Gostovanje hrvatskih prvakinja u Danskoj nije prošlo slavno kao nedavni pohod hrvatske ženske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu. Sjajne Kraljice šoka osvojile su brončanu medalju te su rukometni svijet impresionirale svojim igrama, a iz koprivničkog tabora kažu kako se to osjetilo na svakom koraku.

- Da, to je bila neizostavna tema u razgovorima s domaćinima koji su pokazali da cijene uspjeh kojeg je ostvarila reprezentacija. Što se toga tiče, sve pet, iskazali su veliki respekt, a i njihov je trener pozitivno govorio o hrvatskom rukometu nakon utakmice - rekao je trener Podravke Vegete Zlatko Saračević.

U najavi susreta kazao je kako njegova ekipa želi pokazati da visok poraz od Odensea u Koprivnici (17:33) nije bio realan, no ni u Danskoj se Podravka nije proslavila. Konačnih 35:20 zapravo i ne treba previše komentirati, jer rezultat govori sam za sebe, a prikazana igra također.

Izvući sve rezerve

- Glupo bi bilo da sad kažem da sam zadovoljan utakmicom u kojoj smo postigli samo 20 pogodaka. Od početka smo imali problema s napadom, nikako nismo mogli riješiti njihovu obranu s agresivnim izlascima dvojke i petice na naše vanjske igračice, iako smo to vježbali. Radili smo i previše tehničkih pogrešaka, osobito u početku utakmice, iskazali smo previše nemoći u napadu. I kad smo odigrali što je trebalo, napravili bismo prijestup ili promašili. Ujedno smo primali previše laganih golova.
Nije nikakva tajna da Podravka nije u idealnom stanju.

- Zatvorili su Dejanu, Carlos je imala šut 10-3, Tsakalou nije trenirala dva mjeseca i mogla je odigrati pet minuta kvalitetno, nakon toga je stala. Probao sam sve postojeće kombinacije da pronađem neko rješenje u napadu, ali ga nisam uspio pronaći. Ništa nije moglo proći, u prvih 10 minuta drugog poluvremena ostali smo bez gola. Nije bila ista utakmica u Koprivnici, tamo smo stvarali šanse i promašivali...

Bilo je i pozitive, doduše u malim količinama.
- Elena Popović odigrala je dobrih pola sata, Nikolina Zadravec odigrala je korektno, vraća se. I to je to otprilike.
Zamjerate li nešto sebi, jeste li nešto ipak mogli napraviti drugačije?
- Sad je malo deplasirano pričati, ali očito je da u dvije utakmice nismo imali rješenje za obranu Odensea. To je ključ svega, nema smisla sad lupetati neke filozofije. Ako ne možeš zabiti gol, ne možeš igrati. Mi smo znali da će oni tako igrati obranu, jedino nismo imali utakmica u kojima bismo to isprobali jer smo bez nastupa bili dva mjeseca. To je možda jedino opravdanje koje možemo imati. Možeš izgubiti utakmicu, ali ne s 15 razlike. Dvaput nas je tako sredio Odense, jednom Györ.
Zamjerate li što igračicama?
- Poslije utakmice imali smo dugi sastanak na kojem sam tražio odgovor na pitanje zašto ono što vježbamo mjesec dana nismo proveli u djelo. Konkretan odgovor nisam dobio. Trud i želja nisu bili sporni, ali iskazali smo nemoć. Za nijednu igračicu neću reći da nije željela ili htjela, da se nije trudila.

Disko program za vrijeme utakmice nije smetao?
- Iskreno, nisam ni primijetio, to je u Danskoj uobičajeno. Ne, to apsolutno nije problem. Možda je i bolje da je glazba nego tišina u praznoj dvorani.
Što dalje, možete li ostvariti cilj vodstva kluba i proći ovu tešku skupinu?
- Od početka govorim da su tu tri ekipe koje se mogu boriti za šesto mjesto, uz nas su to Borussia Dortmund i Valcea. Ostale su ekipe realno puno kvalitetnije od nas. CSKA nam je bio nepoznanica, ali pokazali su da odskaču kvalitetom, moramo biti realni i svjesni da je tako. Mi vidimo svoju šansu u utakmicama s Valceom i Borussijom, ali za to moramo igrati maksimalno dobro. Moramo izvući zadnji atom snage, zadnju rezervu, skupit’ glave i to odigrati najbolje što možemo. Nažalost, bez publike.
Što se događa s Valceom koja je osvojila dvostruku krunu u Rumunjskoj, ali je u Ligi prvakinja još bez boda?

Tražimo izlaz

- Po imenima je to fenomenalna ekipa, imaju široki roster, ali u Ligi prvakinja već par sezona ne igraju dobro, za razliku od domaćeg prvenstva. U skoro svakoj utakmici imaju jedno razdoblje u kojem se dobro drže, onda ‘puknu’. Protiv njih će odlučivati detalji, kao što je bilo protiv Dortmunda koji nas je u Koprivnici dobio s jednim golom razlike. Matematički i dalje odlučujemo sami o sebi.
U nedjelju je koprivnički gost Valcea. Hoće li biti potrebna i neka posebna psihološka priprema za taj ogled koji puno toga može donijeti?
- Priprema je drugačija nego kad je u dvorani publika, to je razlika kao nebo i zemlja. Imamo stalne razgovore, tražimo izlaz, iako nije lako kad izgubiš šest utakmica zaredom. Teško je to, ali moramo se svi zajedno skupiti, jedino tako možemo pobijediti.