Manuel Štrlek

 
 VLADO KOS/CROPIX
Pala je Mađarska

Pobjedničko slavlje hrvatskih rukometaša u Osijeku, Manuel Štrlek i Ivan Martinović zabili po šest golova

Hrvatska rukometna reprezentacija je u EHF kupu u Osijeku svladala Mađarsku sa 31-27 (17-13)
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 07. studeni 2020. 19:39

Hrvatska – Mađarska 31:27 (17:13)

OSIJEK Dvorana Gradski vrt. Bez gledatelja. Suci: Pandžić i Mošorinski (Srbija).

HRVATSKA: Šego (7+2), Car (1); Marić, Duvnjak 5, Vida, Mileta, Ivić 1, Štrlek 6, Čupić 3 (2), Musa 3, Cindrić 1, Brozović 2, Jaganjac 1, Martinović 6, Pavlović 3.

Izbornik Lino Červar

MAĐARSKA: Bosz (1), Szekely (8); Vajda, Leimeter 1, Hanusz 3, Kovacics, Ligetvari 1, Boka 4, Rosta 1, Ilić, Mathe 4 (1), Bujdoso 4, Szita 3, Scucz, Bodo 6, Toth.

Izbornik Chema Rodriguez

SEDMERCI: Hrvatska 3 (2), Mađarska 3 (1)

ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta (Martinović 24, Štrlek 41, Ivić 57), Mađarska 6 minuta (Szucs 27, Ligetvari 30, Rosta 44)

IGRAČ UTAKMICE: Marin Šego


Počelo je ipak, nakon deset mjeseci. Igralo se u tužnom Gradskom vrtu, ali bolje ikako nego nikako. Došli su nam Mađari na startu Euro kupa, novog EHF natjecanja za najbolje s prošlog Eura i domaćina sljedećeg Eura. Mađari s pobjedom protiv europskog prvaka Španjolske, za svaki respekt.

Hrvatska je za utakmicu skupila 15 igrača, nije bilo Kuduza i Jelinića koji su najavljeni, a razloge naravno ne treba pogađati, takva su vremena. Pobijedili smo, to je najbolja vijest ove priče koja je trajala tjedan dana i uvod je u akciju Egipat koja će krenuti u prosincu. Možemo biti optimisti, posebno ako smo kompletni. Za Mađare je ovo bilo dosta, no za one s kojima se treba hrvati za medalje, vjerojatno ne bi bilo.

Červar je počeo u standardnoj formaciji 5-1, no s izmijenjenim rolama. U sedmorki je bio starter Šime Ivić, prednji u 5-1 Manuel Štrlek, iza njega Duvnjak i Musa. Nije to bilo briljantno, pa smo često pucali u prvoj liniji i mađarskim bombarderima puštali laganu realizaciju. Tek ulaskom Brozovića i povlačenjem u 6-0 počelo je malo žešće,a s žestinom je počela i stvarati se prednost Hrvatske. Onda smo im dodali 5-1 s Duvnjakom i protivnici su bili u sve ozbiljnijem problemu. Reklo bi se sve očekivano. Ne treba tu naravno zaboraviti da nije bilo Mamića i Mandića, no nekad je važno provjeriti i druge stvari. Čisto širine radi.

Mađarskih 6-0 bilo nam je popriličan problem, jer temeljni igrači su bili iz jakih Veszprema i Szegeda (Rosta, Ligetvari, Bodo) makar su Cindrić, Čupić, Musa i Duvnjak kopali do dobrih rješenja. No, tek ulaskom Martinovića stvari su se počele mijenjati. Njegova brzina donijela je više prostora u našoj igri, pa je bilo mjesta za Brozovića na crti i može se reći da je Martnović, koji je korektno radi svoju obrambenu rolu, donio našem napadu dimenziju više. Zabili smo 17 golova u prvom dijelu i tome ne treba tražiti grešku, tim više jer je na klupi ostao i naš najbolji napadač s crte Marić,a nije bilo ni 'izoliranog' Šipića.

Dizao je u prvom dijelu s klupe Červar i Pavlovića koji se dobro sklopio s Cindrićem i Martinovićem u brzini, no neka utakmica više ne bi im loše došla. Poluvrijeme smo završili na +4, ali su Mađari u samo četiri minute nastavka došli na 18:18 i poslali poruku da ne odustaju i da će do kraja biti uzbudljivo.

Červar je odmah reagirao time-outom, jer ta vrsta stizanja je nedopustiva u bilo kakvoj situaciji, pa i ovoj koja nije imala neku veliku rezultatsku težinu. Krvariti 30 minuta i onda sve to prosuti za četiri, to nema smisla. Nikakvog.

Uveo je Červar u nastavku i Jaganjca, ali zanimljivo nije ga pušta u napadačke akcije, što bi se moglo nazvati čeličenjem. No, kretanje rezultata sugeriralo je pogodak, jer je Jaganjac malo prikočio opasnog Dominika Mathu. Onda smo pokušali i s marićem napadački olakšati posao vanjskoj liniji, pa je Marić došao i u obranu, a Jaganjac i na centralno mjesto iste, što je bilo zanimljivo za vidjeti, jer nije se lako boriti s Bodom i hrvati s Rostom. U obrani se tražila agresivnost, u napadu je dominiralo iskustvo s mladošću Martinovića.

U utakmici oko egala idealna je pomoć vratara, a Šego je to ponovo odradio besprijekorno, makar se tu ne radi o velikim količinama, ali kada je trebalo, dve teške lopte, penal Sziti i Hrvatska se odvojila tri minute prije kraja na +3…

I došli smo do prve pobjede u Euro kupu, za lijepi kraj okupljanja nakon punih deset mjeseci. Na kraju su se obranom i golom upisali i Car i Janjac. Bilo je zanimljivo, svašta ima Hrvatska reprezentacija, blago nama.

Linker
23. studeni 2024 10:32