Hrvatska izgleda jako dobro. Imamo dvije jako talentirane generacije koje tek izlaze na scenu

Dobro izgleda Hrvatska i Nenad Šoštarić može ostaviti tim kao rijetko koji trener kod nas. Hrvatska ima veliki potencijal, ima u ovom trenutku roster s barem dvadesetak igračica koje u svakom trenutku mogu zaigrati u najdražem dresu. Ne ovisimo o jednoj ili dvije igračice, premda nisu sve iste i neke su nam posebno važne. Ali imamo izbor, građen godinama, imamo dvije vrlo talentirane mlade generacije koje tek trebaju izaći na veliku scenu, imamo čak i igračica koje su mogle biti tu, ali nisu zbog bolesti i ozljeda. I to je ogroman kapital za onoga koji sutra sjedne na Šoštarićevo mjesto.

Karlovac je bio šala mala, jer Grčka nije protivnik koji bi iz tima izvukao maksimum. Njihovi pojedinačni bljeskovi više su rezultat naše opuštenosti, nego njihove snage. Ono dobro za primijetiti je borba za deset razlike, što je bila neka granica zbog koje je obrana na kraju djelovala odlično, a to je dokaz da je Grčka mogla pasti i s 20 razlike da je trebalo. Ono, što je za primijetiti da ćemo prema SP koje slijedi u Švedskoj imati još dosta posla, jer neke stvari treba doraditi.

To se prvo odnosi na brzinu vanjske linije, samim tim i djelovanjem istih igračica u obrani (spor izlazak u blok), a odnosi se i popunjavanje tima, jer smo opet dobili jednu novu igračicu koja izgleda jako dobro, premda je evidentna bila trema kod Mije Brkić koja će definitivno biti zamjena za Anu Debelić na predstojećem SP-u.

Za rukometašice se kao i za rukometaše traži karta više i to je sjajna stvar za rukomet. Lijepo je vidjeti da ih prepoznaju

To se kod nje vidjelo po detaljima, odmah je stala u sredinu obrane, odmah je izletjela u polukontru u kojoj nije dodavala, već išla direktno na gol, a to je osobina igračica koje nešto žele i nešto mogu pokazati i rade u vrhunskim klubovima. Treba znati da je prvi puta bila u ovom okruženju i da joj je to nagrada za odlične igre u dresu Metza koji igra Ligu prvaka.

E sada, u tom timu u Karlovcu nisu bile Debelić, Ježić, Blažević, Kapitanović, Barišić, Burić koja isto spada u tim, u koje bi mogle spadati i Franušić i Guskić i Malec i Prkačin i Mamić, a da mlade generacije pri tome ne spominjemo. To je velika stvar za onoga tko bude nasljednik Nenada Šoštarića. Ne treba ništa novo smišljati, samo treba ustrajati u ritmu koji je postavljen svih proteklih godina.

Karlovac je lijepo napunio dvoranu. Za rukometašice se kao i za rukometaše traži karta više i to je sjajna stvar za rukomet. Lijepo je vidjeti da ih prepoznaju, da se igračice slikaju s navijačima nakon utakmice, potpisuju autograme. Toga nekad kada je riječ o ženskom rukometu nije bilo, a sada je postalo normalno nakon one bronce na Euru 2020. godine, koja ne mora biti zadnja medalja koju smo osvojili, jer ova generacije ako vjeruje u sebe može učiniti svašta. Kriterije znaju i njih se moraju držati, jer imali smo primjere i da se ne drže, pa nije rezultat bio kakav su mnogi zamišljali. Sve ima svoje.

Slijedi nam Cazin, utakmica protiv BiH. Sve manje od Grčke bilo bi neočekivano. Treba to odraditi maksimalno ozbiljno i s četiri boda dati gas u ovim kvalifikacijama u kojima će Rumunjska za ovaj tim, realno, biti jedini pravi izazov.