Hrvatska je podcijenila Gruziju! Ovakvi nećemo proći skupinu, neke stvari su nedopustive, a suđenje je - sramotno

Budimo kratki i jasni – podcijenili smo Gruziju. To nije bilo ni dobro, ni pametno, to nema veze ni sa kakvom taktikom, to je isključivo bila glava. I to nam se nije smjelo dogoditi. Sretno smo prošli, jer je Gruzija od onih selekcija koja takve stvari još uvijek ne zna naplatiti. Igraju lijepo, atraktivno, ali ih zbunjuju banalnosti kao naša obrana 5-1 na koju su išli odgovarati individualno i u tome napravili greške koje su nas poveli do pobjede. Hvala im.

Od čega početi. Obrana prespora, bez kontakta. Gruzijci jako dobri šuteri, ako im ne izađeš na vrijeme na ruku uvijek je veliki rizik koji otpada na golmane, a naši nisu imali dan za takva rješenja. Tskovrebadze i Kalandadze su izgledali jako opasno. Čim smo se malo ubrzali, bilo je bolje, ali kontakt je generalno nešto bez čega 6-0 obrana ne može funkcionirati danas. Kada suci ne prepoznaju pasivan napad, kada sviraju svaki kontakt napada i obrane, najbolje se digneš, zažmiriš i opališ, pa što bude. Gruziji je to velikim dijelim utakmice polazilo za rukom.

Drugi neprihvatljiv problem bio je naš napad. Po Sigurdssonu u ovom slučaju to je bio prvi. Ispadale su nam lopte. Fulali smo cijeli gol, nešto što je prošlo obranio je Tsintsandze. Tolika količina pogrešaka je nedopustiva i nema baš nikakvog opravdanja. Razlog da smo bili takvi je činjenica da smo bili mekani, na pola ruke, kao bit će dovoljno i to nam je zamalo došlo glave.

Gruzija nas je iskontrirala, Rustemov i Dikhamija nisu znali do nas da su tako dobri, makar taj ljevak Dikhamija ima strašnu ruku i djeluje iznimno zanimljivo. Bili su blizu, ali nisu znali na našu sreću to naplatiti. U takvim situacijama zna se dogoditi da se golman proslavi, ali se na sreću nas Tsinztsandze nije proslavio.

Nismo očekivali ovakav start, očekivali smo puno više mudrosti nakon ona dva poraza od Njemačke. Ne trebaju nam takve stvari. Nastavimo li ovako nećemo proći skupinu. Vrlo kratko i jasno.

Moramo se dotaknuti suđenja koje apsolutno nije nikakvo opravdanje za našu lošu igru, ali je sramota za EHF i nažalost tako se nešto dalo naslutiti. Ta njihova pravila da se u napadu svaki kontakt napadača i obrane svira faul su glupa, jer to je rukomet, a ne neki drugi sport. Osim Srninog probijanja u drugom dijelu, sve druge odluke i na našoj i na gruzijskoj strani bile su loše. Procjena pasivnog napada Gruzije još gora, baš će biti dobro čuti što će im reći EHF. U udaranju igrača u lice da ne govorimo, makar striktno piše da je isključenje, a treba recimo Srnu pitati što misli o tome. Pa onda predstava s VAR-om, kao nešto objašnjavaju, pa umjesto da zaštite Mandića od udaranja, kazne samo Srnu na čemu će im isti vjerojatno glavine čestitati. Ljudi na što to liči, to je Europsko prvenstvo.

To je bila velika opasnost koja nam je razbijala ritam u situaciji koju smo sami izazvali svojim pristupom. Na sreću izvukli smo živu glavu, ali više ovako – nećemo.

Dva pojašnjenja smo dužni zbog kratkoće nakon utakmica. Prvo, vratari su podbacili zato što nisu donijeli ništa ekstra. Njih dvojica su ekstra klasa, to je stvar koja je neupitna, pa su shodna i očekivanja od njih bez obzira što stoji činjenica da je obrana puno kriva za njihov ne baš dobar dan. Uostalom, nije ni Wolff bio ekstra protiv Srbije, makar je ekstra vratar.

Drugo, penale u cijelim pripremama pucaju Šoštarić i Glavaš, prvi onaj koji je trenutačno u igri, iza njega drugi. Sada se to protiv Gruzije nije dogodilo, Lučin je probao. Nismo bili dosljedni makar Glavaš u zadnje vrijeme nije briljirao, ali to nisu stvari koje se mijenjaju na utakmicama, posebno ne pod svaku cijenu. Ili biti dosljedan ili priznati pogrešku, nijedno nije sramota.