Halil Jaganjac od ljeta će igrati u Bundesligi, nastupat će za Rhein-Neckar Löwen. Ta je vijest izazvala veliko zanimanje u rukometnoj Europi jer je sjajni lijevi vanjski Nexea ranije potpisao četverogodišnji ugovor s poljskim Kielceom...

- Imao sam neke naznake da bi se to moglo realizirati i prije nego što sam otišao u Njemačku, jer su oni pokazivali interes. Nisam baš mislio da će se to tako brzo odigrati, ali ja sam stvarno jako zadovoljan jer se radi o takvom klubu. Najbitnije mi je da imam priliku igrati na toj poziciji lijevog vanjskog, dobit ću veliku minutažu što će mi pomoći u razvoju. Bundesliga je sigurno najjača rukometna liga na svijetu, puno utakmica, puno jakih protivnika - rekao je Jaganjac.

Sljedeće sezone klupu Löwena preuzima Sebastian Hinze, koji dolazi iz Bergischera.

- On je htio da dođem, a kad trener želi da dođeš negdje, to je automatski jedan plus.

Naravno, puno se tu pitalo i Kielce.

- Bio je plan da ću ići tamo, ali nakon što sam potpisao oni su doveli još nekoliko vanjskih igrača. Sljedeće sezone bi nas stvarno bilo jako puno. Razgovarao sam sa svojim menadžerom, on mi je rekao da postoji mogućnost odlaska u RN Löwen i da bi to bilo jako pametno. Mislim da sam stvarno napravio pametan potez, klubovi su se uspjeli dogovoriti međusobno. Potpisao sam s Löwenom na tri godine, a četvrtu godinu bih se vratio u Kielce, nakon isteka posudbe.

Nisu baš česti slučajevi poput ovog vašeg. Jeste li čuli za neki sličan primjer?

- Puno puta su se događale posudbe, često su klubovi uzimali igrače i onda ih slali u neki drugi klub, da postanu još bolji i da ih onda kasnije vrate k sebi. Ali da je ugovor na četiri godine, a posudba na prve tri, to je jako rijedak slučaj. No, ja sam prezadovoljan.

VLADO KOS/CROPIX

Rukometna tradicija

Halil se iz Njemačke vratio pun dojmova, može se reći da je već sad oduševljen novom sredinom.

- Bio sam tamo, dobio sam vrhunske uvjete. Vidio sam kakva je to organizacija, kakvo vodstvo imaju, kakvu stabilnost. Njima je sponzor SAP, jedna od najvećih softverskih tvrtki s preko sto tisuća zaposlenih. U Njemačkoj je sve stabilno, pa tako i sport i financije. Naravno, ne samo to, nego i ta rukometna tradicija. Oni imaju strašnu bazu navijača, svi u Mannheimu i u okolnim gradovima prate RN Löwen, zagriženi su rukometni fanovi. Ta njihova SAP Arena izgleda strašno, da ne govorimo o kampu...

Iako je i u dosadašnjoj karijeri skupio već puno iskustva, može se reći da su Löwen i Bundesliga ipak jedna druga dimenzija jer Jaganjac tamo dolazi kao izgrađen i afirmiran rukometaš pred kojim su najbolje godine u karijeri.

- To je stvarno divota za jednog igrača, pogotovo za mene koji imam 23 godine. Jest, bio sam u Parizu i u Metalurgu, igrao sam Ligu prvaka, dosta sam toga prošao, ali je taj jedan dan u RN Löwenu na mene ostavio odličan dojam. Najvažnije je da ću igrati i mislim da ću od toga i profitirati.

Naravno, i on je kao klinac maštao o Bundesligi.

- Mislim da svaki rukometaš teži tome da zaigra u bilo kojem bundesligaškom klubu, a pogotovo u nekom koji ima aspiracije biti u Top 5 klubova u Njemačkoj. Kad dođeš do toga, onda je to velika stvar i ispunjenje jednog dječačkog sna. Rekao sam da ću kad-tad proći kroz Bundesligu, da će me put sigurno odvesti tamo, a dogodilo se i ranije nego što sam očekivao. Drago mi je zbog toga, mislim da samo dobro mogu iz toga izvući.

Sport mi je u krvi

Nije ništa Jaganjcu u životu došlo slučajno. Iza njega su velika odricanja, apsolutno je posvećen sportu i rukometu, vodi računa o zdravoj prehrani i svim ostalim detaljima koji čine kompletnu sliku modernog sportaša.

- Ja sam tako odgajan. Iz sportske sam obitelji i meni je sport u krvi. Da nije bio rukomet, bio bi neki drugi sport. Jednostavno, imam takve gene i uživam to raditi. Uživam biti discipliniran, ni ne znam drugačije. Ja to ne gledam kao nekakvu obvezu, nego kao stil života. Blagoslovljen sam da mogu raditi ono što baš volim i za to sam još plaćen. Ne gledam na to kao na napor, nego mi je svaki trening uživancija. Pogotovo sad kad s 23 godine potpišem za takav klub, onda znam da sam radio kako treba, znam da je sve što sam dosad radio pravilno, jer sigurno ne bih došao do te razine da nisam išao pravilnim putem.

Dakako, njegova misija u Našicama nije završena, preostalo je odigrati drugi dio polusezone u domaćim natjecanjima i Europskoj ligi.

VLADO KOS/CROPIX

- Naravno. Predsjednika Ergovića sam obavijestio da sam potpisao za Löwen, prije i za Kielce, jer taj gospodin to doista i zaslužuje. Bio je ekstremno korektan prema meni, sve što je dogovoreno klub je i ispunio, pa i više od toga. Kao igrač sam stasao u Nexeu i na tome ću im biti vječno zahvalan. Međutim, nisam još tamo završio posao, a Ergoviću sam rekao da ne mora ništa brinuti, da ću do zadnjeg dana u Nexeu davati 150 posto, bez obzira na to kamo idem kasnije, jer to zaslužuju i klub i obitelj Ergović zbog svega što sam dobio u klubu, a ja drugačije ni ne znam.

Hrvatska uvijek u vrhu

Ipak, prvo je na redu reprezentacija Hrvatske...

- Veselim se ovom okupljanju. Bit će nas puno mladih, kasnije će nam se pridružiti igrači iz Bundeslige. Bit će lijepa atmosfera, puno mladosti i iskustva, a taj miks najčešće izrodi dobre stvari. Veselim se, reprezentacija je uvijek uživancija i čast, tako će biti i sad.

Što može Hrvatska na Euru?

- Ne treba biti lažno skroman, ne treba govoriti da se treba boriti pa što bude. Treba stvarno dati sve od sebe da budemo u polufinalu, među najbolje četiri reprezentacije u Europi. Hrvatska je uvijek bila u europskom i svjetskom rukometnom vrhu i mi uvijek moramo ciljati na visoke stvari da bi došao rezultat - jasno poručuje Halil Jaganjac.