Hrvatska se mijenja: Ne možemo očekivati da će nas i dalje nositi Duvnjak, teško će to biti i Cindriću...

Danska (Herning), Švedska (Malmö i Kristinstad) i Norveška (Oslo) u siječnju 2026. godine bit će domaćini Eura rukometaša. Protukandidat je bila Švicarska, ali se njena kandidatura za 2026. povukla, spojila sa Španjolskom i te dvije zemlje bit će domaćini Eura dvije godine nakon Skandinavije.

Drugi krug po skupinama igrat će se u Herningu i Malmöu, završnica će biti u Herningu. U Norveškoj je domaćin trebao biti Trondheim, ali je zbog financijskih problema odustao i prenio domaćinstvo na Oslo.

Sigurni sudionici natjecanja su europski prvak iz Njemačke 2024. Francuska, te tri domaćina. Sudjeluju 24 reprezentacije, njih 20 doći će iz kvalifikacija koje počinju ovaj tjedan. Skupina u kvalifikacijama je osam, na Euro iz svake idu po dvije najbolje selekcije, ići će još i četiri najbolje trećeplasira. Tu je važno naglasiti da se tim trećeplasiranim selekcijama neće računati utakmice protiv posljednjeplasiranih iz skupina.

Već sada se zna da će Danska igrati u Herningu, Norveška u Oslui Švedska u Malmöu. Ako se kvalificiraju, Njemačka će igrati u Herningu, Farski otoci u Oslu i Island u Kristianstadu.

To će biti 17. Euro rukometaša, Hrvatska je bila na svih 16 do sada, s tim dosegom mogu se pohvaliti samo još Francuska i Španjolska. Euro je jedino natjecanje s kojeg nismo donijeli zlato, osvojena su po tri srebra i bronce, uz još dva polufinala.

Hrvatska je apsolutni favorit svoje skupine za odlazak na Euro 2026. godine. Tu Luksemburg i Belgija ne bi smjeli biti ozbiljni protivnici, dok bi utakmica koja će odlučivati o broju 1 biti s Česima. Hrvatska je daleko bolja od Češke, ali Češka je definitivno prvi protivnik naše selekcije za odlazak na Euro u Skandinaviju.

Loše smo igrali u Parizu, makar smo iz naše skupine bili jedini sudionici Olimpijskih igara. Loše smo završili i na posljednjem Euru u Njemačkoj nakon kojeg je otišao Goran Perkovac u na čelo došao Dagur Sigurdsson. Islanđanin je odlično počeo, kupio sve pristupom na kvalifikacijama za OI u Hannoveru, ali je nakon toga sve i razočarao u Parizu, pa svi s razlogom očekuju pomak naprijed. Hrvatska u ovom trenutku - koliko god bismo je mi željeli vidjeti tako - ne spada u europski i svjetski vrh. Za tako nešto će se trebati dokazati, jer posljednja medalja osvojena je 2020. na Euru u Stockholmu, posljednje zlato još 2004. u Ateni. Kada je preuzimao reprezentaciju, Sigurdsson je tvrdio da u momčadi vidi puno potencijala, da će mu smanjiti oscilacije i da će se željeti uključiti u europski vrh. Zasad nije uspio.

Ovo je početak novog olimpijskog ciklusa prema Los Angelesu koji je za četiri godine. U njemu nikako ne možemo očekivati da će nas nositi Domagoj Duvnjak, teško će to biti i Šoštariću i Cindriću koji će tada imati po 35 godina, Mihić će imati 34, preko 30 će biti i Šipić. To su stvari s kojima ćemo se morati baviti kroz vrijeme koje slijedi, kvalifikacije za Euro 2026. godine su prva takva prilika. Zato je svaka utakmica, svaka minuta, svako okupljanje dragocjenost u vremenu koje ostavlja jako malo prostora za nacionalne selekcije, makar su one i dalje ključni nositelji rukometa kao sporta. Možda je previše svake godine veliko natjecanja, možda ipak...