‘Hvala ljudima koji su dali život za Hrvatsku, da ih nije bilo ne bih mogao predstavljati svoju državu 20 godina‘

Hrvatski su rukometaši na Svjetskome prvenstvu igranom u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj osvojili srebrnu medalju. U finalu u norveškoj Unity Areni u Oslu bolja je bila Danska 32:26.

Od reprezentativnoga dresa oprostili su se naš kapetan Domagoj Duvnjak i Igor Karačić te na taj način zaključili veličanstvene karijere.

Posebno je emotivan bio Duvnjak koji će ostati upamćen kao jedan od najboljih rukometaša koje je Hrvatska ikada imala:

- Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti ovu medalju, pogotovo nakon svega što mi se dogodilo u 2. kolu. Hvala suigračima, izborniku, svima što su mi ovo omogućili, pa i generaciji koja me naučila što znači nositi ovaj dres. Predivan je dres, najljepši je dres, težak je dres.

- Odlazim ponosan, hvala ljudima koji su dali život za ovu državu jer da njih nije bilo ja ne bih mogao predstavljati svoju državu 20 godina. Veliko hvala! Odlazim sretan i ispunjen. Ostavljam reprezentaciju u dobrim rukama.

Osvrnuo se i na Dance.

- Veliko hvala Dancima. Odmaknuli smu mi se, žao mi je što Igora nisam pozvao. Osjećaj je onako, znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Bio je jako dug put, dao sam cijelog sebe u ovu reprezentaciju, za ovaj dres, odlazim ponosan.

Na što si najponosniji?

Najponosniji sam na to da mogu sresti bilo kojeg bivšeg suigrača i trenera i popiti s njim kavu. Predivne suigrače sam imao, predivne trenere, puno su me toga naučili. Život ide dalje. Rukomet nije samo Domagoj Duvnjak. Hrvatska je pokazala da se vratila u vrh. Izgubili smo do finala samo od Egipta. Odigrale smo fantastične utakmice, napravili smo malo čudo. Veselim se sutra doći u domovinu. Jedva čekam. Vjerojatno ćemo se i večeras malo opustiti. Za većinu će to biti prvi doček, ova medalja ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice, bez njih ne bi došli ovdje.

Teško je reći što je bio prijelomni trenutak, ali igrali smo doma i navijači su nas gurali nevjerojatno. Trenutak prije utakmice sa Islandom smo došli do zida. Sve ili ništa. I ta je utakmica nevjerojatna bila. Island koji igra u fenomenalan rukomet, mi smo ih lagano pobijedili. Mislim da je to bio presudan trenutak. Tu smo vidjeli da možemo. Slovence pobijedili, pa onako pobijediti Mađare. Drago mi je da su dečki shvatili da nikad nema odustajanja. Ni danas nismo, dali smo sve od sebe, Danska je bila bolja.

Najblji strijelac i najviše nastupa za reprezentaciju.

- Ne bih to mogao zamisliti. Meni je od prijateljskih utakmica, od prve do zadnje privilegija, čast svaki put kad čujem Lijepu našu. Dolazio sam svakakav na utakmice, srce uvijek prevagne, od prve do zadnje sam ponosan. Puno turnira, puno prvenstava. Baš sam ponosan - zaključio je.