Junak u debiju za Zagreb: ‘Promuknuo sam na golu u razgovoru s obranom! Utakmica je bila upaljač koji me upalio do kraja‘

Drugih 30 minuta: 12 obrana, 50 posto obranjenih šuteva! Sjajna je bila premijera Sandra Meštrića na golu Zagreba u Ligi prvaka.

- Da, baš lijepo. Zagreb je moj grad, tu sam se rodio, u Varaždinu igrački rastao i to je bila stvar koja me nosila, to sam želio. Netko me pitao: "Jesi spreman?", ja sam se samo nasmijao. Znao sam što je to. Bilo mi je svejedno kada ću dobiti priliku. Ispalo je u drugom dijelu. Utakmica je bila samo upaljač koji me upalio do kraja. U takvoj utakmici odlučivala je energija, srce, želja i to je bio ključni detalj na našu stranu. Nakon devet poraza u nizu ne odlučuje taktika, nego energija.

Teško pričate, je li bila fešta nakon utakmice?

- Ne, promuknuo sam na golu u razgovoru s obranom. Vikao sam da se složimo što bolje. Dali smo sve od sebe. Bacali smo se "na glavu", bio je to naš maksimum. Zagreb ima veliki individualni potencijal, samo treba izgraditi momčad.

Puno ste prošli u karijeri...

- A imam dojam da sam sa 29 godina tek na početku. Nisam star, posebno za vratara. Prošao sam jako puno toga, lijepih klubova, država. Naučio sam kako se ponašati, biti čovjek, razgovarati... Branio sam u Ligi prvaka za Kielce, meni Liga prvaka nije novost.

Kako vam se čini ovaj Zagreb?

- Ne mogu komentirati što je bilo, ali vidim jako dobar potencijal i da će dobro doći stanka od Lige prvaka da se posložimo. Wisla, GOG, PSG i Barca, to je sve velika motivacija. I siguran sam da ćemo do kraja Lige prvaka osvojiti još poneki bod.

Vratimo se na vaš put. Varaždin, Aix, Ribnica, Kielce, Ostrow, Meškov pa Zagreb. Neobično.

- Je, zanimljivo. Promjene su bile česte. Vratari su na cijeni, klubovi traže, definitivni je primjer Magdeburg i dolazak Mandića. Meni je zanimljivo sve to, prije 12 mjeseci sam bio igrač Kielca, dok mi je ovo četvrti klub u godinu dana. Razlog? Neke stvari se moraju posložiti u životu. Možda nije bila najbolja situacija u Kielcu, ali je bila Liga prvaka, otišao sam na OI, Ostrowia je uzela broj 3 u Poljskoj, Meškov dominirao u Bjelorusiji.

Puno klubova, trenera, zahtjeva, različitih očekivanja. Kako ste se nosili s time?

- Čovjek koji me stvorio kao vratara je Mario Posarić, trener u ženskoj reprezentaciji. Uzeo me za ruku i sve mi objasnio. U svakom klubu, od svakog trenera, u svakoj situaciji sam tražio pozitivno, ali bilo je puno negativnih stvari, da budemo iskreni. Kada sam tek došao u Kielce, rekli su mi da nitko ne pamti koliko si obranio, nego kakav si čovjek. To me vodi.

Sandro privatno, zanimanja...

- Introvert, smiren, sjedim kući, kuham, pijem kavu, igram PlayStation. Jako jednostavno rečeno. Uvijek izbjegavam gužve, osim na utakmici.

Bili ste reprezentativac na OI u Parizu, radili ste s Dagurom Sigurdssonom. Nakon toga ste nestali s popisa.

- Svaki igrač ima reprezentaciju kao najveći motiv. Ja sam imao sreću da sam bio na OI. A u sportu nekad jesi, nekad nisi. Cijeli svijet zna tko su dva prva vratara Hrvatske, ali svatko se ima pravo boriti, nadati i čekati svoju priliku. Tko ne bi želio biti u selekciji koja je druga na svijetu?

Nastavi li kako je počeo u srijedu, sigurno će se vratiti među kandidate, ali polako...