Svi su oduševljeni Ivanom Martinovićem i ova pobjeda protiv Mađara samo je podsjetila na to što bi bilo možda da smo imali takvog u finalu protiv Španjolaca. A Martinović nije iznenađenje, to je samo nastavak priče o jednom ekstra talentu koji postaje igrač i koji će vrlo brzo biti ključni igrač ove reprezentacije. Usudili bismo se reći talent na razini Balića, Džombe, Duvnjaka u svoje vrijeme.
Nije Martinović slučajno najbolji mladi igrač svijeta, ne igra on slučajno u Bundesligi, ne zabija se u Bundesligi slučajno za Gummersbach i Hannover preko 100 golova po sezoni u njegovim godinama. To je jednostavno nešto posebno i dio, samo dio toga imali smo priliku vidjeti u Osijeku. Dečko je izuzetan, pristojan, divnog kućnog odgoja, uvijek nasmiješen, baš onakav kakav treba biti u njegovim godinama.
Ivan Čupić je “stara kuka” u ovoj našoj reprezentaciji, odigrao je previše utakmica da ne bi vidio koga ima kraj sebe. I kada Čupko kaže da smo s Martinovićem dobili novog Peru Metličića, onda to treba shvatiti doslovno tako.
Martinovićevi golovi, pa ona asistencija za Musu, pa dug korak, promjena pravca... Gledali smo Chemu Rodrigueza koji je vodio Mađare, čovjeka koji je u rukometu postigao sve, koji gleda malog kao vanzemaljca nakon što ovaj doslovno preskoči njegovu visoku obranu. A mali se patio i u obrani, što inače na žalost ne radi u Njemačkoj, bio čak i korektan, a sve zato da bi nam polukontra bila savršena, jer nema tog protivnika koji to može braniti posebno kada su uz njega Duvnjak, Cindrić ili kao što će biti Karačić.
Martinović je rekao dosad sve sam o sebi. Kada je iz Fiversa stasao sa 20 godina za Bundesligu, za najboljeg mladog igrača svijeta, danas nositelja igre bundesligaša iz gornjeg dijela tablice, sutra igrača Kiela, koji to sigurno neće propustiti.
Zanimljivo je to s rukometom, kao nema ništa, a onda se u dvije godine pojave Mandić, Šipić, Martinović... Ima tu svašta za 2025. i bit će još.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....