Berlinski Füchse u nedjelju je prvi puta postao prvak Njemačke i na vječnoj listi Bundeslige, koja se igra od 1967. godine, priključio se klubovima koji su dosad osvajali naslove, njih 15. Rekorder je Kiel s 23 naslova, a klubovi poput Polizei Hamburg, Berliner SV, Wallau, Leutershausen više barem u ondašnjem obliku nisu na mapi.
U ligi je igralo 95 klubova u povijesti, a samo tri nikad nisu ispadala: Magdeburg, Wetzlar i Lemgo. Kvaliteta današnje razine počela je od 2007. godine kada je prvi veliki sponzor postala Toyota, koja je samu ligu popratila s 2,3 milijuna eura, što je u ono vrijeme bilo silno važno. Nakon toga imena su se mijenjala, DKB, pa Liqui Moly i sada je Daikin. Sa sponzorima došli su i najbolji svjetski igrači i danas je to najbolja liga svijeta. Mnogi naši igrači osvajali su naslove, sada Štrlek, prije toga Duvnjak, Dominiković, Lacković, Vori...
Ona ima svoje rekordere. Najbolji strijelac iste svih vremena je Danac Hans Lindberg s 3011 golova, rekorder jedne sezone je s 324 gola 2000./‘01. Korejac Kjung Shin Yoon, drugi igrač koji je prešao magičnu broju 300 golova u sezoni je s 301 Marko Grgić, koji je ove sezone nosi dres Eisenacha, a dogodine će Flensburga. Od aktivnih strijelaca na drugom mjestu je naš Domagoj Duvnjak s 1669 golova, iza Kaia Hafnera koji nosi dres Stuttgarta i prvi je s 1911 pogodaka.
Jedan je Hrvat u povijesti bio najbolji strijelac Bundeslige: Zdravko Miljak 1984. u dresu Günzburga. Prvak Njemačke s Wallauom bio je Velimir Kljaić 1992, Zvonimir Noka Serdarušić s Kielom je 11 puta bio prvak Njemačke i to je i danas rekord Bundeslige. Igrač s najviše nastupa je vratar Carsten Lichtlein, čak 720, a od igrača u polju to je sa 593 nastupa legendarni ljevak Volker Zerbe.
Zbog sve te velike i duge povijesti, rukometna Bundesliga je posebnost ne samo njemačkog nego i rukometnog sporta uopće. Pa zato taj naslov Füchsea ima veliki značaj.
Jaron Siewert sa samo 31 godinom doveo je Lisice na tron i kaže:
- Sve je to još uvijek potpuno neopisivo. Nevjerojatno sam sretan i ponosan na cijeli klub, cijelu momčad i sve uključene. Razgovor na poluvremenu bio je prilično analitičan i usredotočen na sadržaj, jer gubili smo četiri razlike i nije izgledalo dobro u Mannheimu. Što sam rekao? Rekao sam da ne možemo ovako završiti sezonu i sve baciti. Napravili smo nekoliko promjena, momčad je sjajno reagirala, pojačala obranu i to je bilo odlučujuće. Naravno, brzi tempo je naša konstanta od koje ni jedanput nismo odustali.
Posebno sretan je bio generalni direktor Bob Hanning, čovjek oko kojeg se gradio njemački prvak sve protekle godine.
- Nisam još shvatio da smo uspjeli, trebat će vremena. Posljednja utakmica je bila kao 60 minuta operacije umnjaka bez injekcija. To je bilo stvarno teško. Nismo mogli iskoristiti svoje vratarske vještine, nismo imali kontrolu nad obranom. U prvih 30 minuta praktički se mogla osjetiti napetost. U drugom poluvremenu to je bila čista ljubav i razmišljanje o tome što možemo učiniti i za što se zalažemo. Momčad se briljantno nosila s tim.
A sportski direktor, legendarni Stefan Kretzschmar, je zaključio:
- Moji osjećaji su mješavina radosti, zadovoljstva i olakšanja. Nevjerojatan pritisak je pao nakon pobjede. Nevjerojatno sam ponosan na ovu momčad, na ovaj klub. Način na koji su se danas nosili s tim u drugom poluvremenu bio je impresivan.
Berlin je nakon dugo godina zbog rukometa bio na ulicama. Posljednji puta to je bilo 1964. godine kada je prvak bio Berliner 1892 SV. Tada se još nije ni zvala liga današnjim imenom, a bilo je prije 61 godinu.
Komentari (0)