Teška je ovo sezona za Podravku Vegetu, mogli bismo reći i nikad teža. Izvanredne okolnosti diktirale su ritmove, zbog korone je prvo naprasno prekinuta prošla sezona, pa je nova započela bez pravih priprema. Testiranja, zaraza, karantene, ozljede, nedovoljno kvalitetno kadroviranje i nemogućnost normalnog treniranja u dvorani u prijepodnevnim satima doveli su do debakla u Ligi prvakinja, gdje je samo milošću EHF-a Podravka puštena u osminu finala iako je bila posljednja u skupini.

Dvije velike tragedije

Mnogi su vjerojatno rekli ‘bolje da nije’, jer protiv super-jakog Rostova nije imala nikakve šanse, a k tome ni put u Rusiju nije bio jeftin. Ako ništa drugo, barem je koprivnički klub sudjelovao u eliminacijskoj fazi elitnog natjecanja prvi put nakon sezone 1997./98. S druge strane, ova je sezona ljudima u klubu pokazala gdje su u ovom trenutku; na dnu Lige prvakinja, iako su si za cilj postavili prolaz skupine. Previše ambiciozno ili nerealno, no s ovim kadrom i u ovakvim okolnostima to je bila nemoguća misija.

Nažalost, klub su proteklih mjeseci potresle i dvije velike tragedije. Prva je smrt bivšeg predsjednika Uprave Podravke d.d. Marina Pucara, velikog zaljubljenika u sport koji je upalio zeleno svjetlo za projekt ‘europske Podravke’ u kojem je glavnu riječ imala sportska direktorica Miranda Tatari Šimunović uz potporu svog supruga koji je u tvrtki donedavno visoko kotirao. Pucar je otišao prerano s ovog svijeta, isto kao i legendarni olimpijac Zlatko Saračević, čovjek koji je kao Podravkin trener vratio europski rukomet u Koprivnicu. I te dvije tragedije ostavile su traga te je klub sad na određenoj prekretnici. A ona bi mogla rezultirati promjenama na više razina.

Kao prvo, treba vidjeti kako će se prema rukometu postaviti nova Podravkina šefica Martina Dalić. Ona je vrsna financijašica, ali nije neosjetljiva na sport i nije nemoguće da predloži i podizanje cijele priče na još višu razinu. Dakako, to ne znači da će Podravka udvostručiti financijska sredstva, već postoje i drugi načini za privlačenje sponzora. Kad bi se Podravka, jedini ženski profesionalni sportski klub u Hrvatskoj, zainteresiranima predstavila kao ozbiljan nacionalni projekt s lijepom pozornicom u Ligi prvakinja (sljedeće sezone osiguran je izravan ulazak u skupinu), to bi otvorilo nove mogućnosti.

Sadašnji model je - neodrživ

Dakako, da bi projekt bio ozbiljan, mora ga se ozbiljno i voditi. Stoga su i na upravljačkim razinama promjene izvjesne, čak i neophodne, jer dosadašnji model upravljanja teško može opstati. Tu dolazimo do one otrcane fraze ‘glave skupa’, ali Podravci to u ovom trenutku jednostavno moraju učiniti ako žele da im rukometni brend postane i ozbiljna europska priča u kojoj glavni slogan neće biti ‘važno je sudjelovati’, već će se s realnom podlogom moći iskazati i ozbiljnije natjecateljske ambicije. A u Koprivnici postoji dovoljno rukometnih stručnjaka i bivših Podravkinih igračica da se ta priča može kvalitetno posložiti, ali i kontrolirati.

Način vođenja kluba i rukometne škole trebat će se dodatno razraditi za uzdizanje na višu razinu. Što se tiče prve ekipe, od nove sezone na klupu se vraća Neven Hrupec, domaći stručnjak koji se odrekao znatno veće zarade u inozemstvu kako bi mogao biti kod kuće i u svom klubu koji ga je i lansirao na europsku pozornicu. Vodio je ozbiljne klubove u Rumunjskoj i Poljskoj, bio je i izbornik Italije, stekao je veliko znanje, iskustvo i autoritet. Na raspolaganje bi trebao dobiti značajno osvježenu ekipu, s dobrim temeljima i nekoliko kvalitetnih novih igračica koje igraju u oba pravca. Ne mogu se odmah očekivati čuda, ali određeni pomak u odnosu na aktualnu sezonu već je sad izvjestan. U podršku lokalne sredine i navijača Hrupec, koji je bio učenik velikog Bepa Samaržije, ne treba sumnjati.

Ujedno i klub treba više početi cijeniti sam sebe, koristiti marketinške mogućnosti koje mu se pružaju, ponovno uspostaviti zahlađene odnose s Hrvatskim rukometnim savezom i donošenjem dugoročnijeg strateškog plana zacrtati jasne smjernice budućeg razvoja i napredovanja. Kriza je uvijek i prilika, a iz svega ovog Podravka može izaći jača i bolja. Samo još Podravci trebaju sjesti za stol i dogovoriti se kako bi pogurali jaku Podravku kao zajednički interes, a to im je obično uvijek bio najteži dio priče...