‘Dagur će sada morati pokazati je li taj, a imamo igrača koji je nas je spreman odvesti jako daleko‘

Kada suci označe početak utakmice između Hrvatske i Bahreina sve što je do tada bilo postat će nevažno. I to što već godinama nemamo medalju s velikih natjecanja, ili zašto nas prvi naš inozemni izbornik u povijesti, Dagur Sigurdsson, još uvijek nije uspio uvjeriti da je on taj, te imamo li doista igrače sposobne postići veliki rezultat? Naše će reprezentativce dočekati krcata Arena u kojoj će svaki naš navijač očekivati pobjedu, koju bi doživjeli kao najavu Svjetskog prvenstva na kojem će Hrvatska otići daleko.

Legendarni Petar Metličić sve to dobro zna. I kako se pobjeđuje, kako se osvajaju najveće medalje, kako je igrati SP u svojoj zemlji, pred krcatim tribinama koje su neizmjerna podrška, ali s kojima dolazi i strahoviti pritisak s kojima nije lako živjeti iz dana u dan.

- Pitaju me mnogi kakva je naša reprezentacija, a ja ne znam što bih im rekao. Obično kažem kako nitko ne zna koliko doista vrijedimo, pa ne mogu to ni ja znati. Već sam neko vrijeme dojma da uopće nismo loši, da imamo jako zanimljivu i potentnu momčad, ali nedostaju nam rezultati koji bi to potvrdili i koji bi promijenili nešto u našoj svlačionici, dali joj neophodno samopouzdanje i vjeru da smo dobri - otvoreno će Petar Metličić.

- Međutim, optimističan sam uoči SP-a, doista jesam. Rekao bih da imamo dosta mlađih igrača koji sada već u nogama imaju dva ili tri velika natjecanja pa imaju i potrebno iskustvo. K tome, igramo pred svojim navijačima, dvorana će biti krcata, euforija će dečke pratiti na svakom koraku, a sve to donosi poseban naboj i energiju s kojom možeš izvući sve što imaš u sebi. Hrvatska je prepuna unutarnjih rezervi i očekujem da će one sljedećih dana eruptirati.

RONALD GORSIC Cropix

Bahrein se čini kao dobar izbor za prvu utakmicu?

- Mislim da općenito imamo dobar ždrijeb, suparnike od kojih smo realno bolji, a da bilo koga podcjenjujem ili da nas precjenjujem. Naravno da jamstva nema, ali dečki moraju biti svjesni da javnost od njih očekuje jedan kompletan turnir, s dobrim igrama i rezultatima. Vrijeme je da se naša momčad definira, da svi koji pomnije pratimo rukomet imamo čvrst stav o tome što oni mogu, a što ne mogu. Ponovit ću, i mlađi igrači sad već imaju u nogama nekoliko velikih natjecanja i navijači s pravom očekuju turnir na kojem će pokazati jesu li samo veliki talenti, ili su izrasli u igrače sposobne nešto napraviti.

Metličić i njegova sjajna generacija igrali su Svjetsko prvenstvo u Areni još 2009. Osvojili su srebrnu medalju, posrnuli su tek u finalu protiv fenomenalnih Francuza. Kako je vama bilo igrati doma? Znamo da je euforija s jedne strane velika, ali s druge i pritisak ogroman?

- Igranje pred svojim navijačima je predivno iskustvo, nezaboravno. Doma si, od jutra si okružen domaćim ljudima kojima već u pogledu vidiš da su u euforiji, uvjereni da ćemo pobijediti u svakoj utakmici. Čuješ puno više toga, čitaš puno toga... U dvorani je delirij čim izađeš na zagrijavanje. Nas je sve to nosilo, te nije bilo govora o nekakvoj tremi ili pritisku. Samo što smo mi 2009. već bili iznimno iskusna reprezentacija, koja je osvajala zlata i medalje u kontinuitetu. Današnjim dečkima će s te strane biti daleko teže, jer nisu ništa osvojili, jer nemaju sposobnost izaći na teren uvjereni da će dobiti utakmicu samo zato što su realno kvalitetniji. Mi smo znali da ćemo slabije od sebe uvijek pobijediti, čak i ako odigramo i malo slabije, posebno kad su važne utakmice. Mi smo imali pobjednički mentalitet, samopouzdanje i rutinu. Današnja generacija to tek treba dobiti.

Reprezentacija koju vodi Dagur Sigurdsson nema ni obrambeni identitet. Imamo sjajne golmane, a loše igramo obranu. Kako to objasniti? Manjak ‘mišića‘, iskustva, ili karaktera?

