StoryEditor
POVRATAK U HRVATSKU

‘Pa i Španjolci kažu: Da si ti igrao u finalu, Hrvatska bi bila prvak! Bio sam lud od svega...‘

Ove godine osvojio je pet trofeja i postao otac, ali je i propustio možda i najveći meč karijere...
Autor: Dražen PinevićObjavljeno: 30. svibanj 2020. 14:56

Prva sezona u Barceloni, sezona kakvu nije ni sanjao, a koja se pretvorila u veliku životnu i rukometnu epizodu Luke Cindrića. Prvak Španjolske, pobjednik Kupa Asobal, Kupa kralja i Superkupa, pobjednik Super Globea, sudionik F4 Lige prvaka s Barcelonom, nominiran od EHF-a za najboljeg srednjaka najjačeg europskog klupskog natjecanja... S druge strane nedostajao je reprezentaciji u završnici Eura u siječnju, baš kao i godinu prije u Njemačkoj i Danskoj na SP. A na sve to u zemlji koja je ponajviše pogođena korona epidemijom, postao je prvi puta otac.

Lara rodila Alisu

Jedno vrijeme se isključio iz javnosti, razumljivo i očekivano. Tek prije neki dan stigao je do svog Ogulina, a i to je bila epizoda koju će pamtiti.

- Jako teška situacija u Španjolskoj. Rodila nam se Alisa, ali kako su uredi i bolnice bili zakrčeni zbog velikog broja smrtnih slučajeva uzrokovanih koronom, trebalo je čekati na papire za kćer i sada smo ih nakon skoro mjesec dana uspjeli dobiti. Na to smo trebali dozvole za prolaz od Španjolske do Hrvatske, jer došli smo automobilom. Trajalo je duže, jer treba više puta stati, ali evo konačno smo se dočepali svog Ogulina (i supruga Lara je iz Ogulina) i sada smo sretni. Uživamo u druženju s obitelji.

Kako je bilo u Barceloni proteklih dva mjeseca?

- Pa iskreno, ni lako ni ugodno, makar je Barcelona baš to kada govorimo o gradu i uvjetima života s kojim sam oduševljen od dolaska. Korona je zatvorila sve, nije bilo treninga, bili smo doma. Malo sam izvan Barcelone u Castelldefelsu, gdje živi većina nogometaša, košarkaša i rukometaša. Tu je prekrasno uz more, ali opet nismo mogli van. Trenirali smo doma svi, po preporukama kondicijskog trenera. Xavi Pasqual je zvao svaki tjedan, svaki tjedan smo imali jedan zoom sastanak cijela momčad, tako da je to nekako funkcioniralo. Rodila se Alisa i to je bilo jedno veliko iskustvo, jer sve je zatvoreno, ne može ti nitko doći, a nekog iskustva u takvim stvarima nemamo. Snašli smo se u svemu super i najbitnije da je sve dobro prošlo, da smo sada tu.

Susjed Rakitić je pomogao, pretpostavljamo da je tradicionalni nogometni susret odgođen samo?

- Često se družimo, super je sve pohvale za Raketu. Nisam ga još preslušao u nogometu, a i bolje da ne zna s kim ima posla, ha, ha, ha.

Koji su vam najbliži susjedi u Castellfelsu?

- Rukometaš Jure Dolenec i nogometaš Marc-Andre Ter Stegen. Blizu su Sorhaindo, Mem, Palmarsson, tu je velika većina.

A Messi?

- On je malo dalje, recimo 5 km.

Barcelona je prvak?

- Je, mislim da bi bila i da se nastavilo prvenstvo, jer realno teško nam tko u Španjolskoj može parirati. Trenirali smo dok smo se nadali da će se nešto nastaviti, ali kada je sve otkazano, više nije bilo smisla. Naravno, nije to ono totalno opuštanje, ali htio ne htio... Mislim da smo do 20. srpnja slobodni, dobili smo programe rada, jer na pripreme treba doći spreman.

Kondicijski dobar

Igrate i Final Four u Kölnu u prosincu, dok dva vaša bivša kluba Kielce i Vardar tu šansu nisu ni dobili. Kako gledate na to?

- To je za mene jako teško pitanje, naravno da mi je žao zbog mojih negdašnjih klubova i suigrača. Mislim da je EHF pod svaku cijenu želio spasiti što se spasiti može i da je to jedini razlog da se igra Final Four. Kao igraču mi je to drago, a s druge strane sve razumijem. I želim otići do kraja, jer mislim da imamo kvalitetu za to. Istina, imaju je i PSG i Veszprem i Kiel. Uostalom, to su bile četiri najbolje momčadi grupne faze.

image
ANTE ČIZMIĆ/CROPIX

U kojem ste sportskom stanju nakon korone?

- U dobrom, kondicijski sigurno, a rukometni treninzi su nedostajali i to bi se vidjelo. Trebat će nešto vremena da se vrati osjećaj za rukomet.

