Puno je sjajnih rukometašica bilo na svijetu, ali jedina i neponovljiva za sva vremena ostala je zasad Dankinja Anja Andersen. Priča o njoj, njenom treneru Ulriku Wilbeku i danskoj generaciji koja je u jednom trenutku imala sva tri zlata ostaje trajno zapisana u povijesti rukometa.
Anja je iz Odensea, Wilbek je deset godina ranije rođen u Tunisu. Anja je počela s rukometom u Viborgu, Wilbek u Virumu. Našli su se krajem ‘80-ih. Wilbek stiže u Viborg i tu počinje velika priča u kojoj će se do beskraja svađati s Anjom, u kojoj će naći ženu svog života Sussane Munk Lauritzen, stvoriti generaciju koja će pokoriti svjetski rukomet.
12. lipnja 1993. Wilbek, koji je djelovao kao sve osim kao ozbiljan trener, igrao je s Danskom u Sutinskim vrelima. Razbijeni su 31:26 i Hrvatska je tada otišla na svoj prvi Euro. I u Ikastu smo im čak (19:19) uzeli bod tada. Ali od tada nismo imali više šanse.
Danska je s Anjom i Wilbekom ‘94. postala europski prvak u Njemačkoj. Ponovila je to ‘96. u Danskoj kada je bila domaćin i te ‘96. u Atlanti su u nisku dodali i olimpijsko zlato kada su ga osvojili i naši rukometaši. A godinu dana kasnije postale su i svjetske prvakinje, i to je jedini svjetski naslov Danske u ženskom rukometu. I to je bio kraj, jer Wilbek je nakon svega napustio priču.
Igrali su najljepši rukomet na svijetu, a relacije Anje i Wilbeka postale su zabava svima. Znala je vikati na njega, izaći iz igre, odbijati pucati penal, napraviti crveni karton bez ikakvog razloga, baš je briga za ekipu. Imala je tada lezbijsku vezu, prvu priznatu od svih, sa suigračicom Camillom Andersen. Radila je apsolutno što je htjela, ali Wilbek ju je jedini uspio staviti u njeno najbolje svjetlo. Nikad mu to nije priznala, iako je baš on bio njen prvi trener. Otišla je toliko daleko da je sama nakon igračke karijere sjela na klupu i osvojila sa danskim Slagelseom tri puta Ligu prvakinja. I poruka nakon toga išla je baš “najdražem Ulriku”. Naravno, na klupu reprezentacije u kojoj je Wilbek bio Bog i batina, jer se kasnije uključio i u muški rukomet, nisu joj dali. No, Anja je ostala svoja.
Službeno najbolja svjetska rukometašica ‘97., neslužbeno za sva vremena. Takvu lakoću igranja nije imao nitko. Ona je uz Mikkela Hansena jedina iz Danske s naslovom najboljeg. Nakon 2011., kada je dobila otkaz u rumunjskoj Vilcei, više ne radi. Što će, vidjela je da i to radi najbolje. Wilbek takvog rukometaša nikad nije dobio, nije uspio ono što je uspio sa ženama… A još ‘93. nisu nam mogli ništa, ni on, ni Anja, ni sve te briljantne rukometašice.
----------------------------------------------------------------------------
Tri Anjina i Wilbekova zlata u nizu
EP Danska ‘96 (finale Norveška 26:23)
OI Atlanta ‘96. (finale Koreja 37:33, ET)
SP Njemačka ‘97. (finale Norveška 33:20)
Za sva tri zlata igrale su vratarke Sussane Munk Lauritzen i Lene Rantala, krila Anette Hoffmann i Janne Kolling, kružna napadačica Tonje Kjergaard, te vanjske igračice Anja i Camilla Andersen i Anne Dorthe Tanderup. Osam i Wilbek za sva vremena!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....