Ovo su lige koje zaslužuju puno veći respekt u Hrvatskoj, bez njih možemo - ‘zatvoriti dućan‘

Skromna - u granicama mogućnosti - je domaća rukometna liga i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. No, koliko god teško živi, u njoj se stalno nešto događa i to nešto je jako važno za budućnost hrvatskog rukometa. Priča koju smo pričali prije deset godina je ista. Stvara se, ali uglavnom se ne može zadržati, pa odlasci, pa opet stvaranje, pa opet mladi u prvom planu. Kao i u društvu, i tu se izgubila ona zlatna sredina koja je nekad davala drugačiju kvalitetu. Mladost je dominantna, mladost uvijek nosi puno, ali mladost je mladost. Uči, traži se, oscilira, treba podršku, ali do nje je nekad jako teško doći, jer onih koji bi kao stariji pogurali priču više nema previše. Nađe se, no sve te lige više djeluju kao juniorske, nego kao seniorske u mnogo stvari. I zbog svega toga takve lige zaslužuju puno veći respekt hrvatskog sporta u cjelini, jer bez njih se može zatvoriti "dućan".

I ove sezone imamo sjajnih primjera. Kod rukometaša se izdvaja Čakovec koji se ove sezone vratio u elitni razred te odmah na premijeri izborio nastup u Ligi za prvaka u kojoj nastavlja igrati jako dobar rukomet. Drugi segment te sjajne međimurske priče je činjenica da su tribine čakovečke dvorane uvijek pune do posljednjeg mjesta, da se navija za svoj klub, što je za takvu ligu ogroman kompliment. I treća stvar koja je jako važna u tom Čakovcu igraju neki jako zanimljivi klinci, kao Tin Baković i Tin Topić, prvi vanjski, drugi krilo, obojica samo sa 21 godinu već su nositelji svoje momčadi i to je najbolji dokaz da Josip Borković radi dobar posao, ako već često spominjemo trenere.

Sesvete su postale stabilni treći klub u Hrvatskoj, tamo je nositelj igre 18-godišnji Josip Tomić koji već igra i Europu. Pa recimo, Poreč koji se teško miče naprijed, ali uvijek nešto nudi. Primjerice, 21-godišnjaci u sastavu Ilije Lovrinovića su Marko Bajan i Leon Rušnjak na krilima, vanjski igrači Nikola Ivanković i uz njega 20-godišnji Sebastiano Boka. Tu je pivot Luka Malinarich, isto 21 godina. Mladen Prskalo u prvi plan u Zametu gura Roka Markotu (21), odličnog srednjaka. Kada saznamo kako sav taj potencijal zbrinuti, a da to nisu nužno Zagreb i Nexe, imat ćemo rast koji ova liga može ostvariti. Ali kada? Valjda nećemo pričekati da i ta mladost nestane, valjda, makar već godinama traje ista priča.

U ženskom rukometu dominira Podravka, ima europske uvjete. Drugi nemaju, ali imaju ono nešto kao i spomenuti rukometaši. Sjajno radi Ivan Jerković u Pločama, uz njega rastu tri vanjska dragulja - Iva Bule, Nina Burđelez i Antea Jerković. Lokomotiva je krenula od nule i u njoj rastu - kao prve do Podravke - vratarka Nika Kraljević (18), Ivana Fratnik, kružna napadačica Veronika Babara (po 19 godina), vratarke Lea Zetović i Ema Novosel (po 20 godina), te srednjakinja Iva Zrilić (21). Svaka čast na strpljenju i trudu Vedranu Krkaču.

Ljubo Vukić također odlično radi u Splitu koji može ponuditi Anu Lovrić (dk, 19) i Anu Fradelić (dv, 20), pa u Zametu, uz Matea Hrvatina, stasa Nikolina Pleša (lv, 21), legendarni Cajo, Vladimir Canjuga primio je nagradu za životno djelo u Ivancu, dok radi kao da je startao jučer i Koka zbog njega izgleda dobro, tamo stasaju po programu učitelja Tara Đelekovčan, vanjska kojoj je 20, te Lana Jurina, desno krilo sa samo 19 godina.

To su udarne igračice lige i sastava. I pred njima je isto pitanje. Kada saznamo kako sav taj potencijal zbrinuti, a da to nije nužno Podravka, ponuditi im razlog da igraju rukomet ozbiljno, imat ćemo rast koji ova liga može ostvariti. Bolje ikad, nego nikad, makar čekanje već traje dugo u predugo i osjeti se baš na reprezentaciji koja je uvijek perjanica.

Puno toga dobrog ima na domaćim terenima, ali pomoći sa strane uglavnom nema. Ali ono što se može, rukomet sam sebi mora dati do značaja i promovirati se, te na taj način pokrenuti stvari u svoju korist. Dok god čeka da mu netko pomogne, neće se maknuti s mrtve točke.