Iako je godinama bio jedan od najvažnijih pripadnika ovdašnjeg klera, hrvatska javnost upoznala je fra Iliju Živkovića, nekadašnjeg generala franjevaca trećoredaca glagoljaša, tek u kolovozu 2008., kada je Jutarnji list objavio ekskluzivnu informaciju da je ovaj redovnik prijatelj Josepha R. Bidena, koji je tih dana kao saveznik Baracka Obame bio izabran za demokratskog kandidata za američkog potpredsjednika.
Tada je postalo jasno da je taj samozatajni hrvatski franjevac jedna od ključnih osoba koja je formirala stavove senatora Joea Bidena u ratno doba i pomogla mu da shvati da su Srbija i JNA agresori na Hrvatsku i BiH te da zbog toga moraju biti kažnjeni. Da je upravo fra Ilija utjecao na njega kad je riječ o zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji, Joe Biden priznao je i u svojoj knjizi.
"Do trenutka kada me redovnik posjetio 1991. znao sam da se situacija u Jugoslaviji pogoršava, ali on mi je usmjerio pozornost", napisao je Biden o fra Iliji u svojoj memoarskoj knjizi "Promises to Keep".
"Biden je znao za Hrvatsku i hrvatske probleme još u vrijeme Jugoslavije, kada je kontaktirao s predsjednikom Hrvatske bratske zajednice Bernardom Luketichem i predsjednikom Hrvatskog narodnog vijeća Matom Meštrovićem. No, mislim da je na njega najviše utjecao govor koji sam održao u Little Rocku pred tek izabranim predsjednikom Billom Clintonom, koji je pozvao američke manjine na razgovor", ispričao je 2008. fra Ilija Živković, koji je u to vrijeme bio profesor psihologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Dvanaest godina kasnije Joe Biden je izabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Nažalost, više nema Ilije Živkovića, koji je preminuo od raka pluća u lipnju 2015. godine, ali ostaje, do sada neispričana, priča o nevjerojatnom životu Posavljaka koji se uspeo do položaja generala franjevačkog reda, u Americi doktorirao psihologiju, putovao svijetom i osnivao dječja sirotišta u najubogijim krajevima Azije i Južne Amerike, a istovremeno je bio prijatelj s nekima od vodećih svjetskih političara i utjecajnih kardinala. Punom snagom se zalagao za državnu emancipaciju hrvatskog naroda, ali u privatnim razgovorima, čemu je svjedočio autor ovog teksta, sjetno je upozoravao da "Hrvati ne raspravljaju, nego se bombardiraju stavovima i mišljenjima". Bio je lijevo-liberalne orijentacije, zbog čega je izazivao zazor kod mnogih u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.
Rođen je 26. svibnja 1954. u Kostrču, u općini Orašje u Bosanskoj Posavini, u BiH. Klasičnu gimnaziju u Srednjoj školi za spremanje svećenika Provincije franjevaca trećoredaca pohađao je i završio 1973. u Odri. Filozofsko-teološki studij započeo je 1974. godine, a završio ga je i diplomirao 1980. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U Rimu je magistrirao franjevačku duhovnost i teologiju 1983. godine. Magisterij iz psihologijskih znanosti postiže na američkom Catholic Universityju u Washingtonu 1990. godine, a doktorat iz psihologije na istom sveučilištu 1993.
Od 1984. do 1994. vodio je Hrvatsku katoličku misiju u Washingtonu. Od 1985. do 1992. radio je u Glasu Amerike kao spiker, prevoditelj, a nakon 1990. i kao urednik jutarnje emisije Glasa Amerike za Hrvatsku. Od listopada 1994. obnašao je dužnost pomoćnika glavnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koja ga je 1995. imenovala voditeljem Tiskovnog ureda HBK i ravnateljem Informativne katoličke agencije (IKA). Tu je dužnost obnašao do ožujka 1999., kada je imenovan glavnim direktorom Hrvatskoga katoličkog radija. Od travnja 2001. bio je poglavar samostana franjevaca trećoredaca u Odri, da bi na 109. redovitom zasjedanju generalnog kapitula franjevaca trećoredaca 2. lipnja 2001. u Rimu fra Ilija Živković bio izabran za generala reda, s mandatom od šest godina, tako da je na toj dužnosti ostao do 2007.
