Pešić spasio Hrvatsku, Goluža ogorčen: 'Mladima bih preporučio da manje lumpaju'

Hrvatska je broj 1 u skupini 4 kvalifikacija za Euro i bit će nositelj u ždrijebu EP koji će se 21. lipnja održati u danskom Herningu. Trebao nam je za broj jedan bod protiv Latvije (26-24) i to je ostvareno u paklenoj vrućoj dvorani u Umagu u kojoj nije bilo lako ni sjediti, a kamoli igrati.

Trebalo je to dobiti, to je bila suština svega. Očekivati spektakularnu izvedbu u ovom trenutku je bila nemoguća misija. Nisu bili raspoloženi kao u Slovačkoj. Kako od obrane sve počinje, a Latvija je imala strpljiv i konkretan napad, bilo je problema. Bez pravog prekršaja, gotovo u revijalnom tonu igralo se gol za gol sve do pred kraj prvog poluvremena, a onda je Duvnjak odlučio to prekinuti, uzeo je kontrolu u svoje ruke i odmah smo se dignuli na +4. U tim trenucima Pešić je zamijenio Loserta koji bez obrane nije mogao ništa, nadovezao nekoliko obrana i sve je izgledalo bolje. Otišli smo na +4 i tu završili prvi dio, bolje od onog što se moglo vidjeti na terenu.

Umor i bezidejnost su rezultirali činjenicom da skoro sedam minuta nastavka nije bilo gola niti s jedne strane. Latvija je probila barijeru, Hrvatska je čekala malo duže. To se stvarno rijetko događa. Morao je Goluža tražiti svježinu po klupi, digao je sve Marića, Sliškovića, Horvata, Stepančića, no s puno novih odjednom ušlo se i u rizik gubljenja ritma, pa je Duvnjak morao potezati i prekovremeno da ne bi bilo iznenađenja. Sva je sreća da su se i Latvijci umarali sve više, pa se s plus 4-5 lakše disalo u nadi da će konačno 'procuriti' do nedostižne prednosti i da će neizvjesnost nestati na radost svih.

Ivan Pešić bio je naša najsvjetlija točka, a to znači da nismo izgledali dobro. Potpuno ispražnjeni snagom, motivom, čekali smo kraj, a Latvija se približavala. Postalo je opasno u 52. minuti kada su došli na 23:22, a opasna 'frka' je nastala kada su izjednačili sedam minuta prije kraja na 23:23. Nismo smjeli izgubiti…

Šprem nas je digao iz ponora. Pešić spriječio zicer Dude makar smo imali igrača manje. Buntić se vratio digao nas na +2. U zadnjih 30 sekundi se ulazi sa +1 i napadom, Goluža zove time out. Šprem sretno zabija nakon 'centaršuta' i konačno kraj, pobjeda. Sve drugo je nebitno.

Slavko Goluža bio je u suštini zadovoljan, makar ne voli ovakve predstave.

- Prvo treba čestitati na pobjedi. Najvažnije je bilo izaći kao pobjednik i da se nitko ne ozlijedi. Znao sam da će to biti ovakva utakmica. Kritike pojedincima, prepoznat će se, neću pojedinačno, mislim da nije trenutak. Ali... Oni koji oblače dres na početku svoje reprezentativne karijere moraju više dati. Ako nemamo visoke kriterije, nećemo imati ni medalje. To je bit svega.

Otišao je korak dalje.

- Na plus 5 dignuti prvu postavu da završi utakmicu, to je loše za nas i morat će se dobro zamisliti. Sezona je na kraju, iscrpljujuća je i stariji igrači zaslužuju sve čestitke, ali žao mi je da sam ih morao dignuti s klupe na kraju. Mladi su pobjegli od odgovornosti, a trebali su je preuzeti.

Zaključio je:

- Ako niste zadovoljni igrom, razumijem vas, ali ne možemo ni mi stalno biti maksimalni. Isprika za posljednjih 10 minuta, to više nećemo tolerirati. No, ipak smo napravili posao na kraju, upisali dvije pobjede, što je lijepa vijest u poplavi ne baš lijepih.

I još je nešto rekao:

- Mladima bih preporučio da rade, treniraju, a ne da lumpaju. To je neki signal za mene, to treba znati... Nije nebitno nikad kada je za Hrvatsku, tako i MI na koje nova selekcija ide bez imperativa, ali sa željom da da maksimum, da imamo duh i bude momčad kao jedan. Zanimaju me pojedinci.