Opet smo šokirali Europu. To je kod nas jedna uobičajeni trend svako malo. Cure koje nisu zanimale nikoga, koje su sve protivnice okarakterizirale kao autsajdera na Euru, napravile su apsolutnu senzaciju.
U dva susreta na Euru skinule su moćnu Mađarsku i aktualnog svjetskog prvaka Nizozemsku, selekciju koja sa posljednja četiri velika natjecanja nosi četiri medalje. To je stvarno ludo. I još kažu oslabljeni, makar nakon ovog sve manje vjerujem u tu priču. Tim nije što misliš da je tim, nego ono što pokažeš, a one su pokazale sve.
Protiv Mađarica super Mičijević, Ježić i Debelić, protiv Nizozemki briljantna Pijević, hrabra Krsnik, nazaustavljiva Lara Kalaus. Znate onu priču s rukometašima, kada si tim, tim uvijek izbaci nekog i onda je svakom protivniku najteže. Možda nismo savršeni, možda čak više nikog ni ne pobijedimo u Danskoj, možda nam fali lijeva ruka, a možda odemo i do polufinala, jer ni to nije tako nemoguće sada kako je izgledalo.
Ali bez obzira kako ova priča završila Nenad Šoštarić i njegove cure su pokazale kako se stvara tim ni iz čega, kada nikom nisi zanimljiv, kada ženski rukomet uglavnom vegetira. A to je tako s rukometom i inače, pa uvijek netko nešto smisli. Slučajno, rekli bi pametni. I tako stalno, slučajno. Kad ne pratiš uvijek je tako.
Idemo dalje, ženski rukomet je ponovo zanimljiv nakon dugo, dugo godina i u jednim okolnostima u kojima nikad nije bio. Trebalo je to odraditi i zato hvala Nenadu Šoštariću koji je gradio, šuteći, skromno, ne plačući čak i kada mu je bilo teško. I kako god završi, on i njegove cure su već sad pobjednici.
