Hrvoje Horvat

 ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix
PROPUŠTENA PRILIKA

Gdje su rukometaši? Nema ih, nisu se ni sastavili! A kad se bude plakalo da fali vremena za isprobavanje...

Nema nas u Alžiru, na natjecanju koje nam je itekako moglo dobro poslužiti.
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 28. lipanj 2022. 06:10

Turnir na Mediteranskim igrama uvijek je zauzimao posebno mjesto u hrvatskom rukometu. Kada smo 1993. prvi puta nastupili u francuskom Nimesu i kada nam je medalje uručio sam Juan Antonio Samaranch, samo smo naslućivali u što se ta priča može pretvoriti. Kada je Josip Milković 2001. u Alžiru s Ivanom Balićem prebio Francuze sa Jacksonom Richardsonom, malo je tko mogao pretpostaviti da bi se ta priča mogla pretvoriti u najuspješniju u hrvatskom rukometu ikad. A 2018. je od zlata u Tarragoni, koje je osvojio Lino Červar, s razlogom napravljen pravi spektakl, jer su iz te mlade selekcije koja je nastupila došli Marin Šipić, David Mandić i još mnogi koji će kasnije biti više od mediteranskih reprezentativaca...

image

Ivano Balić i Jackson Richardson

ATTILA KISBENEDEK Afp

Dobra konkurencija

Četiri zlata su naši rukometaši osvajali na Mediteranskim ugrama, igrali u šest finala čak, a sada nas nažalost nema u Oranu. Moramo konstatirati - prava šteta, jer u trenutku kada se mlada generacija formira prema 2025. kada ćemo biti domaćini Svjetskog prvenstva, kada više nije realno čekati Duvnjaka, Karačića, Čupića, Musu... Kada nam trebaju profili igrača na crti, na vanjskim pozicijama, kada smo samo na posljednjem Euru u Mađarskoj iskoristili čak 30 igrača kao dokaz da širinu kadra i te kako imamo i da tako nešto mladom igraču koji ima stvarnu ambiciju može biti samo izazov.

E, nas sada nema u Alžiru, nismo uspjeli sastaviti reprezentaciju za Oran gdje bismo imali i te kako dobru konkurenciju, idealnu za odrastanje snaga za neka buduća vremena. U Oranu nastupa deset reprezentacija, deset dobrih reprezentacija. Došle su tri najbolje afričke koje se pripremaju za kvalifikacijski turnir u Egiptu za nastup na SP 2023. u Poljskoj i Švedskoj. Predvode ih uvijek jako dobri Egipat, doći će uvijek dobri Tunižani, Alžir je domaćin. Ako ćemo se mjeriti po onima kojih nema, reći ćemo da nisu došli Francuzi, ali je Španjolska s nizom mladih igrača koje vodi Rodrigo Renonnes, nekada igrač Teke koja je igrala finale Kupa prvaka sa Zagrebom. U toj Španjolskoj su brojni prvoligaški igrači, među njima četiri igrača Barcelone od kojih je Soler već ove sezone igrao Ligu prvaka. Došla je Makedonija predvođena s Kirom Lazarovom na klupi za koju igraju Kižić, Gogov, Jagurninovski, Kostevski, Serafimov, sve igrači s iskustvom europskih natjecanja, Srbiju predvodi Tony Gerona, za nju igraju vratari Bomoštar i Jandrić, Vorkapić, Borzaš, Vignjević, Zagrebov Milić... Sloveniju je doveo Uroš Zorman s mladim igračima euro iskustva Tajnikom, Kljunom, Mazejom, Sikošekom Pelkom, došli su Grci kod kojih su se pojavili jaki AEK i Olympiacos, koji su u kvalifikacijama za SP pomeli Bosnu i Hercegovinu, Talijani koji su u istima namučili Sloveniju...

image

Ivan Čupić

ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix

Sasvim dobro društvo da bi se neke stvari vidjele, isprobale i da bismo u budućnost ušli s jasnijom slikom o mogućnostima. No, nažalost nas u Oranu nema, makar je bilo prostora da se i, uz mlade selekcije koje su na velikim natjecanjima, formira momčad koja bi to mogla iznijeti bez imalo problema.

Preklapanje natjecanja

Propustili smo priliku to iskoristiti i sada ćemo za tako nešto imati samo kvalifikacijske mečeve za Euro 2024. godine, a službene utakmice uvijek su manje idealne za takvo isprobavanje. Rezultat kakav god da bio u Oranu ne bi bio presudan, jer moguća medalja čak i nema neku posebnu težinu, ali povijest govori da su nam ti mediteranski turniri uvijek dali jako puno i da ih nije poželjno preskakati. Jer, jednom kada budemo plakali da nam nedostaje vremena za isprobavanje i traženje, trebat će se sjetiti i ovoga.

Mnogi će reći da se ovo natjecanje preklapa s nekim natjecanjima mladih i da nam zbog toga kvari planove, ali ima dovoljno igrača koji to bez problema mogu iznijeti, u što smo se mogli uvjeriti po pozivima u posljednje vrijeme. Sada je tako kako jest, a što će donijeti budućnost vidjet ćemo. Ona nam nosi kvalifikacije za Euro 2024. protiv Grčke doma i Belgije vani u listopadu, pa nakon njih SP u siječnju 2023. koje će biti kvalifikacijsko za Olimpijske Igre u Parizu, pa nakon toga nastavak kvalifikacija u kojim ćemo se uz Belgiju i Grčku sudariti i s Nizozemskom...

Dvadesetak igrača koji su mogli ići...

Teško je prihvatiti da nismo mogli sastaviti rukometnu reprezentaciju za nastup na Mediteranskim Igrama. Sezona jest duga i preduga. Mnogima je bila produžena europskim naporima nadodanim na klupske domaće obveze, mnoge su ozljede rušile kroz tešku sezone i treba im odmor da se u kompletu resetiraju za sljedeću, a bilo bi suludo utapati najjače snage nekim turnirom od koje one same ne bi dobile ništa.

No, grubo smo zagrabili po mogućnostima i napravili selekciju koja bi imala i te kako što reći na Mediteranskim Igrama. Imamo čak i trenere koji su takvu neku akciju kao mediteranski izbornici mogli odraditi bez imalo problema. Recimo, bez rukometnog posla su trenutno Slavko Goluža ili Vlado Šola.

Recimo, izbor bi bio ovakav: Vratari Mandić, Kuzmanović, Herceg, ako varaždinac Herceg ne može zbog mlade selekcije, recimo Budalić koji ide u bundesligaški HSV ili Perić iz Sesveta. Na lijevom krilu Ćavar, Godec i Čakarić, na desnom Glavaš, Matanović, Perić ili Kraljević. Na crti bi jako zanimljivo bilo vidjeti tandem Pribetić - Grahovac, pa još na njih za obranu i dvometraša Račića. U vanjskoj liniji lijevo su mogli Ivanković iz Celja, Severac iz Nexea, Hršak iz Sesveta, u sredini Vistorop, Markušić i Sirotić, desno Klarica, Maraš, Manci Mičević, Bura ili Krešić. Nije to malo, a od njih dvadesetak sigurno bi neki pokazao preporuku za seniorsku momčad.

Linker
19. travanj 2024 06:31