Stanka je super došla da se smire sve vrste ozljeda i problema. Kakvo je sada stanje?

- Sad je sve super, ne osjećam nikakve probleme, radim pod punim opterećenjem.

Jeste li analizirali što se dogodilo u siječnju?

- Ne znam kako bih to nazvao, jer to prije nisam nikad ni vidio, ni za to čuo, ni doživio. Kada se dogodilo mislio sam da je neko obično iskrenuće gležnja. Protiv Srbije sam krivo stao, gležanj se iskrenuo, mišić se počeo grčiti. Ne znam, neka ovojnica... Prošlo je, a onda protiv Njemačke, dvaput isto i ponovo isti problem. Ne možeš ništa, ni potrčati, ni promijeniti pravac. Noga kao blokirana. Nakon Njemačke su me čak vodili u bolnicu, neki su doktori predlagali u Austriji i operaciju, ali ja nisam dao ni slučajno, pobjegao sam doslovno iz bolnice. I pokazalo se da sam bio u pravu, jer nakon svih pregleda po povratku u Barcelonu koja ima sjajnu liječničku službu, rekli su mi da tu samo mirovanje može pomoći. Tako sam malo mirovao, prestalo je grčiti mišić i više se ne javlja, niti ima posljedica.

I godinu prije u Njemačkoj je reprezentacija bila bez vas?

- To je druga priča, to je rezultat problema koje sam imao u Kielcu prije dolaska u Barceloni. Teško stanje, nije se radilo maksimalno, osjetilo se. Toga više nema. I sada se iskreno nadam da je došlo vrijeme da se vratim u najboljem svjetlu. Nisam očajavao, možda se jednostavno tako nešto moralo dogoditi.

Bismo li osvojili zlato da ste mogli igrati finale?

- Teško je dokazivo, ali ako Španjolci to kažu, onda nema smisla da mi kažemo drugačije. Dečki su bili fenomenalni, Dule i Kara su vukli cijeli turnir. Da im je bilo pomoći samo deset minuta... Jadan sam bio i lud od svega, baš šteta, ali dobro nismo odustali. Imamo mi jako dobru reprezentaciju. Zadnja tri natjecanja stalno nam netko ispadne. Valjda će se i to poklopiti.

Barca se pomlađuje

A Final four u Kölnu?

- Termin je neobičan, između Božića i Nove godine kada se u Španjolskoj ne igra, a onda odmah slijede pripreme za SP u Egiptu tako da će sve to trebati dobro posložiti i u nogama i u glavama posebno nama trojici (Duvnjak, Štrlek i on). A onda još ubrzo kvalifikacije za OI, vjerujem i Igre u Tokiju kojima se silno veselim, jer u Riju sam bio, ali samo na tribini. Sve je to jako puno za odraditi, ne znam što uopće reći o kalendaru koji je pretrpan, no kako nama tako i svima drugima. Mi imamo iskusnijih igrača, ali imaju ih i Francuska i Danska i Španjolska. Kako će to sve izgledati, to nitko ne može prognozirati.

Vaš prvi kolega Raul odgodio je odlazak zbog Olimpijskih igara?

- On je veliki sportaš, sjajan lik, rekao bih institucija Barcelone i to je za njega sportski izazov koji ne želi propustiti. Nije mu bitan ni novac, bitno mu je da ostane i igra, a spreman je tu nema nikakvih upitnika.

Ipak Barca se pomlađuje, uskoro ćete izgledati dosta drugačije?

- To se radi planski, dovode se mladi vrhunski igrači, planirano. Recimo otišao je Serdio sa crte u Wislu, došao je Portugalac Frade, najbolji mladi pivot Europe. Otišao je zbog problema sa srcem Tomas, došao je Janc. Otišao je Andersson u Berlin, došao je Brazilac Langaro. Dogodine će otići Raul, doveli su Slovenca Makuca, a mislim da će i jednog ljevaka. Barca planira, sada će krenuti i u obnovu dvorane kojom će povećati kapacitet, jer je to zbog korone zastalo. Ja iskreno u takvom klubu uživam i samo da zdravlje posluži...

Kako je u Ogulinu?

- Lijepo, druženje s obitelji, prijateljima. Doma je uvijek lijepo.

Pet trofeja ove sezone

11 od 14 utakmica odigrao je Luka Cindrić za Barcelonu u Ligi prvaka ove sezone i zabio 51 gol. Ima 26 godina i to mu je sedma sezona u Ligi prvaka. Dvije je odigrao u Metalurgu, tri u Vardaru s kojim je bio prvak Europe i u kojem sa 66 golova u sezoni drži svoj rekord efikasnosti u LP, te jednu s Kielcem. I sada je u Barceloni. U Barci je ove sezone osvojio pet naslova, ligu Asobal, Kup kralja, Kup Asobal, Ligu Pirineja i Super Globe u Saudijskoj Arabiji.

Linker
24. lipanj 2020 11:17