Szeged u Areni će biti novo veliko iskušenje ambicijama našeg prvaka

Recimo da je utakmica u Kolstadu bila zlatna sredina između Kielca i Aalborga. A nije bilo dobro. Nije ni slučajno da je tako. Zagreb i dalje nema kvalitetu ponavljati dobre utakmice u Europi, puno toga ovisi o danu, raspoloženju i kada je tako, onda su i rezultati šareni. Greške nisu stvar lošeg dana. One su stalno tu. Mogao je to ispasti savršen start ovogodišnje Lige prvaka, ali ispao je samo uobičajen nakon kojeg će se - kao i mnogo godina prije - nastaviti velika borba za prolaz, traženje odgovora hoće li i kada će ta zrelost uopće leći kada je Zagreb u pitanju.

Počinje utakmica u Kolstadu s 10:5 za domaće, grešaka u izobilju, Bergerud "lud" i kada tako počne, postaneš svjestan da se moraš vraćati u nju. Pa se vratiš, pa opet padneš, pa se vratiš, pa opet padneš i na kraju se više ne možeš vratiti i izgubiš s minusom od jednog gola u 50. minuti na četiri s više golova s krajem utakmice. Tu su odgovori svih Zagrebovih problema koje očito ne mogu riješiti. Naravno, i u 15 prvih minuta u Kolstadu.

Zagreb je primio 29 golova, 26 od toga iz igre, Gudjonsson im je zabio čak 11. Lani je 14, dobro je. Kolstad je mogao da je znao stati na i loptu nokautirati trajno Zagreb već nakon prvih 30 minuta, ali oni ne znaju stati na loptu, to je juriš od prve minute. Bili su silno motivirani i agresivni nakon lanjskih poniženja protiv Zagreba. Vidjelo se to na obrani u kojoj su Vetle Aga i Gullerud izgledali "okrutno", što se pojačalo kada su im se priključili Lyse i Jeppson sa strana. Zagrebov napad se odbijao od njih, ispadale su lopte, mnoge koje su prošle obranio je Bergerud i to je bio ključ pobjede Kolstada. Naravno, i ti lagani golovi nakon grešaka zagrebaša. Sami su zagrebaši ustvrdili da se tako nešto u Ligi prvaka ne smije dogoditi. Ali, događa se, koliko god oni tvrdili...

Malo toga je od ruke išlo od ruke zagrebašima protiv Kolstada

EHF/TITT MELHUUS

Brojke su neumoljive. Miloš Kos niti jedan jedan gol, Zvone Srne jedan. S crte jedan gol Trivkovića. Da nije bilo Klarice koji je, uz sve, i dosta griješio, da Dibirov nije radio čuda, te Beljavski odigrao najbolju utakmicu u dresu Zagreba do sada, Zagreb bi se proveo još i gore. Eto, bili su kompletni, falio je samo Faljić, ali ni to ovaj put nije pomoglo. Zašto se izgubi sigurnost u samo tjedan dana, pitanje je na koje moraju odgovoriti. Miloš Kos bez gola, što se dogodilo sa silnim samopouzdanjem. Ta stvar ne ide s karakterom. To je najveće razočaranje priče dosad u ovoj sezoni Lige prvaka.

Kolstad je bio nabrijan, pozitivno. Igrao je veliki dio prvog i cijelo drugo poluvrijeme bez Sandera Sagoena svog najboljeg igrača. Super su se snašli u tome, aktivirali kraj Sondene i Lysea, mladog Oskarssona i iskusnog Jeppsona i napravili prve bodove u Ligi prvaka. No, taj Kolstad nema težinu za nositi se s ozbiljnim protivnicima kao Barcelona ili Magdeburg, pa rekli bismo i Aalborg. To su protivnici koji ne daju veliku nadu. I zato je šteta da Zagreb u tom dvoboju u Norveškoj nije našao sebe i odigrao još jednu sjajnu utakmicu kao protiv Aalborga. A trebalo je i puno manje od toga da bi se u Kolstadu uspjelo.

Ništa, sljedeće kolo donosi Szeged u Areni. Novo veliko iskušenje, kao i Aalborg nakon Kielca. Szeged je bolji nego prošle sezone i opet će ovisiti o tome koliko će Zagreb uspjeti iskontrolirati sam sebe. To su detalji, ali u tim detaljima je odrastanje jedne momčadi u pravom smislu riječi, pretvoriti one male minuse u pluseve i rješavati utakmice u svoju korist. Tako malo, opet tako puno. Zagreb to zasad - ne može.