Izgledalo je kao da će Igor Vori uspjeti ostati na klupi nakon zagrebačkog poraza od Aalborga, a uoči gostovanja u Barceloni, ali to se usprkos željama i odgovorima o podršci nije dogodilo. Na njegovo mjesto od petka je zasjeo još jedan proslavljeni Portugalac, zlatni vratar Vlado Šola. Gdje je puklo preko noći znaju najbolje u klubu, a Šola nije iznenađenje jer je trenutno slobodan, a usput je i član kluba kao trener mladih kategorija nakon što su Kinezi, koje je vodio lani, odlučili ne vratiti se zbog korona krize u SEHA ligu.
Za razliku od Vorija koji je na klupu sjeo bez prethodnog iskustva, Šola je izvjesno iskustvo stekao u domaćoj ligi, pa u Kataru, ali i u SEHA ligi vodeći Kineze. No, ovo jedefinitivno nešto s čim se dosad nije susreo i sve dalje će pokazati vrijeme. Kada su ga prije nekoliko godina željeli vidjeti kao trenera vratara, Šola je to odbio, jer je uvijek želio biti kompletan trener. To je sada i postao, jer je uz spomenuta iskustva bio i suradnik Line Červara u reprezenatciji kojoj je nekad za najveća zlata stajao na golu.
- Ja jesam u klubu, Zagreb me doveo, jer imao povjerenja u mene. Radio sam s Kinezima, Kinezi su otišli u Kinu zbog korone, nisu se vratili, pa sam ostao slobodan i klub mi je dao posao koordinatora za mlađe dobne skupine. Klub je računao na mene od početka, tako da nisam s ovim iznenađen, nego počašćen.
Bit će to težak posao?
- Razgovarali smo, situacija je takva kakva je, ne možemo to izbjeći. Bodova nema, nije lagan zalogaj, makar je privilegij biti trener Zagreba. Jedna pjesnikinja kaže 'sreća je lijepa samo kada se isčekuje'. Sada to više nije samo sreća, nego i obaveza, odgovornost.
Iskustva se ponešto skupilo, no ovo je druga priča?
- Dubrava je bila dvije godine, Katar četiri godine, pa sezona s Kinezima. Svako iskustvo pomaže, uvijek se nešto novo nauči. Nisam si mogao birati igrače gdje sam dosad bio, dolazio sam u zadane situacije. Nikad nije bilo idealno, uvijek komplicirano i zahtjevno. Jedina razlika je sada opterećenje rezultatima kao u Zagrebu, a u klubovima gdje sam radio prije toga nije bilo. Osnovna stvar je nositi se s rosterom koji imaš, unaprijediti ono što rade loše, istaknuti njihove dobre strane. Mislim da su tu pokazuju treneri. Uvijek sam rekao da je lako biti trener kada ti sve kupe i dovedu.
Što je u trenerskom poslu dosad bilo najbolje?
- Zavisi kako uspjeh mjeriš. Ako nekog makneš s dna, ako nešto nauče, to je uspjeh… Moja prva ekipa je gubila 15 razlike, pa 2-3, pa je na kraju pobjeđivala. No, mislim da je Dubrava jako dobro bila postavljena. Uživao sam tamo i u radu i u igri koju smo pokazivali.
Jeste li zadovoljni kako Zagreb izgleda danas?
- Zagreb ima roster, igra Ligu prvaka, moramo raditi i pokušao sam složiti viziju. Ja imam svoj način na koji gledam na rukomet, a vrijeme će pokazati ima li moj rukomet smisla ili ne. Roster je dosad bio s dosta lutanja, moramo to prvo ustabiliti, pa vidjeti što i kako dalje. Vjerujem apsolutno u momčad.
Stožer?
- Mislim da velikih promjena neće biti, osim što će na klupi vjerojatno biti trener vratara Jović. Uvijek sam smatrao da trener vratara mora biti tu. S Tončijem Valčićem sam radio s Kinezima, Dempu Špoljarića jako dobro poznam i on mene. Neće tu biti problema.
Debi u Barceloni, teže nije moglo?
- Idealno bi bilo da imam priliku za pobjedu, ali od situacije ne mogu pobjeći, a sada kako ćemo proći, vidjet ćemo. Probat ću već sada nametnuti ono čemu težim. Ja ću raditi na tome da ubrzamo igru iz faze zone do tranzicije, ali moramo raditi na disciplini, jer brzina i brzopletost nisu ista stvar. Ako ćemo gubiti 20 lopti, naravno da nema smisla. Malo ćemo poraditi na 7 na 6, što nam može dati šansu. Ima dosta detalja koje vidim kao neke mogućnosti.
Naglasio je…
- Mi se prvo moramo baviti sami sa sobom, pa tek onda s protivnicima. S njima ćemo se baviti kada dođe vrijeme, i s Celjem i s Motorom… Ako se baviš sa sobom napredovat ćeš, a ako se baviš protivnikom zanemaruješ sebe i nećeš daleko.