Ipak, u medijskom pogledu, najintrigantniji dio fra Ilijine karijere odnosi se na devedesete godine prošloga stoljeća, kada je imao bliske odnose s izabranim predsjednikom SAD-a Joeom Bidenom. Ti su susreti po svojoj prirodi bili diskretni i obavijeni tajnom, ali Jutarnji list je razgovarao s nekim od najbližih Živkovićevih prijatelja koji su svjedočili njegovim naporima da Amerikance uvjeri da trebaju pomoći Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Jedan od njih je Peter Kuzmič, dekan Evanđeosko-teološkog fakulteta u Osijeku i vjerojatno najpoznatiji protestant u Hrvatskoj, koji je upoznao Iliju Živkovića krajem sedamdesetih i njihovo prijateljstvo i druženje trajalo je skoro iduća četiri desetljeća. Upoznao ih je Kuzmičev doktorvater, čuveni franjevac Bonaventura Duda, koji je mladom studentu iz Bosanske Posavine na Katoličko-bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu predavao biblijske znanosti Novoga zavjeta. Dudinim posredovanjem postao je mentor Živkovićevog diplomskog rada o duhovnim darovima na temelju učenja apostola Pavla. Katolički i protestantski svećenik bili su bliski do samog kraja.
"Ilija je imao široko ekumensko srce. Čak je povremeno znao šokirati svoju okolinu, kao kad je rekao da je hrvatski narod jako netolerantan narod", tvrdi Kuzmič.
Kuzmič je u vrijeme kad je Ilija Živković je od 1984. do 1994. vodio Hrvatsku katoličku misiju u Washingtonu i radio u Glasu Amerike bio predsjednik Međunarodne teološke komisije Svjetske evangeličke alijanse i jedan od međunarodnih savjetnika u organizaciji Molitvenog doručka, na kojem uz pozvane religiozne i političke lidere iz svijeta sudjeluje sveukupna američka politička elita na čelu s predsjednikom države. Kada je 1991. počeo rat u Hrvatskoj, njih dvojica, katolički redovnik i protestantski pastor, počeli su obilaziti američke kongresmene i senatore u State Departmentu, na press konferencijama i drugim mjestima. Educirali su političare, diplomate i novinare o najosnovnijim povijesnim i političkim temama i uzrocima konfliktnih žarišta takozvane "jugoslavenske krize". Trebalo je, osim sučeljavanja s američkim neznanjem, razbijati i mnoge predrasude koje su zbog hrvatske ustaške prošlosti i uspješne srpske propagande bile sveprisutne.
Tako su stigli i do Joea Bidena, koji je tih prijelomnih godina predsjedavao senatskim pododborom za Balkan i jugoistok Europe, kako bi ga informirali o situaciji na terenu. Kuzmič pamti da je Biden "postavljao konkretna i oštroumna pitanja" u potrazi za ispravnim razumijevanjem jedne složene situacije i u traženju etičkih kriterija za osobni i američki angažman, koji je ubrzo i uslijedio. Dvojcu iz Hrvatske je zahvaljivao što su mu otvorili oči te ga potaknuli da se snažno angažira na strani istine, slobode i pravde.
"Fra Ilija je u to vrijeme vodio katoličku misiju u Washingtonu i završavao doktorat psihologije na tamošnjem Katoličkom sveučilištu, dok sam ja predsjedavao jednoj međunarodnoj teološkoj komisiji, tako da smo obojica imali pristup utjecajnim ljudima. Među njima je bio i Biden, koji nas je prvi put primio brzinski, između brojnih sastanaka koje je održavao.
Međutim, uskoro je shvatio da Ilija i ja dobro znamo kakva je situacija u Hrvatskoj i BiH pa smo se počeli češće nalaziti, povremeno i izvan njegova ureda, recimo kad je Biden imao govor o situaciji na prostorima Jugoslavije u vašingtonskom Centru za međunarodne i vanjske poslove. Nas dvojica smo bili pozvani kao neslužbeni gosti."
Biden je posebno volio Iliju Živkovića jer su obojica katolici. Zbog toga se fra Ilija poslužio lukavstvom, sjeća se Peter Kuzmič.
"Na taj prvi sastanak došli smo u civilnim odijelima, ali je Ilija rekao: 'I am a priest' (ja sam svećenik), što je Bidenu bilo drago. Čak je komentirao otprilike ovako: 'Ovdje imamo katoličkog i protestantskog svećenika pa moramo doći do istine'.
