Može li Amerika baš sve? Nikad nije bila bliže rukometnom čudu, a iza svega stoji poduzetnik i bivši sportaš

Donald Trump je u petak dobio Nagradu za mir. Dokaz da u životu ne postoji nedostižno, ako stvarno težiš tome. Tako će Amerika ugostiti Olimpijske igre 2028. godine. Oni to uvijek mogu, za njih to nije nedostižno. E sad, mogu li igrati i rukomet, to ne znam, ali znam da će pokušati još jednom ostvariti nedostižno. Na koji način, kako konkretno, još nije otkriveno. Pokušavali su već puno puta. Jednom prije Atlante, pa pozivnicom Robertu Hedinu da bude izbornik, pa sada ozbiljnim ulaganjem koje se događa baš u Los Angelesu.

Iza njega stoji Lewis Howes. On je autor bestselera New York Timesa o poduzetništvu u području životnog stila, glavni govornik i voditelj iznimno popularnog podcasta ‘Škola veličine‘. Bivši profesionalni sportaš, igrač američkog nogometa, sada se dao na rukomet. Njegova karijera uključuje prevladavanje nedaća, razdoblje nezaposlenosti prije pokretanja vlastitog posla i podcasta. Bijela kuća je Howesa prepoznala kao jednog od najboljih poduzetnika mlađih od 30 godina, a procjena je da je samo u 2025. zaradio 10 milijuna dolara. Hoće li Howes uspjeti u onome što nikome u Americi nije pošlo za rukom s rukometom, vidjet ćemo. Zasad to djeluje američki, on je sam uzeo loptu, igra kao pivot, zabija, druži se s igračima. Okuplja tim, igraju po skromnim mjestima, jedu po skromnim restoranima, podršku im šalju Mathias Gidsel, Nikola Karabatić. Ideja je bila reaktivirati Mikkela Hansena, ali ‘Mikiju‘ je dosta rukometa, čini se. Podršku je, naravno, poslao.

Ideja Howesa je pokrenuti priču koja bi SAD učinila konkurentnom selekcijom u rukometu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine. Svjestan je da nitko prije njega nije uspio, jer to jednostavno nije američki sport, ali s obzirom na njegova životna određenja to mu predstavlja izazov.

I onda je krenuo, američkim reprezentativcima koje smo upoznali na pretprošlom SP-u u Švedskoj počeo je pridruživati Europljane. Prvo trenere, Nijemca Franka Carstensa, čovjeka velikog iskustva u Bundesligi, pa legendarnog Danca Mortena Olssona koji je sad prvi trener momčadi. A onda su počeli kapati i igrači, pojačanja, aktivni umirovljenici koji bi trebali probuditi priču, ali je neće moći pokrenuti dok se ne počnu događati puno drugačije stvari s rukometom od dosadašnjih u SAD-u. A ozbiljno društvo se skupilo, prvo Viran Morros, poznati nam Španjolac, pa Nijemci zlatne generacije Martin Strobel i Tobias Reichmann, sjajni Slovenac Vid Kavtičnik, švedski srednjak Dalibor Doder, odlični Austrijanci Max i Alex Hermann... To je sigurno vijest koja se čuje u svijetu rukometa, ali koliko stvarno može pokrenuti rukomet u Americi tek ćemo vidjeti.

Howes nije pao s neba da nije svjestan situacije i kroz svaku odluku propitkuje i njezinu ispravnost, recimo činjenicu da nema lige, da se nema gdje natjecati, činjenicu da nema konkurencije u financijskom smislu koja mu može parirati na bilo koji način, činjenicu da mu svi ti sjajni igrači ipak više ne mogu nositi tim u budućnost… Koliko će imati vremena, mogućnosti za to, teško je reći, ali svako ulaganje u rukomet na bilo koji način je dobra stvar, posebno ako dolazi iz Amerike koja je moćna, koja, kako dokazuje i sam njen prvi čovjek, dolazi do svojih snova. E, ako je to san, rukometu isto treba dati šansu. Prognoza je da u takvom okruženju neće uspjeti, ali ne treba brinuti za Howesa kojem će ta epizoda sasvim sigurno biti sjajna zabava koja garantira prisustvo na Olimpijskim igrama 2028. godine, a Olimpijske igre su recimo kao nagrada za mir kada je riječ o sportu.

Bit će zanimljivo pratiti hoće li Amerikanci, koji se nekad smatraju svemogućima, napraviti nešto ozbiljno što nikad nisu postigli. Eto im pravi izazov u kojem moraju krenuti iz minusa, čak ne ni od nule.