Josipa Mamić (29) jedna je od najvećih pehistica u hrvatskom ženskom rukometu. Iza nje su čak tri teške ozljede koljena, odnosno tri operacije križnih ligamenata, a jednom joj je stradao i menisk. Posljednja u tom nizu bila je ozljeda zgloba koju je doživjela na zagrijavanju za kvalifikacijsku utakmicu reprezentacija Hrvatske i Španjolske.
- Trebala sam taman skočiti iz kuta na zagrijavanju. Ne znam što se točno dogodilo, zagazila sam na stopalo, zglob je pobjegao, ‘petarda‘ je grunula. Bio je to splet nesretnih okolnosti, pomalo bizarna ozljeda koja nije tako česta, ali dogodi se ponekad. Evo, čujem da je i mladi Loris Hromin nedavno stradao na sličan način – rekla nam je Josipa Mamić.
Njeno je zdravlje sada bolje nego prije.
- Dobro je, hvala Bogu. Bilo je poprilično upitno kakav će biti zglob, hoće li trebati operacija. Na sreću, dobro se osjećam...
Nije lako vraćati se nakon takvih šokova kakve je ona proživjela, stoga smo je upitali odakle crpi snagu i motivaciju?
- Ne znam. Pripremala sam se još kao mala da ću se baviti sportom i da može doći do ozljeda. Ovo je nama dio posla. Manje-više svi profesionalni sportaši imali su neku težu ozljedu. Doduše, nekoga to zaobiđe, a nekome se, kao meni, dogodi da moram više puta ‘pod nož‘. Sve to psihički teže pada mojoj obitelji nego meni samoj, pošto sam svjesna da se u svakom slučaju moram oporaviti od tih ozljeda kako bih mogla funkcionirati u životu općenito, ne samo u sportu.
Ne skriva da određene traume ostanu prisutne i nakon ozljeda.
- Primjerice, još se borim s tim zglobom. Kad krećem prema golu, osjećam određeni strah, ali vjerujem da će me pustiti. Nažalost, ozljede su nam u opisu posla, i tako to i prihvaćam.
Prošla sezona bila je jako dobra za Podravku koja je napokon imala što pokazati i na velikoj europskoj sceni.
- Rekla bih da smo napravile i više od očekivanja. U hrvatskom prvenstvu bile smo dominantne, željele smo pokazati da smo moćne. Uz dužno poštovanje drugim klubovima, mi ipak treniramo više nego ostali, potpune smo profesionalke, i tako trebamo i igrati. U Ligi prvakinja iznenadile smo same sebe. Ušle smo na mala vrata, na pozivnicu, ali smo u svakoj utakmici davale sve od sebe, nismo nikog ni podcijenili, ali ni precijenili.
U kojim segmentima su mogući iskoraci u novoj sezoni?
- Super je što nismo previše mijenjali ekipu. Imamo to iskustvo iz prošle sezone koja je meni bila debitantska u Ligi prvakinja, kao i za još dosta cura. Treniramo naporno, samo još da nas zaobiđu ozljede i opet ćemo biti dobre.
Kako prolaze pripreme?
- Dobro, naporno je kako i treba biti. Dobro je što svaki vikend imamo neki turnir, čime razbijamo monotoniju priprema u Koprivnici. Nadam se da će nam se ozlijeđene Katarina Pandža i Mia Brkić što prije priključiti.
Na desnom krilu Podravka više nema tri igračice. Nikolina Kragulj je otišla, uz Josipu je ostala mlada Kala Kosovac.
- Takva je bila odluka kluba. Možemo reći da je to spoj mladosti i iskustva. Kala jako dobro trenira i prati ritam, opustila se, svi više je ona Kala kakvu poznajemo iz Čakovca. Baš se veselim radu s njom, potpora smo jedna drugoj.
Ovog vikenda u Francuskoj vas čeka jak turnir i ogled s Metzom u polufinalu, čemu se nadate?
- Nije to utakmica za bodove, ali kao da je. Mi smo takva ekipa, volimo pobjeđivati, čak i kad se igra neka igrica na treningu. Takvi smo karakteri, trener Ivica Obrvan također je istog karaktera. Rekao nam je da je u pripremama bitno da sve igramo, ali ako nekog imamo priliku pobijediti, zašto ne. Metz dobro poznajemo, kvalitetne su, ali smo igrali ‘na knap‘ s njima prošle sezone. Vjerujem da će biti dobra utakmica. Ne gledamo previše druge, bitne smo mi i kako ćemo se postaviti.
Jeste li postavili neki osobni cilj uoči nove sezone?
- Moj cilj, kao i svake sezone, je da ostanem zdrava, a onda što Bog da. Želim samo zdravlja, prvenstveno meni pa onda i cijeloj ekipi. Jer, kad smo zdravi, možemo zagorčati život svakom suparniku – uvjerena je Josipa Mamić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....