Na drugom sastanku u Senatu Ilija se pred Bidenom pojavio u franjevačkom habitu. Vrlo brzo smo obojica shvatili da je Joe Biden dobar čovjek koji ljubi pravdu, a ja sam ga proglasio prorokom, posebno kad je negdje 1993. Slobodanu Miloševiću u Beogradu rekao:
'Ti si prokleti ratni zločinac i zato ćeš odgovarati', a osobno sam ga slušao kad je 1999. u Senatu SAD-a izjavio: 'Za godinu dana više neće biti Miloševića'. Jednom prilikom nam je rekao: 'Vas dvojica ste mi otvorili oči o događajima u bivšoj Jugoslaviji'. Jednostavno, među nama trojicom je vladalo uzajamno poštovanje", reći će Kuzmič.
On je bio osoba od koje je Biden saznao za smrt Ilije Živkovića. Nekoliko mjeseci nakon fra Ilijine smrti, Kuzmič i Biden su se susreli na tradicionalnom Molitvenom doručku u Washingtonu. "Gdje je brat franjevac?", pitao je tadašnji američki potpredsjednik, a kada je uslijedio odgovor, tužno je promrmljao: "So sad. I'm so sorry" (Jako tužno. Jako mi je žao.).
Ilija Živković nije skrivao koliko mu je u životu bilo važno američko iskustvo. Kad ga je tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao Redom kneza Branimira s ogrlicom, rekao je da je načinio osobnu životnu retrospektivu. Mnogo je, kako je kazao, pridonio radom od 1989. do 1992. u Glasu Amerike, gdje mu je bilo povjereno da na neki način priprema demokraciju u Hrvatskoj kroz intervjue važnih predstavnika političkih stranaka.
Drugi trenutak za koji je kazao da je bio važan jest onaj u kojem je Hrvatska kupovala zgradu veleposlanstva, a treći kad je pomogao da se jedno od najvažnijih djela Ivana Meštrovića, brončana skulptura sv. Jeronima, postavi ispred hrvatskog veleposlanstva, pa je ona sada jedna od sedam glavnih atrakcija u Washingtonu.
U hrvatskoj javnosti rijetki znaju da je fra Ilija Živković imao jednog velikog poklonika, s kojim je također dugo bio prijatelj. To je bio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup.
Upravo ga je Kuharić 1994. pozvao da se vrati u Zagreb i ponudio mu iznimno važan položaj glavnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije. Živković je prihvatio ponudu i napustio Ameriku, ali od funkcije nije bilo ništa. Unutar HBK je djelovala moćna grupacija koja ga zbog njegovih liberalnih razmišljanja nije voljela, tako da ni Kuharićev autoritet nije mogao ništa. Kako se ne bi saznalo za skandal, Živković je najprije imenovan pomoćnikom glavnog tajnika HBK, a ubrzo je premješten na položaj ravnatelja Informativne katoličke agencije, gdje se zadržao iduće četiri godine.
Međutim, prijateljstvo s kardinalom Kuharićem je opstalo, dapače, bilo je tu i zabavnih anegdota, svjedoči dr. Slobodan Vukičević, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i vrlo blizak prijatelj fra Ilije. Naime, Ilija Živković je nekoliko puta svojim Audijem vozio Kuharića u Rim. Bila su to poluprivatna putovanja o kojima se nije znalo ni u Crkvi, a kamoli u javnosti, a Franjo Kuharić ih je volio i zato što je to bila prilika da vozi auto. No, kardinal se malo zanio i vozio preko 200 na sat, pa ih je negdje na autocesti prema Rimu zaustavila talijanska policija. Svjestan da je kriv, Franjo Kuharić je šutke policajcima predao dokumente, dok se Ilija smijuljio na suvozačkom mjestu. Srećom po obojicu, Talijani su vidjeli da je za volanom katolički kardinal i pustili su ih bez kazne, ali među Živkovićevim prijateljima često se prepričavala ova anegdota.
"Fra Ilija je bio moralna vertikala, čovjek u kojeg ste se mogli pouzdati i od kojeg ste mogli čuti puno toga pametnog. Upoznao sam ga u Washingtonu kada sam krajem 80-ih radio na obližnjem Nacionalnom institutu za zdravstvo u Bethsedi. Bio je topla osoba, a njegove su mise bile ispunjene do vrha jer su ljudi uživali slušati kako propovijeda o dobroti, druženjima ili ljubavi. Isto tako, znao sam da ima poseban odnos s Joeom Bidenom. U Americi smo se puno družili do 1995., kada se on odlučio vratiti u Hrvatsku", priča Slobodan Vukičević.