- U rukometu su neke stvari vrlo jednostavne - bez snažne obrane nemaš se čemu nadati. Vjerujem da je to svima jasno. Zašto nismo bili dobri u obrani? Dagur je puno rotirao, tražio rješenja, ali nije uspio dobiti konstantu, pravi ‘kostur‘ obrane. Samo su dijelom u pravu oni koji tvrde da je obrana voljni moment, ali ako nemaš lateralnu pokretljivost, ako ne prepoznaješ navike suparnika koji te napada, ako nisi u stanju stati ispred njega i reći mu "e, danas nećeš proći", onda nisi u stanju biti na visokoj obrambenoj razini. Mi smo uživali igrati obranu, trošili smo se do zadnjeg atoma, trgali, tukli... Mečevi s Francuzima bili su toliko puta opjevani, tukli su oni nas, ali i mi njih. Dinart i ja smo pet godina bili suigrači, prijatelji, ali kad bi stali jedan nasuprot drugoga, tih 60 minuta bi sve zaboravili. Takvi momenti iz igrača izvlače baš sve što imaju u sebi, ali do takvih momenata treba doći, oni se stvaraju kroz rivalitet, kroz velike utakmice, borbe za finala i medalju, a današnja generacija sve to nije prošla. I to je naš objektivan problem. Treba ovoj momčadi neka ‘iskra‘, trenutak u kojem će se nešto dogoditi, što će ih pokrenuti, osloboditi, očvrsnuti...

JOSKO SUPIC/CROPIX Cropix

I naši suparnici su vas gledali drugačije nego što gledaju današnje hrvatske reprezentativce?

- Francuzi ili Danci nikad neće podcijeniti Hrvatsku, to ne dolazi u obzir. Međutim, vjerojatno nas čekaju s malo više opuštenosti i samopouzdanja, jer nas nema u završnicama velikih turnira. Tako to ide u sportu. Ovi dečki ne smiju imati na leđima teret naših uspjeha, jer nema smisla na bilo koji način uspoređivati vremena i generacije. Međutim, moraju shvatiti da su oni ti koji moraju prvi vjerovati u sebe i svoj rukomet, jer to je preduvjet da bi pobjeđivao u serijama i stekao respekt svih. Rekao sam već da su utakmice za medalje te koje te do kraja definiraju kao vrhunskog igrača i za to nema alternative. Ovako nas poštuju, ali nas se ne boje, koliko god znaju da smo talentirani.

Kako ste doživjeli rad Dagura Sigurdssona?

- Opet ne znam što bih rekao. Poznajem ga već godinama, igrao sam protiv ekipa koje je on vodio. Uvijek su one igrale dobar rukomet i imale rezultat. Mi još s njima nemamo ni prepoznatljivu igru ni rezultat. S druge strane, mi smo poznati kao nestrpljiv narod, mislili da će Dagur sve promijeniti preko noći - a u sportu se takve stvari rijetko događaju. Na igrama u Parizu sam očekivao više, imali smo dosta vremena za pripreme i uigravanje. Nažalost, ostali smo i tamo potpuno nedorečeni, bez očekivanog iskoraka.

Ostali smo jako razočarani?

- Mogu se složiti s time, bili smo razočarani. A ne mogu iz sebe izbaciti dojam da smo usprkos svemu tome mogli do završnice. Njemačka je na koncu uzela medalju, a mi smo je pobijedili, potpuno nadigrali. Za mene Njemačka dugo nije imala lošiju generaciju, neusporedivo manje potentnu od one protiv koje smo mi igrali u Ateni 2004. Ako takva Njemačka može do medalje, zašto ne možemo mi koji smo po meni sigurno igrački potentniji? Bole te sve te činjenice, spoznaja da imaš veliki potencijal, ali zbog nečega teško dokučivog nisi ga u stanju na pravi način prezentirati.

Od tada je prošlo samo pet mjeseci, što smo u međuvremenu mogli promijeniti?

- Nešto smo mogli naučiti, nešto smo sigurno naučili. Kako god, Svjetsko prvenstvo će puno toga pokazati. Mislim da je svima jasno da više nema skrivanja ili traženja alibija. Sigurdsson nam mora pokazati je li taj ili nije. Sad nas već dobro poznaje, mogao je dobro spoznati sve naše slabosti i raditi na tome da ih otkloni. Imamo nekih problema s igračima, šteta je što nema Mandića, ali generalno smo kompletni, iznimno talentirani i još igramo doma. Znam da će pritisak biti jako velik, baš kao i očekivanja. Neće Daguru biti lako, ali imamo u reprezentaciji doista igrače s velikim potencijalom, treba ih posložiti i pronaći način da izađu na teren kao pobjednička momčad. Moj je osjećaj da će se ta "eksplozija" dogoditi...

Sigurdsson je izbornik, Duvnjak kapetan i vođa, ali tko bi po vama trebao na samom terenu biti taj koji će igrama raditi najveću razliku?

- Za mene je to neupitno Ivan Martinović. Već je dugo svjetska klasa, a rekao bih da je sazrio u punom smislu te riječi i da je spreman i sposoban voditi Hrvatsku na terenu kroz kompletan turnir. Odlično igra u Bundesligi, ne boji se, a ima fenomenalan napadački arsenal, prilagodljiv je svim obranama i situacijama. On je posljednjih godina i bio naša najveća konstanta, ali sad i od njega očekujem dodatni iskorak. Vrijeme je da i Martinović i nekolicina njegovih suigrača pokažu zašto svi mi toliko vjerujemo u njih.

Završna prognoza?

- Pustite prognoze... Bit ću sasvim jasan - četvrtfinale je rezultat koji moramo ostvariti, a dalje će sve biti potpuno otvoreno. Sve ispod četvrtfinala bio bi novi veliki podbačaj...