredovati sigurno može. Ne možemo s prve stepenice odmah doći na devetu, ali bitno ja da kada dođemo na drugu ne padnemo opet na prvu. Ljudi troše milijune da uspiju, pa ne mogu. Ne možeš reći mi ćemo stvoriti kemiju, jer to ne ide tako. To su stvari koje se moraju poklopiti. Ne možeš uže stalno držati nategnuto, nekad ga moraš i popustiti... Ali bez odricanja sigurno napretka nema - govori Vori.

Tko će biti novi kapetan?

- Razgovaramo o tome, stožer će izabrati u dogovoru sa sportskim direktorom. Ne znam sad, tek smo počeli.

Medijski ste dočekani s dosta skepse?

- Nisam to tako doživio, iskreno nisam o tome ni razmišljao. Svima je odluka bila iznenađenje, ali meni nije. Ne opterećujem se stvarima na koje ne mogu utjecati.

Svaki dan će igračima počinjati zajedničkim doručkom

  

Najavili ste drugačiji pristup radu. Svaki dan počinje zajedničkim doručkom...


- Nije to nešto novo, jer vani je to uobičajeno. Možda je za nas nešto novo, no i Denis i ja bili smo vani jako dugo, bili smo u jakoj ligi, naučili smo nešto, prošli vrhunske sustave i trenere. I imamo puno toga za prenijeti i pokazati mladim igračima. Fenomenalna je činjenica da naš najstariji igrač ima 26 godina, to je momčad koja može raditi, napredovati, učiti i za ono što će im doći sutra kada i ako odu u inozemstvo, a tako je bitno lakše. Siguran sam da ima puno prostora za napredak, ima puno volje, želje i imamo neke svoje ideje. Mi suradnici koji radimo ne možemo imati sva ista razmišljanja, ali moramo moći reći jedan drugom što ne treba, što se ne može, u četiri zida. jer tapšati se po ramenu nije posao. Nije suradnik prijatelj, nego kolega koji zna i u kojem imam povjerenja. Mislim da smo Denis i ja dobri kao par, on je malo smireniji od mene, što je mislim jako dobro. On je onaj koji tinja i tinja, pa kad pukne...


- Naučio sam živjeti vani, radiš sve što ti kažu i radiš s voljom. A ako možeš vani, možeš i tu. To je nešto normalno, uvjete imamo... - dodao je Špoljarić.


- Nismo ni mi znali neke stvari dok nismo otišli van, ali nitko nam ih tu dok smo bili i nije uspio prenijeti. To je iskorak, svi smo stali iza toga - doručak, trening, ručak, slobodno, trening, večera, slobodno. Iskreno, mislim da će svima taj pristup dobro doći za budućnost. Problema će biti, ali svaki problem se da riješiti, a mi prečesto zanemarujemo detalje. A detalji presuđuju da se od dobrog napravi vrlo dobro, a od lošeg dobro. To je korak naprijed. Ako uspijemo stvoriti reprezentativce, onda smo i dobri i sigurno će se pokazati rezultat. Koliki će i kakav on biti, ne ovisi samo o nama.

Pitanje trenera vratara je uzburkalo javnost. Arian Jović potpuno je iznenađenje?
- Najrađe ne bih komentirao, zbog načina... Apsolutno nikad nitko nije rekao da prije nije bilo dobro. Dapače, tu smo potpuno jasni. Ali željeli smo promjenu, jer sada imamo neke nove ideje, nešto što je trend, što želimo primijeniti ovdje. Svi stojimo iza Jovića, razgovarao sam s njim i vidim da ima ambiciju, želju posvetiti se tome, a to je dobar početak. Tu će nam pomoći i Bašić i Matošević. Treba li više? Ono što i Denis i ja želimo je dati slobodu vrataru. Stil branjenja nije mi važan. Vratar je najbolji kada je njegova glava u redu. A važno mi je samo da obrani što i kada treba. Obrani ti 15 lopti, pa hoćeš li stražnjicom, hoćeš li dubiti na glavi, to mi nije presudno. I još nešto, vratar mora puno surađivati s obranom. A i to je proces. Svi smo ušli s dobrom namjerom, puni volje i uvjeren sam da će se to pokazati kao pogodak.

Žao nam je što Horvat ide, ali to je njegova odluka

Zlatko Horvat vas je iznenadio odlaskom?
- Želio je probati nešto drugačije, pa neka vidi, neka proba. Svi smo bili negdje, on jedini nije. Da nam je žao, jest, ali to je njegova odluka. Pokriveni smo na tom mjestu, makar je Zlaja uvijek Zlaja. No, to je kažem bila njegova odluka.
Spomenuli ste neko pojačanje?
- Da pokušat ćemo, to ovisi o financijama. Šalimo se često, treba nam igrač u dva pravca, kako je rekao Jović da zabije 10 golova i da nije skup, a takvih naravno nema. Što je mogućnost, ne znam, vidjet ćemo po tržištu. Nećemo uzimati samo da bismo uzeli, to je sigurno. Nije problem naći, problem je moći i pogoditi.
I Ante Gadža odlazi?
- Još je tu s nama, dok se ugovor ne potpiše, vidjet ćemo. Ako ode tu su Vlah, Vistorop, Mrakovčić, imamo Božovića, Hrstića, Srnu... Bit će možda još netko, ali bit će dosta.

Linker
17. lipanj 2020 01:16