Malo tko zna da je Ilija Živković za vrijeme magisterija u Rimu studirao i prijateljevao s jednim svećenikom iz Primorja, koji je kasnije postao poznat. Ime tog mladog svećenika je Josip Bozanić.
Bozanić je posjetio Živkovića u Washingtonu 1994., a s njima je bio Vukičević. "Josip Bozanić je u to vrijeme još uvijek bio krčki biskup, družili smo se nekoliko dana i intenzivno razgovarali. Među ostalim, bili smo u Virginiji u kući Tane Dušilo Čavić, naše Dubrovčanke udane za jednog američkog generala. Bio sam prisutan i kada se Franjo Tuđman na prijemu u Washingtonu odbio rukovati s fra Ilijom jer je on žestoko kritizirao povlačenje iz Bosanske Posavine. Dapače, slušao sam kako na telefon svojoj braći naređuje da i po cijenu vlastitih života moraju braniti Orašje. Posavljaci su ga slušali i taj njegov rodni kraj oko Orašja nikad nije pao."
Vukičević se s fra Ilijom redovito družio i u Zagrebu, a u toj su ekipi bili i odvjetnik i izdavač Marijan Hanžeković te Ivan Drpić, ravnatelj i suosnivač vrhunske kardiokirurške bolnice Magdalena. U prigradskom naselju Odra, gdje je franjevačko sjedište, Ilija Živković je napravio veliki vrt u kojem je često znao pripremiti roštilj za prijatelje.
"Nažalost, kasnije se razbolio i posljednja godina života bila je jako teška", svjedoči Vukičević, a to će potvrditi i Peter Kuzmič.
"Često sam mu govorio da prestane pušiti jer riskira zdravlje, a on bi odgovarao da grom neće u koprive. Kasnije mi je priznao da sam imao pravo, ali, nažalost, bilo je prekasno."
Toj posljednjoj fazi Živkovićeva života svjedočila je izvanredna profesorica na KBF-u u Đakovu Suzana Vuletić, koja je 2003. poslana u Rim na doktorski studij moralne teologije, gdje je posredovanjem dvaju školskih časnih sestara, franjevki Krista Kralja, došla do boravišta u samostanu Gospe od zdravlja, koji se nalazio u sklopu Generalne kurije franjevaca trećoredaca u bazilici Kuzme i Damjana u središtu Rima. Ondje je fra Ilija u to vrijeme vršio službu generala fratara trećoredaca. On je postao njezin mentor, a njihova suradnja je nastavljena, doslovno, do samog kraja.
Drugi vid intenzivne zajedničke znanstvene suradnje započeo je za vrijeme prognozirane terminalne bolesti fra Ilije.
"Pokušavajući pronaći utjehu, a napose ju prenijeti njegovoj obitelji, prijateljima, suradnicima i studentima, nastojali smo preobraziti beznadnost patnje u eshatološki osmišljenu realnost i senzibilizirati javnost za rasprostranjenom nužnošću holističkog pristupa palijativne medicine. Tako je 2015. promovirana knjiga 'Posljednji trenuci prije vječnosti' u izdanju Hanza Medije. Primjer fra Ilijine grandioznosti u crkvenom, duhovnom, znanstvenom i globalnom pogledu, uistinu nesagledivih razmjera, ostao je nedohvatljiv prototip svima onima koji uistinu teže tome da oplemene i humaniziraju društvo svojim postojanjem", smatra Suzana Vuletić.
Sprovod fra Ilije Živkovića vodio je njegov stari školski kolega iz Rima, zagrebački kardinal i nadbiskup Josip Bozanić.
Kardinal je istaknuo da je fra Iliju prethodne nedjelje pohodio u bolnici, a on mu je govorio o smrti koju u mukama bolesti čeka i s interesom svoje naravne radoznalosti iščekuje. "Sada na mnoge stvari gledam drugačije i ponešto što mi je izgledalo silno važno vidim da nije tako", rekao je Ilija Živković, i za kraj dodao da se posebno raduje što je kao generalni ministar franjevaca trećoredaca mogao pružiti pomoć siromašnoj djeci u Indiji i da mu je žao što te prilike nije još više iskoristio.