Raspale se i protiv Japana, Hrvatska završila skupinu sa sva tri poraza

HRVATSKA – JAPAN 19:25 (10:10)

HRVATSKA: Bešen (3+1), Zetović (1); Šimara 3, Burić 2, Šenvald 2, Barišić 3, Milosavljević 2 (1), Malec, Vuković, Babara 2, Prkačin 1, Petika, Bule 2, Zrilić, Pavlović 1, Vuljak 1. Izbornik Ivica Obrvan

JAPAN: Kametani (15+1), Shimoya; Yoshidome, Akiyama 5 (2), Gray 5 (1), Sasaki 3, Aizawa 8 (1), Nakayama 4, Hatsumi, Ishikawa, Kinjo, Matsuura, Ohmatsuzawa, Okada, Ryu, Sahara, Ueshima. Izbornik Morten Soubak

SEDMERCI: Hrvatska 4 (1), Japan 6 (4)

ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta (Babara 18, 45, Šenvald 53), Japan 6 minuta (Gray 23, Kametani 26, Sasaki 60)

IGRAČICA UTAKMICE: Natsuki Aizawa

Hrvatska nije prošla skupinu na SP-u u Rotterdamu i igrat će po prvi put u povijesti President Cup, u kojem će joj protivnici u skupini biti Urugvaj, Paragvaj i Iran. Sve je palo u vodu na startu drugog dijela, slabosti za koje smo znali nismo uspjeli sakriti ni protiv Japana. Realnost nije dobra.

Japan je bio susret odluke, hoćemo li u drugi krug po skupinama, što je bila više želja nego realni cilj, ili ćemo u President Cup prvi put. S obzirom na jedan gol bolju gol-razliku od Japana u prva dva kola, nama je za prolaz bio dostatan i bod. Zanimljiv odabir sudaca za ovako važan susret, iz moćnog rukometnog Urugvaja. No, danas nema više iznenađenja.

Nije plakanje, ali što znače urugvajski suci samo na dvije sitnice. Japanski pasivni napad ne postoji, a udarac laktom u glavu Šimare nije čak ni isključenje, a trebao je biti izravan crveni karton. Sitnica.

Igralo se u našem ritmu, nismo pustili Japanke u trku. Napad nije bio savršen, ali nije davao previše prilike Japanu, a na našu postavljenu obranu Japanke nisu bile tako moćne. Princip je bio da ostanemo plitko, bez izlazaka, pa ako protivnice puknu izvana, tu je Bešen…

Izgledalo je obrambeno pristojno, makar je bilo ispadanja koja je najbolje koristila Aizawa, motor igre Japana. Veći problem, kao uopće na ovom SP-u, bio je napad, promašili smo dva čista zicera Burić i Šimara, pa dva penala Barišić i Milosavljević. Da smo samo to pozabijali, imali bismo prednost u prvom dijelu. No, to je boljka, znali smo. Morali smo rotirati. Barišić je imala dobar realizatorski ulazak s vanjske pozicije, ali trebalo je izdržati, pa je pomagala Bule. Imali smo utakmicu u ritmu koji smo htjeli, ali nismo to uspjeli realizirati u prednost u prvom dijelu, makar smo dvaput imali po dva razlike, loptu za tri, no Japan se oba puta uspio izvući.

Napad nam je nastavio biti problem, Kametani je počela braniti, Pavlović i penal. Japan je igrao 7 na 6 da bi riješio našu plitku obranu i prvi put poveo dva razlike (11:15) na startu drugog dijela. Obrvan je morao pozvati time-out, tu je već postalo vrlo opasno. Pokušao je Obrvan sa Zetović podići obranu, ali nije bilo realno. Jedino što smo mogli je čekati greške Japana.

No, najteže je bilo ne dočekati svoje, a bilo ih je u izobilju. Ušli smo u posljednjih deset minuta sa -4 i to nije zvučalo nimalo optimistično. Na gol se vratila Bešen. Probali smo što se moglo, ali se nije moglo ništa. Aizawa nam je radila što je htjela, nismo ni obranom više mogli parirati. Kametani je, kako to inače biva, počela braniti sve. I na kraju smo se raspali i protiv Japana. Nada je postojala, ali je bilo nerealno očekivati da s devastiranom reprezentacijom možemo napraviti bilo kakav dobar rezultat.

Zabili smo Japanu u drugom dijelu 9 pogodaka. Malo se tu može što dodati. Ako je škola OK, ali možda tu ima i selekcije... Valjda ćemo dobiti sve u President Cupu. Tu smo favoriti.